"U Hrvatskoj još uvijek postoji pogrešna predodžba o tome kako se uči, pa se u iskrivljenoj želji za 'rasterećenjem' učenika maksimalizira vrijeme za usvajanje činjenica, a minimalizira vrijeme i prostor potrebnih za razvijanje praktičnih vještina i kreativnog mišljenja", upozorila je prošloga tjedna Udruga za promicanje vizualne kulture OPA povodom novog pravilnika Ministarstva obrazovanja kojim se i dalje marginaliziraju likovna kultura, zadrugarstvo, slobodne aktivnosti i druge aktivnosti koje se ne svode samo na reprodukciju podataka.
Svi veliki energetski projekti koji ispadaju iz rukava redom svih političkih garnitura zamišljeni su prije trideset ili četrdeset godina, kada se blaženo neuključivanje u računicu niza širih posljedica po svijet u cjelini moglo opravdati neznanjem i vjerom u svemoćnost tehnologije
Tjedan dana ranije, u austrijskom dokumentarcu Abeceda Erwina Wagenhofera prikazanom na ZagrebDoxu, nakon prikazivanja malih kineskih matematičkih lumena, kineski stručnjak za obrazovanje rezignirano zaključuje: "Ali oni neće ništa stvoriti, oni znaju samo savršeno reproducirati".
Na ova me dva motiva podsjetilo čitanje vijesti iz gospodarstva prošloga tjedna. Tako se sprema izmjena Zakona o šumama u korist, opet, svete imaginarne krave, golfa, a u Pločama je neki mudri um zamislio megatermoelektranu na ugljen od 800 MW. Manimo se sad toga tko se sprema zaraditi na ovim poslovima, razmotrimo zašto im to uvijek iznova prolazi kod ostalih par milijuna stanovnika ove zemlje.
Turizam je trendovska industrija. Tako je golf bio trend prije dvadesetak ili tridesetak godina. Sada kada sve zemlje Mediterana imaju hrpetine golf terena s kojima uglavnom ne znaju što bi, što znači ponavljati taj "razvojni" model s tolikim zakašnjenjem? To je tek reprodukcija, kopiranje, bez mogućnosti za zamišljanje novog, uz to sa znatnim zakašnjenjem.
Turizam je trendovska industrija. Golf je bio trend prije dvadesetak ili tridesetak godina. Sada kada sve zemlje Mediterana imaju hrpetine golf terena s kojima uglavnom ne znaju što bi, što znači ponavljati taj "razvojni" model s tolikim zakašnjenjem?
Energetika je jedan od pokretača modernog svijeta. Svaki put kada se netko usudi zapitati je li nova spalionica ugljena u, primjerice, Plominu baš najbolja ideja, Hrvatski političari kao argument ponavljaju kako moramo biti energetski neovisni. U kontekstu turbulentnog svijeta gdje će klimatske promjene sve više zaoštravati borbe za resurse, energetska neovisnost jednako kao i prehrambeni suverenitet sigurno trebaju biti prioritet. Međutim, iz računice o hrvatskim ugljenarkama ispada da bi se ugljen uvozio iz bliskih nam zemalja s drugog kraja svijeta poput Čilea ili Indonezije. Ne, to nije energetska neovisnost. To je ovisnost s dodatkom zagađenja zraka. Svi veliki energetski projekti koji ispadaju iz rukava redom svih političkih garnitura koje se izmjenjuju u stolicama na Trgu Svetog Marka, zamišljeni su prije trideset ili četrdeset godina, kada su možda bili u skladu s trendovima, kada su predstavljali tehnički vrhunac i kada se blaženo neuključivanje niza širih posljedica po svijet u cjelini u računicu moglo opravdati neznanjem i vjerom u svemoćnost tehnologije. Kompleksnost svijeta, međutim, znatno se povećala. Modeli od prije četrdeset godina ne odgovaraju na znanja o svijetu koja sada imamo, niti odgovaraju izazovima s kojima se suočavamo. Opet, kao i s golfom, što radimo? Reproduciramo, kopiramo, ali s desetljećima zaostatka. Ne upotrebljavamo imaginaciju za rješavanje ovih složenih zadataka koji se nalaze pred nama.
Kreativnog mišljenja u hrvatskim mainstream ekonomskim idejama nema ni u tragovima. Ako je vjerovati likovnjacima, i to treba pripisati manjku razvijanja kreativnog mišljenja u školama, onda možemo zamisliti kakve će tek biti buduće generacije nakon reformi Jovanovića i par mu prethodnih kolega koji su se svojski trudili izbrisati bilo kakve tendencije koje vode prema djeci s vlastitim idejama.
Što se tiče ovog monstruma na uvezeni ugljen u Pločama, mislim da su se tu zeznuli jer Pločanima ne treba imaginacija da bi zamislili budućnost posutu ugljenom prašinom. Dovoljno im je prebrojati spomenike na grobljima i zaviriti u kuće svojih susjeda koji još uvijek umiru od azbestoze, još jedne nuspojave vjerovanja u razvojne ideje od prije pola stoljeća.
