Nezaposleni dakle "slobodni"

Raspodjela financijskih sredstava, kao i stipendija i subvencija, koje godišnje dodjeljuje Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, konstantno je razlog rasprava i uzrok nezadovoljstva među kulturnim radnicima. Ministarstvo je zasigurno svoje najcrnje dane živjelo za vrijeme vladavine Zlatka Hasanbegovića, no s njegovim odlaskom nisu nestale očite nepravednosti i nelogičnosti prilikom procesa dodjele financija kulturnjacima. Stvari su posebno zabrinjavajuće za slobodne umjetnike, čija je egzistencija, pojedinim odlukama Ministarstva kulture i medija, opasno ugrožena.

Zakoni i natječaji koncipirani su tako da slobodne umjetnike plasiraju na tržište, umjesto da kulturne institucije brinu o njihovoj socijalnoj zaštiti i ulozi u društvu. Takav proces započeo je još za vrijeme Jugoslavije, sredinom sedamdesetih, (Zakonom o samostalnim umjetnicima, u Sloveniji i Hrvatskoj), a nakon 1990. daljnjom liberalizacijom tržišta, ideja o potpunoj transformaciji slobodnih umjetnika u poduzetnike, gotovo se ostvaruje. Lora Vidović, pučka pravobraniteljica: "Kako se pri donošenju mjera pokušala nadomjestiti zarada vodeći se njenim iznosom u protekloj godini, mišljenja smo kako se isti cilj mogao ostvariti drugačijim kriterijem koji bi vjernije prikazao stvarni rad samostalnih umjetnika u određenom razdoblju"Zakon koji bi konačno trebao odrediti sudbinu slobodnih umjetnika najavljuje se još od 2017.

Kada je 2020. Zakon o obavljanju umjetničke djelatnosti trebao biti predstavljen javnosti, pojavila se pandemija, pa je ponovno odgođen. 

Krešimira Gojanović, slikarica i osnivačica HDLU-a Zagreb, upozorava kako je navedeni, dugo očekivani Zakon o obavljanju umjetničke djelatnosti, koncipiran da iz sustava financiranja isključi upravo one umjetnike koji najmanje zarađuju. 

"U prosincu 2020. strukovne umjetničke udruge bile su pozvane na online sastanak s ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek, gdje se većina strukovnih udruga usuglasila da samostalnim umjetnicima trebaju nove potpore, kako ne bi bili diskriminirani u odnosu na druge profesije u državi, budući da su zadnje potpore dobili na proljeće 2020. Također udruge su tražile ministricu da ispravi neke nepravde prilikom dodjeljivanja prošlogodišnjih potpora, kada mnogi uvaženi, višedesetljetni samostalni umjetnici nisu dobili potporu iz razloga - jer su premalo zaradili u 2019. Od samog početka mandata ministrice Obuljen Koržinek, javlja se taj problem financijskih cenzusa zarade, koje umjetnici moraju imati da bi uopće mogli biti nazvani "umjetnicima". Tako je bilo predviđeno i kad je ministrica pokrenula 2017. donošenje Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti: prvobitni nacrt zakona namjeravao je iz Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) isključiti sve one umjetnike koji premalo zarađuju. Sada je trenutno zbog pandemije taj zakon stavljen na stranu, ali isti model financijskih cenzusa ministrica Obuljen Koržinek sada preslikava na umjetničke potpore, tako da opet želi diskriminirati i isključiti one umjetnike koji premalo zarađuju", elaborira Gojanović.

Prema mišljenju Krešimire Gojanović cilj takvog postupanja ministrice samo je jedan: ona želi smanjiti broj samostalnih umjetnika, te tako uništiti HZSU. Gojanović smatra kako je Obuljen Koržinek to već pokušavala i kad je htjela donijeti zakon za umjetnike, budući da je "tada  planirala preseliti službenike iz HZSU-a u Ministarstvo kulture i preuzeti potpunu kontrolu nad udrugom, te oslabiti njezino rukovodstvo, smanjiti broj umjetnika i uvesti opasne podjele između  umjetnika, na one 'bogatije' i one koji premalo zarađuju".

Od prvih potpora za samostalne umjetnike na proljeće 2020. potporu je dobilo oko 770 samostalnih umjetnika. Kako je slobodnih umjetnika više od 1 300, tako je jasno da u prvom krugu umjetničkih potpora, preko 500 samostalnih umjetnika nije ostvarilo pravo na potporu.

"Mi brojni samostalni umjetnici koji smo komunicirali s ministricom i njezinom administracijom, u više navrata uvjerili smo se da ministrica kulture i medija uopće ne razumije samostalne umjetnike. Ne želi ih podržati i ignorira već duže vremena sve naše prijedloge i argumente. Tako je bilo i kod zakona za umjetnike, i tako je sad i kod ovih umjetničkih potpora", dodaje osnivačica HDLU-a Zagreb.

Gojanović ljuti što iz Ministarstva kulture i medija tvrde da su te umjetničke potpore s financijskim cenzusom, napravljene po mjerama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te da se zbog toga moraju preispitivati financijski cenzusi zarade umjetnika. No u HZZ-u tvrde da, primjerice, obrtnici Ministarstvo kulture: "Ad-hoc natječaji (kao i oni redovni) koje smo objavljivali tijekom jeseni bili su otvoreni svim umjetnicima, bez obzira na visinu prihoda ili umjetničku djelatnost"nisu morali nikome dokazivati visinu svojih prihoda i nikog nije zanimalo jesu li zaradili premalo ili previše. Jedini uvjet za dobivanje potpora bio je pad prihoda u pandemijskoj godini, u odnosu na prethodna razdoblja.

Pojašnjenje smo potražili od Ministarstva kulture i medija.

"Ne ulazeći u sve specifične kriterije HZZ-a, temeljni kriterij potpore HZZ-a za očuvanje radnih mjesta (prijavitelji su poslodavci, a zaposlenici korisnici) ostvaruju radnici koji su prethodno bili zaposleni i ostvarivali prihode/primitke (najmanje minimalnu mjesečnu plaću u punom radnom vremenu – u tom slučaju iznos potpore je 4 000 kn). Pri tome je kao ključni kriterij uspostavljen prikaz pada prihoda. Svjesni iznimno teške situacije u kojoj se našao čitav kulturni sektor i suočeni s dugim trajanjem pandemije, kao i specifičnosti umjetničke djelatnosti, smanjili smo cenzus u odnosu na onaj koji propisuje HZZ za sve radnike u RH: za umjetnike koji profesionalno obavljaju svoju djelatnost on iznosi 1 625 kn mjesečno, li 19 500 kn godišnje. Isti cenzus postavili smo i u proljeće, kada smo za one koji u 2019. nisu imali u godini tu visinu prihoda, uspostavili i nižu razinu potpore (2 000 kn). Kako bismo što više uvažili činjenicu da je kulturna djelatnost vrlo specifična i da se prihodi od umjetničke djelatnosti iz različitih razloga mijenjaju iz godine u godinu (profesionalni, obiteljski, zdravstveni...), ostavili smo mogućnost prikazivanja prihoda (najvećeg iznosa) u 2017., 2018., 2019. godini. Sam opis pada prihoda učinili smo fleksibilnim, ne tražeći dokumentaciju, već samo opisni prikaz smanjene mogućnost umjetničkog djelovanja. Ad-hoc natječaji (kao i oni redovni) koje smo objavljivali tijekom jeseni bili su otvoreni svim umjetnicima, bez obzira na visinu prihoda ili umjetničku djelatnost, a kreirali smo ih u nastojanju da pružimo mogućnost rada i Krešimira Gojanović: "Od samog početka mandata ministrice Obuljen Koržinek javlja se  problem financijskih cenzusa zarade koje umjetnici moraju imati da bi uopće mogli biti nazvani 'umjetnicima'"stvaranja u uvjetima ograničene dostupnosti kulture (kojoj pristup ipak nije bio cijelosti onemogućen)", poručuju iz ministarstva.

O istome problemu očitovala se i pučka pravobraniteljica Lora Vidović. Ona vjeruje kako je Ministarstvo kulture svojim odlukama i postupcima pokušalo uključiti što veći broj umjetnika i kulturnih djelatnika u dodjelu sredstava.

"O tome svjedoči relativno nizak financijski prag (ukupan iznos od 1 625 kn prihoda ili dohotka u 2019. godini) za ostvarenje potpore, kao i izlazak ususret sa širokim mogućnostima dokazivanja utjecaja krize na nemogućnost djelovanja. Isto tako, objava odgovora na često postavljena pitanja na stranicama Ministarstva pokazuje namjeru pristupačnosti potpora širokom krugu korisnika", tvrdi Vidović.

No isto tako upozorava kako bi pri procjeni učinka kriterija zarade u protekloj godini valjalo prosuditi je li on prikladan za ostvarivanje cilja nadomještanja djelovanja i zarađivanja u izvanrednim okolnostima te postoji li koji kriterij koji može ostvariti isti legitimni cilj bez ili uz manje
diskriminatornih učinaka.

"Kako se pri donošenju mjera pokušala nadomjestiti zarada vodeći se njenim iznosom u protekloj godini, mišljenja smo kako se isti cilj mogao ostvariti drugačijim kriterijem koji bi vjernije prikazao stvarni rad samostalnih umjetnika u određenom razdoblju. Kako često otežano ostvaruju naplatu ili ona znatno kasni, ostvarena zarada nije nužno točan pokazatelj djelovanja u određenom razdoblju, budući da se djelovanje može dokazati i ugovorima o djelu, nenaplaćenim potraživanjima ili na druge načine", poručuje pučka pravobraniteljica.

Nezadovoljstvo koje slobodni umjetnici izražavaju oko potpora, posljedica su egzistencijalnog straha u kojem žive. Zavrzlamu oko potpora vide kao mogući nagovještaj konačnog kraja, a  koji bi se mogao obistiniti famoznim Zakonom o obavljanju umjetničke djelatnosti.

Jedina beneficija koju slobodni umjetnici trenutno ostvaruju jest to što im je 25 posto prihoda neoporezivo. Imaju pravo na plaćeno bolovanje tek nakon 40 dana bolesti i ne smatraju se kreditno sposobnima bez obzira na visinu prihoda.

"Profesionalni umjetnici teško žive, posebno likovni umjetnici, jer su propale brojne prodajne galerije, pa nemamo gdje prodavati svoja djela, a one malobrojne galerije koje nisu propale, vrlo često kasne umjetnicima s njihovim honorarima, ili ih čak uopće i ne isplaćuju kad se umjetniku nešto proda, nego s tim novcima podmiruju svoje dugove. Nema nikakvih zakonskih mehanizama da se umjetnici tu zaštite. Općenito nam je i jako osiromašen srednji građanski sloj koji je nekad kupovao slike, a danas to više ne može. Teško je naći i srodne poslove u dizajnu (fotograf, ilustrator). Uglavnom isti problemi kašnjenja ili potpune neisplate zarađenih honorara umjetnicima. Umjetnici danas preživljavaju uz pomoć svojih bračnih partnera/ica, roditelja, rodbine… Mnogi počinju i konobariti, raditi u građevini, prihvaćaju bilo kakav posao da prežive, pogotovo u pandemijskoj godini, ili idu po socijalnu pomoć. Najteže je samohranim majkama s malom djecom, te starijim i već bolesnim kolegama kojima je ostalo još malo do mirovine, ali teško je i mladima koji tek započinju, jer njih zbog njihove naivnosti i neiskustva svi iskorištavaju na tržištu, te potplaćuju njihov rad.  Ono što mnoge od nas tu najviše smeta, jest i to da ministrica Obuljen Koržinek uopće ne pokazuje nikakvu socijalnu empatiju prema tom teškom životu umjetnika, nego nasuprot tome stalno na web stranicama Ministarstva objavljuje neki slatkasti i potpuno nerealni PR, koji mnoge umjetnike ponižava i podcjenjuje u njihovim realističnim radnim iskustvima u Hrvatskoj, a zbog čega su mnogi profesionalni umjetnici danas nesretni i depresivni, jer osjećaju da ne dobivaju dovoljno poštovanja od svog resornog ministarstva", zaključuje Krešimira Gojanović.