"Prihvatila sam rizik, izborila sam se da živim sama i da izađem na tržište rada. Da sam računala na podršku države, do kraja života bih ostala u inkluziji. Toliko sam toga prošla i uspjela u životu bez obzira na svoj invaliditet, a jedino jamstvo koje sam dobila je financiranje smještaja u institucijama. Bez državne podrške moja sudbina je neizvjesna jer ne znam što bi se dogodilo da ostanem bez posla", objašnjava tridesetpetogodišnja Senada Halilčević. Rođena Tuzlanka jedna je od četiri osobe u Hrvatskoj koja je izašla iz sustava inkluzije, a njezina borba za prava osoba s invaliditetom prije četiri godine rezultirala je zaposlenjem u Udruzi za samozastupanje. Nakon što je gotovo cijeli život provela u institucijama, Senada je zahvaljujući predanom radu naposljetku postala i predsjednica Udruge za samozastupanje, a vrlo je aktivna i na međunarodnim konferencijama samozastupnika.
"Kad sam imala tri mjeseca, dobila sam visoku temperaturu. U bolnici su mi punktirali kralježnicu, pri čemu mi je trajno oštećen živac. Gotovo cijelo djetinjstvo provela sam u Banja Luci na rehabilitaciji, gdje sam završila i specijalnu školu. Zbog srednje škole
"Da sam računala na podršku države, ostala bih u inkluziji."
senada-2.jpg
preselila sam se bez obitelji u Zagreb, gdje sam živjela u domu u Dubravi. Budući da se nisam mogla samozastupati, komisija mi je odredila da moram ići u školu za pletača", prisjeća se Senada početka života u institucijama. Po završetku školovanja vratila se obitelji, no zbog obiteljskih problema uskoro je pobjegla od kuće i započela život u Caritasovom domu u Oborovu. "Na početku mi je bilo dobro, ali kako su godine prolazile, osjećala sam se kao da sam u zatvoru jer mi je sloboda kretanja bila ograničena. Uz to što sam dobivala samo 150 kuna džeparca za cijeli mjesec, smetalo mi je i što nikad nisam imala privatnosti."
Nakon što je od prijatelja saznala za postojanje inkluzije, Senada se preselila u zajednicu u Ivanjoj Reci. Inkluzija je dobivala njenu glavninu u iznosu od 5400 kuna, a na raspolaganju je imala još 800 kuna čije trošenje je morala pravdati svaki mjesec. U trenutku kada se zaposlila, čitavu plaću morala je davati inkluziji, a država joj je namirivala razliku. "Rekla sam samoj sebi - sada radim i želim živjeti sama. Uskoro sam pronašla garsonijeru, nekoliko puta tjedno mi je dolazila asistentica koja mi je pomagala u kućanskim poslovima, ali i dalje nisam mogla sama određivati kako ću potrošiti vlastitu plaću. Tada sam odlučila izaći iz programa." Senada priznaje kako ju je za vrijem čekanja rješenja o izlasku iz programa bilo strah kako će živjeti bez pomoći asistenata i što će se dogoditi ukoliko ostane bez posla, no priznaje: "Dobar je osjećaj kada sam možeš potrošiti onoliko koliko i zaradiš. Još uvijek nisam svjesna da više ne moram nikom polagati račune."
Osobe s poteškoćama kakve ima Senada zakonski su smještene u trajno ovisnu kategoriju stanovništva
No unatoč sreći što je napokon izašla iz sustava, Senadi nedostaje institucionalna podrška u obavljanju kućanskih poslova. Budući da radi u Udruzi za samozastupanje, svoje radno vrijeme provodi u zaštićenim uvjetima, no da radi bilo gdje drugdje, pitanje je bi li joj bila pružena pomoć u vidu osobnog asistenta. Zbog svega toga, Senada u svom pokušaju osamostaljenja nema državu na svojoj strani, ali ni mogućnost izbora karijere. Uz to, osobe s poteškoćama kakve ima Senada zakonski su smještene u trajno ovisnu kategoriju stanovništva. Zakonski okvir prepoznaje pravo na smještaj u institucijama, no jasno ne definira ima li se osoba po gubitku financijskih sredstava pravo vratiti u sustav. "Bilo bi dobro da sam mogla zamrznuti svoja prava, ali to je moguće tek na kraći rok", objašnjava predsjednica Udruge za samozastupanje.
Na upit ima li se osoba koja se po pronalaženju posla izašla iz ustanove ili sustava inkluzije te koja je samim time prestala koristiti socijalnu financijsku pomoć, u slučaju da joj prestane radni ponovno pravo, vratiti u sustav socijalne skrbi, iz Ministarstva socijalne politike i mladih stigao je potvrdan odgovor. "Svaka osoba koja nema sredstava za uzdržavanje, a nije ih u mogućnosti ostvariti svojim radom ili prihodima od imovine ili na drugi način može ostvariti pravo na pomoć u sustavu socijalne skrbi. U ovom slučaju nije bitna činjenica da li je osoba već prije bila korisnik nekog od prava, već činjenica da nema sredstava za osnovne životne potrebe", stoji u odgovoru Ministarstva. No zbog spomenutog nejasnog zakonskog okvira, moguće je da će sudbina četiri osobe koje su do sada izašla iz sustava inkluzije ovisiti o milosti ili nemilosti dodijeljenog im socijalnog radnika.
Zbog spomenutog nejasnog zakonskog okvira, moguće je da će sudbina četiri osobe koje su do sada izašla iz sustava inkluzije ovisiti o milosti ili nemilosti dodijeljenog im socijalnog radnika
"Sustav socijalne skrbi izgleda kao zona sumraka za osobe koje spletom okolnosti završe u njemu. Svakako ga je potrebno reformirati na način da pruži podršku ljudima da izađu iz izolacije i uključe se u svakodnevni život društvene zajednice. U posebno teškoj situaciji su osobe s intelektualnim teškoćama i duševnim smetnjama koje bivaju redovito lišene poslovne sposobnosti i tako ostaju bez mogućnosti utjecaja na vlastiti život", objašnjava Damjan Janjušević iz Udruge za samozastupanje. Obaveza da se sadašnje stanje korjenito reformira proizlazi iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske koji je sklopljen s Europskom unijom. "Iako je naša zemlja potpisivanjem Konvencije i Memoranduma preuzela važne obveze, ipak smo mi sami ti koji trebamo odlučiti da li ćemo učiniti nešto da i ovi građani dobiju jednakost i ravnopravno mjesto u društvu, ili ćemo i dalje održavati postojeće barijere koje postoje između osoba s invaliditetom i ostalih članova društva", napominje Janjušević.
S tim ciljem stvorena je mreža samozastupnika u koju je uključeno dvanaest hrvatskih gradova te je pokrenuta i Koalicija za život u zajednici, koja okuplja osam organizacija koje se zalažu ostvarivanja prava iz Konvencije. No Janjušević napominje kako mu je ipak posebna čast što je Udruga za samozastupanje u članstvu Platforme 112. "Kroz Platformu su samozastupnici u prilici djelovati kao ravnopravni članovi društva i pružiti podršku u ostvarivanju zajedničkih ciljeva na izgradnji demokratskog, građanskog i otvorenog društva. Na taj način samozastupnici iz sudbonosno namijenjene uloge osoba s invaliditetom imaju priliku biti građani u pravom smislu te riječi", zaključio je Janjušević.
