Pravila provode paneli od kojih nema zaštita koje očekujemo na našim sudovima. Ročišta se održavaju u tajnosti. Suci su korporativni pravnici, od kojih mnogi rade za slične tvrtke čije slučajeve rješavaju
Sjećate li se onog referenduma o tome trebamo li stvoriti zajedničko tržište sa SAD-om? Znate onaj kada su vas pitali bi li korporacije trebale imati moć da ruše naše zakone? Ne, ni ja se sjećam. Ali nekidan sam deset minuta tražio sat, prije nego što sam shvatio da mi je već na ruci. Zaboravljanje referenduma je još jedan znak starenja. Jer nemoguće da referenduma nije bilo? Nakon sve one agonije o tome trebamo li ili ne ostati u EU, vlada ne bi predala naš suverenitet nekom mutnom, nedemokratskom tijelu, a da nas ništa ne pita. Bi li?
Svrha Transatlantskoga sporazuma o trgovini i investicijama je ukloniti regulatorne razlike između SAD-a i država EU. Prije nekoliko tjedana pisao sam o tome, ali sam izostavio najvažniju stvar: nevjerojatnu moć koja bi se dodijelila kroporativnom biznisu da tužbama baci na koljena naše vlade koje pokušavaju zaštititi svoje građane. Dopustilo bi se tajnovitom panelu korporativnih odvjetnika da ponište volje parlamenata i unište naše zakonske zaštite. A zaštitnici našeg suverenita šute.
Mehanizam se zove nagodba o sporu između investitora i države. Već se koristi u mnogim dijelovima svijeta da bi se ubile regulacije koje štite ljude, ali i živući planet.
Građani i zajednice pogođene njihovim odlukama nemaju pravni status. Ne postoji pravo žalbe o meritumu stvari. Ali oni mogu svrgnuti suverenitet parlamenata i rješenja vrhovnih sudova
Australska je vlada, nakon velikih rasprava u i izvan parlamenta, odlučila da bi se cigarete trebale prodavati u jednostavnim pakiranjima, označene samo sa šokantnim zdravstvenim upozorenjima. Odluku je potvrdio Vrhovni sud Australije. No, pomoću trgovinskog sporazuma koji je Australija sklopila s Hong Kongom, duhanska tvrtka Philip Morris je preko offshore suda zatražila da im se dodijeli ogromna suma kao naknada za gubitak onoga što nazivaju svojim intelektualnim vlasništvom.
Tijekom financijske krize, a kao odgovor na gnjev javnosti zbog porasta cijena u nebo, Argentina je nametnula zamrzavanje na porast računa za energiju i vodu (zvuči poznato?). Tužila su je međunarodna komunalna poduzeća čiji su ogromni računi potaknuli vladu na djelovanje. Za ove i druge takve zločine, Argentina je bila prisiljena platiti više od milijardu dolara odštete.
U El Salvadoru su lokalne zajednice uspjele uz veliku cijenu (tri aktivista su ubijena) uvjeriti vladu da odbije odobrenje za golemi rudnik zlata koji je prijetio da će zagaditi zalihe vode. Pobjeda za demokraciju? Možda ne zadugo. Kanadska tvrtka koja je htjela otvoriti rudnik sada tuži El Salvador za naknadu 315 milijuna funti - gubitak svojih budućih očekivanih profita.
Te tvrtke (i stotine drugih) koriste pravila nagodbe o sporu između investitora i države sadržane u trgovinskim ugovorima koje su potpisale države koje tuže. Pravila provode paneli od kojih nema zaštita koje očekujemo na našim sudovima. Ročišta se održavaju u tajnosti. Suci su korporativni pravnici, od kojih mnogi rade za slične tvrtke čije slučajeve rješavaju. Građani i zajednice pogođene njihovim odlukama nemaju pravni status. Ne postoji pravo žalbe o meritumu stvari. Ali oni mogu svrgnuti suverenitet parlamenata i rješenja vrhovnih sudova.
Ne vjerujete? Evo što jedan od sudaca na tim sudovima kaže o svom poslu: "Kada se probudim noću i razmišljam o arbitraži, nikad me ne prestaje čuditi kako su suverene države uopće pristale na investicijske arbitraže... Trima pojedincima povjerena je ovlast ispitivanja, bez ikakvih ograničenja ili žalbenog postupka, sve akcije vlada, sve odluke sudova, svi zakoni i propisi koji proizlaze iz parlamenta, povjereni su u ruke tri privatne osobe."
Europska komisija nastoji zamijeniti otvorene, odgovorne, suverene sudove sa zatvorenim, korumpiranim sustavom protkanim sukobom interesa i arbitrarnom moći
Nema komplementarnih prava za građane. Ne možemo koristiti sudove da zahtijevamo bolju zaštitu od korporativne pohlepe. Kako kaže Centar za demokraciju, to je "privatizirani sustav pravde za globalne korporacije".
Čak i ako ove tužbe ne uspiju, one mogu izazvati snažan efekt zamrzavanja zakonodavstva. Jedan kanadski vladin dužnosnik, govoreći o pravilima uvedenim sjevernoameričkom sporazumom o slobodnoj trgovini, napomenuo je: "Vidio sam pisma koje su kanadskoj vladi poslale odvjetničke tvrtke iz New Yorka i Washingtona o gotovo svakom novom propisu i prijedlogu u vezi okoliša u posljednjih pet godina. Teme su uključivale kemikalije za čišćenje, lijekove, pesticide, patentno pravo. Ciljali su na gotovo sve nove inicijative i većina njih nikada nije ugledala svjetlo dana." Demokracija, kao smislen prijedlog, nemoguća je u ovim uvjetima.
Tom ćemo sustavu biti podvrgnuti ukoliko se usvoji transatlanski ugovor. SAD i Europska komisija, obje uhvaćene u mrežu korporacija koju bi trebale nadzirati, guraju prema uključivanju nagodbe o sporu između investitora i države u dogovor.
Ova pravila gase demokratske alternative. Ona ljevičarske politike stavljaju izvan zakona
Komisija opravdava ovu politiku tvrdeći da domaći sudovi ne nude dovoljnu zaštitu korporacijama jer "mogu biti pristrani ili nedostatno neovisni." O kojim to sudovima pričaju? Onima u SAD-u? U vlastitim državama članicama? To nisu rekli. Nisu uspjeli ponuditi ni jedan konkretan primjer koji dokazuje potrebu za novim, dodatnim pravosudnim sustavom. Upravo zato što naši sudovi općenito nisu pristrani niti im nedostaje neovisnosti korporacije ih žele zaobići. Europska komisija nastoji zamijeniti otvorene, odgovorne, suverene sudove sa zatvorenim, korumpiranim sustavom protkanim sukobom interesa i arbitrarnom moći.
Nagodbe o sporu između investitora i države mogle bi se koristiti da dokrajče svaki pokušaj spašavanja zdravstvenog sustava iz korporativnih ralja, pokušaja ponovnog reguliranja banaka, obuzdavanja pohlepe energetskih tvrtki, zaustave pokušaje renacionaliziranja željeznica ili ostavljanja fosilnih goriva u zemlji.
Eto zašto nije bilo pokušaja od strane naših vlada da nas informiranju o ovom monstruoznom napadu na demokraciju, a tamoli da nas nešto pitaju. Zato Konzervativci koji se pjene oko suverenita, sada šute. Probudi se narode, izruguju nam se.
Tekst je originalno objavljen u The Guardianu, 5. studenog. (op. ur.)
