Vlada funkcionira kao vatrogasna brigada - sad je malo frka u škveru, pa se malo bavimo škverom, sad je frka u Kamenskom, pa se malo bavimo Kamenskim. Nemamo vladu, već grupu birokrata koja gasi vatru.
U "Katalogu investicijskog potencijala privatnog sektora u Republici Hrvatskoj", kojim se Vlada hvali, našao se i projekt koji je Tomo Horvatinčić zamislio na otoku Krku, navodne vrijednosti od 1,5 milijardi eura, ili čak 600 milijuna više od megalomanskog projekta apartmanizacije Srđa. Dijana Čuljak Šelebaj odmah je pozvala prijatelja u Dnevnik 3. "Četiri smo godine u gerili s ulicom da bi radili na Cvjetnom, a samo godinu dana tisuću ljudi radi na gradilištu. Ako opet uđemo u jednu takvu varijantu dobivanja dozvola, Bože sačuvaj", kazao je Tomislav Horvatinčić, na što je Šelebaj duboko uzdahnula. Od silnoga suosjećanja zaboravila ga je pitati zašto nije kupovao građevinsko zemljište, ako je želio graditi, a ne poljoprivredno.
O golfu i gradnji na poljoprivrednom zemljištu, sustavu zaštite okoliša u Hrvatskoj i odgovornosti bivše ministrice Dropulić, razgovarali smo s predsjednikom udruge "Eko Kvarner" s otoka Krka, Vjeranom Piršićem.
Što Horvatinčić može očekivati na Krku?
Sigurno je da može očekivati otpor. To je stari projekt, naši sugrađani su nas obavještavali da se on tamo pojavio, a to smo i na nekim tribinama spominjali. Nismo dosada otvarali to pitanje jer smo smatrali da imamo previše drugih svinjarija. Druga stvar je što je Vlada projekt koji nema apsolutno nikakav legalitet, naglašavam ne legitimitet, nego legalitet, stavila u svoje strateške projekte. Zato smo reagirali otvorenim pismom. To je čista manipulacija prostorom. Bizarno je to što Horvatinčić sigurno nema milijardu i pol eura koliko navodno teži projekt. On tu služi kao paravan ili kao špekulant.
Možda građani otoka Krka kažu da je Horvatinčićev projekt genijalan i da su za njega. To je legitimna odluka, ali nju ne može donositi otuđena politička elita
Horvatinčić je kupio više od milijun četvornih metara poljoprivrednih zemljišta, znajući dobro da kupuje zemljište koje nije uvršteno u turističku zonu. Vlada najavljuje investiciju u svom katalogu, iako prema sadašnjem prostornom planu on tamo ne može ništa graditi.
Eko Kvarner je primio jako puno poziva iz cijele Hrvatske, ljudi razumiju što se događa i prekipjelo im je. Ovakve se svinjarije više ne mogu mistificirati, one vjerojatno još mogu prolaziti jer je država bolesna, ljudi koji su omogućili svinjarije su još u mehanizmima vlasti. Sigurno je ipak da je na nivou puka došlo do neosporne spoznaje o čemu se ovdje radi. Bitno je da postoji puno linija obrane, županijski prostorni plan i još puno stvari koje se trebaju dogoditi prije tog projekta. Horvatinčić je mogao kupiti turističke zone koje su ucrtane u prostorne planove i odmah početi raditi. Nije to želio, nego je kupovao jeftiniju zemlju. Postoje i gotova hotelska poduzeća, Haludovo na primjer, koja je mogao kupiti i restaurirati da je stvarno došao na Krk s namjerom ulaganja u turizam.
Na Krku zimi živi 20 000 ljudi, a ljeti 125 000. Tko će odrediti, s kojim parametrima i kroz koji demokratski mehanizam da li će na Krku stalno biti naseljeno 50 000 ljudi ili 500 kao na Malti gdje na površini manjoj od Krka živi 465 000 ljudi? Iako je možda glupo, ipak je legitimno odlučiti da će Krk imati 20 000 stalnih i 200 000 povremenih stanovnika ili možda, za mene puno razumnije, 50 000 stalnih i 50 000 povremenih. Fundamentalno jest da mi ne znamo tko donosi odluku. Dobro je što se u donošenju prostornih planova mora provesti Strateška procjena utjecaja na okoliš, a sjajna je i odluka Županije da se ne ide na izmjene i dopune kao što Istrijani stalno rade, nego da se radi novi prostorni plan. Donošenje odluke što napraviti s nekim prostorom, koji je tu interes lokalne populacije, koji je tu interes države, koji je tu planetarni interes, to je pak, jedna siva zona. Možda građani otoka Krka kažu da je taj projekt genijalan i da su za to. To je legitimna odluka, ali nju ne može donositi otuđena politička elita u svojim kabinetima kao što se do sada uvijek događalo da investitori u sinergiji s političkom elitom donose strateške odluke.
Kako komentirate to što Horvatinčić dobiva vrijeme u Dnevniku javne televizije, a voditeljica uzdiše zajedno s njim?
Horvatinčićevo gostovanje kod Čuljak Šelebaj podsjetilo me kako su se, nakon sličnog gostovanja u vezi Cvjetnoga, pojavile fotografije iz kojih se vidjelo da ona s Horvatinčićem redovito pije kavu
Ovo gostovanje kod Čuljak Šelebaj podsjetilo me kako su se, nakon sličnog gostovanja u vezi Cvjetnoga, pojavile fotografije iz kojih se vidjelo da ona s Horvatinčićem redovito pije kavu. Damir Franulović iz naše udruge reagirao je dopisom HRT-u i ići ćemo sa zahtjevom za ocjenu moralnosti toga čina. Ona je, izbjegavajući prava pitanja, napravila promociju i dala podršku tom čovjeku. To nas osobito ne uzbuđuje jer nam je jasno da će teren biti pripreman promotivnom kampanjom. U vezi njega kao pojedinca ne treba trošiti riječi, dok mediji ne funkcioniraju kao neko noramlno tijelo, uredno su kontrolirani. Jedina su šansa portali. Ako portali ne zakuhaju priču medijska je scena eutanazirana.
Sasvim slučajno kao što u našoj državi često biva, u prijedlogu izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu čak deset puta se smanjuje naknada za prenamjenu zemljišta. I ovo će Horvatinčiću i njemu sličnima dobro doći.
Apsolutno, istodobno se isto toliko puta povećava naknada za pomorsko dobro i time se škverovima još više otežava eventualno preživljavanje. To su potpuno patološki procesi. Nije sporno da oni tu naknadu deset puta smanjuju, sporno je zašto to rade. Vlada kao Vlada ima pravo donijeti neku odluku, ali mi kao građani imamo pravo saznati zašto ju donosi.
Sporan je cjelokupni odnos prema prostoru, donose se odluke kojima se povećava građevinsko područje. Strateška procjena utjecaja na okoliš, pilot projekt, pokazala je da će GUP Šibenika degradirati taj grad u više segmenata. Kada sam u njihovoj Gradskoj upravi upitao zašto povećavanje građevinskih zona, dobio sam odgovor da je zadatak svakog prostornog plana da osvoji novi prostor. Pobrali smo ono najgore iz komunizma "što više čelika po glavi stanovnika" i neoliberalne paradigme iz kapitalizma. Imamo sinergiju dva patološka stava. Tako u Šibeniku osvajaju novi prostor u županiji koja ima najžešću depopulaciju u Hrvatskoj, dok im istovremeno stari grad propada. Oni žele napraviti novi Šibenik, a što fali starome? Nerazuman odnos prema prostoru je korijen problema. Možemo razgovarati o investicijama, ali treba vidjeti njihovu smislenost i treba postojati demokratska procedura donošenja odluka.
Strateška procjena utjecaja na okoliš pokazala je da će GUP Šibenika degradirati taj grad u više segmenata
Prema dokumentu od Ministarstva zaštite okoliša "Smjernice i kriteriji za planiranje golf igrališta" oni bi trebali biti planirani u devastiranim zonama, međutim lokalne ih vlasti ucrtavaju u najvrjednija područja, U Šibeniku, tri su nova terena ucrtana u područje Nacionalne ekološke mreže. Ministarstvo samo sebi proturječi kada kasnije odobrava studije utjecaja na okoliš, na primjer već su odobrena igrališta uz Vransko jezero i ispod Motovuna.
Država cijela sama sebi proturječi. Imamo nacionalne strategije koje su međusobno potpuno suprotne, ova država je izgubila kompas. Ljudi koji nas vode srljaju iz odluke u odluku, bez da porazmisle da li se to kosi s onim što su govorili par dana prije. Naša vlada funkcionira kao vatrogasna brigada, sad je malo frka u škveru pa se bavimo malo škverom, sad je frka u Kamenskom pa se malo bavimo Kamenskim. Mi nemamo vladu, već imamo grupu birokrata koja gasi vatru. Problem je u tome što ne postoji korektivni mehanizam. Svaka država može imati idiote na vlasti, ali u izgrađenim državama, na primjer u Švedskoj, postoji jaka akademska zajednica, izgrađeno civilno društvo, mehanizmi dobre prakse koje mi nemamo. Naša akademska zajednica se prema ovom problemu donedavno odnosila kao da su Hare Krishne, oni lete u nekom svom svijetu osim kada rade studije od 35 milijuna kuna kao što je bio slučaj na Ekonomskom fakultetu. Civilno društvo su ostaci srednje klase, tu smo suženi zbog ekonomske krize, neki dobri mehanizmi koje smo imali su nestali.
Racionalna količina golf terena bila bi prihvatljiva u Hrvatskoj, ali ne tako da dođu investitori i ucrtavaju što hoće, nego da se na strateškom i nacionalnom nivou donese odluka koliko nam terena treba s minimalnom izgradnjom i minimalnom potrošnjom prostora i da se za to provede strateška procjena utjecaja na okoliš. Ali u ovoj državi razum se ne smatra nekim parametrom.
vjeran-pirsic2__088.jpg
Zato u planovima imamo već gotovo sto igrališta ucrtano, resorti, zasad na papiru, pokoravaju obalu.
Ono što ne razumijemo je da je resort žica. To odvajanje od svijeta je nešto što nije tradicija Mediterana već je nastalo kolonizacijom po Karibima. Mediteran počiva na drugoj priči: dođite kod nas, i mi vas, našom kulturom i tradicijom, asimiliramo. Turizam koji se razvio na Mediteranu počiva na kontaktu. Ti nudiš najbolje što imaš, a imaš puno za ponuditi. To će se prekinuti odlukom da se ide na resorte. Odluka je vrlo sporna, ako je uopće bila odluka. Resorti mogu ubiti lokalni turizam te će domoroci ići prijepodne nositi golferima palice, a navečer plesati folklor. To je nešto najgore što možemo dobiti iz ovog procesa u kojem je hotelijerstvo danas.
Dobro se tu uklapa i prošlotjedna izjava ministra Miloševića da "Hrvatske šume ne smiju biti prepreka investicijama". Čini se da su voda, zrak, zemlja, šuma, za Vladu samo prepreka investicijama od kojih je većina sumnjivo mešetarenje.
Milošević je igrač Horvatinčića i slične ekipe. HUP, koji postaje paralelna vlast u državi, uvaljuje svoje ljude u Vladu. Radi se fetišizam investicija. Nazire se pokušaj da se postavi teza da je svrha države da omogući svaku investiciju, ali nije svaka investicija razvoj. Veoma je jasno da investicija može biti i degradacija okoliša i može uništiti neke gospodarske grane. Sigurno da Hrvatska ima puno šume, što moramo gledati kao našu kvalitetu, ali govoriti da hrvatske šume ne smiju biti prepreka politička je ocjena, lomljenje otpora za projekte koji neće biti sasvim prihvatljivi. Od Miloševića se ne očekuje ništa dobro.
Godinama ste upozoravali na nekvalitetne sanacije poput Salonita, i na pranje novca. Nedavno je u pritvoru završio direktor Fonda za zaštitu okoliša Vinko Mladineo i direktor tvrtke Sirovina Odlagalište iz Zadra. Smatrate li da su ova dvojica mogla godinama prati novac, za što su osumnjičeni, bez da su za to znali ministrica Dropulić i državni tajnik za zaštitu okoliša Ružinski?
Pobrali smo ono najgore iz komunizma „što više čelika po stanovniku" i neoliberalne paradigme iz kapitalizma
Nemamo dokaza, ali da, formacijska odgovornost postoji. I davanje verbalne podrške, kad je već uhićen Mladineo, od strane Dropulić. Od 2005. godine Plavi forum je upozoravao na neke čudne stvari, a 2007. godine podnijeli smo DORH-u niz kaznenih prijava. Uvijek isti mehanizam kako se raspisuje i naštimava natječaj, sada je prepoznat.
Bivša ministrica je nagrađena položajem predsjednice saborskog Odbora za graditeljstvo i članice Odbora za zaštitu okoliša. Da li se uopće nešto promijenilo?
Odlazak bivše ministrice u Sabor je zbrinjavanje stranačkih kadrova. Osobno mislim da to nije dobro, ali to mi se čini kao jedan default na koji se ne isplati trošiti previše energije. Bitnije je analizirat njezino naslijeđe. Ako ministar ode, u normalnoj se državi, barem na nivou kvalitetnih novinara, naprave sistemske analize rada tog ministra da se vidi što je ostalo dobro, a što loše. Ovdje se preko toga prešlo kao kada košarkaški terner promijeni igrača u trećoj četvrtini utakmice. Taj nivo neshvaćanja osobne odgovornosti i analize situacije mi je užasan. Ponašamo se kao da je nebitno kako netko radi svoj posao, a zapravo je ministar.
Iza ministrice Dropulić ostao je strahovito loš otisak. Neke stvari je uradila kvalitetno, kopipejstanje zakona u vezi EU, ali u segmentu okoliša i gospodarenja prostorom ima izuzetno loše rezultate.
Međutim, nešto se već promijenilo. Manje je bitno koliko će pojedinci biti kažnjeni, važnije je kako će šteta biti popravljena. Do kraja godine ćemo znati da li su ti procesi vraćeni na dobar kolosijek ili je to samo malo Photoshopa za Europu. Sigurno je da je hobotnica izuzetno premrežena, ali koliko će biti snage za konačni obračun, nisam siguran.
Kako uopće govoriti o sustavu zaštite okoliša kada i novi ministar dolazi iz sfere graditeljstva, a državni tajnik za zaštitu okoliša s Fakulteta strojarstva i brodogradnje?
Nije svaka investicija razvoj. Veoma je jasno da investicija može biti i degradacija okoliša i može uništiti neke gospodarske grane
Problem je koncept. Zaštita okoliša je podijeljena između više ministarstava, zaštite okoliša, šume, vode, more, kultura, zdravstvo. Okoliš je razbijen na pola Vlade. Jedino je rješenje imati integralno ministarstvo zaštite okoliša, prirode, šuma i voda. Da li ćemo to dobiti, vjerojatno ne, ali to stalno treba tražiti. Ovakav sistem se raspao. Imamo bitne probleme na svim segmentima. Kod nas studije opravdavaju, a ne ocjenjuju zahvate jer ih plaća investitor. Imamo u takozvanom redovnom radu svinjarije kao Sisak ili Kostrena. Ne postoji dovoljno jak monitoring. Kada se dogodi incident reakcije su zakašnjele, kada provodimo sanaciju, radimo novu devastaciju. Postoji problem, a glavni je korupcija, korijen svih zala. Novac vodi igru, a ne interesi javnosti.
Također, tu je i problem nepoznavanja vrednovanja prostora. Ljudi često ne shvaćaju da prostor ima vrijednost sam po sebi. Ne shvaćamo da bioraznolikost ima neotkrivene vrijednosti. Neshvaćanje vrijednosti okoliša samog po sebi posljedica je potpuno krivog stava. Postoji i odgovornost, a ne samo pravo gospodarenja.
Otkud bi to shvaćanje trebalo doći?
To je ključno pitanje. Vjerujem da je naša civilizacija preduboko otišla u dekadenciju, kao Rim na svom kraju. Očito ne možemo promijeniti neke stvari. Svjetlije gledanje je ići na mlađe generacije. Uspješan koncept reciklaže otpada na Krku poantu ima na djeci, da dijete špota oca ako baca baterije u smeće. Ako uspijemo preživjeti da se ne potrujemo azbestom, GMO-om i sličnim, ako damo mladim generacijama prave informacije, možda će imati šansu da promijene priču. Kada smo nedavno imali posjet učenika jedne gimnazije Krku, pokazivali smo im razvrstavanje otpada, bioraznolikost jezera, solare po kućama i slično, pa i urbanističku devastaciju Malinske. Oni su došli pred one ljubičaste tajkunske kuće, a dio je rekao da je to super, totalno se otkačio na kič i gabarite. Generacija srednjoškolaca baždarena je na vrijednosti koje promovira Red Carpet.
Većina civilizacija u svojim legendama i mitovima isto kao što govori o nekom potopu ima i lociran neki kraj. U mnogima se govori da će doći do katarze. Da li mora doći do kraja ili će civilizacija opstati samo u enklavama kao što vjeruju mnogi ozbiljni autori, to ne znam. Činjenica je da se ne pripremamo za skori kraj ere fosilnih goriva niti da imamo odgovor na nove svjetske krize, pored već postojeće (energije i financija) na nadolazeće svjetske krize hrane i vode). Na Krku srećom postoji puno mudrih ljudi koji skupljaju sjeme autohtonih poljoprivrednih kutura, stavljaju solare. Poanta za svakog pojedinca je da u granicama svojih realnih mogućnosti napravi najbolje što može. Treba napraviti niz malih koraka da bi se sinergijom stvorila alternativa potrošačkoj civilizaciji umrežavanjem svjesnih i savjesnih pojedinaca i uvođenjem mjera za samoodrživost lokalne zajednice (lokalno zadovoljavanje minimalnih potreba za vodom, hranom i energijom). Na nivou globalne civilizacije sam pesimist. Sile mraka su toliko jake, a lobotomija čovječanstva već je odavno napravljena, tako da ne vjerujem da može doći do kvantnog pomaka bez katarze. Čeka nas teško razdoblje, pa ako preživimo kao civilizacija, moći ćemo govoriti o poboljšanju.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena
mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.
