Zamislite da već godinama živite u Njemačkoj, u jednoj demokratskoj državi u kojoj se poštuje pravilo vjerske, nacionalne ili rasne nediskriminacije. Uglavnom ste se odlično uklopili i integrirali u društvo, govorite njemački jezik kao materinji, možda čak i bolje. Može se reći da sudjelujete u civilnom životu grada, mjesta, kvarta u kojem živite i društvo Vas prihvaća, iako potječete iz nekog drugog kulturnog okruženja i prakticirate na primjer islamsku vjeroispovijed. Jedino što vam manjka da postanete potpuni član njemačkog društva sa svim pravima, pa i onim glasačkim, jest njemačko državljanstvo.
Iz valjanih razloga umišljate kako je taj posljednji korak samo formalnost. Dakle, odlučujete se obaviti tu formalnost, iako morate predati vaše prvotno državljanstvo da dobijete to željeno. Ipak, ova zemlja vam je postala novi dom i unatoč vezi sa domovinom tu želite provesti ostatak svoga života.
Sada trebate još samo predati zahtjev, pričekati koji mjesec, te se nakon pozitivnog odgovora ispisati iz starog državljanstva i već ste novopečeni državljanin Savezne Republike Njemačke. Ne baš!
Pitanja za muslimane
Živite li u pokrajini Baden-Württemberg, a k tomu ste i musliman koji potječe iz jedne od zemalja članica Organizacije islamske konferencije, e onda ste napravili račun bez krčmara. Naime vlada pokrajine Baden-Württemberg odlučila je od prvog siječnja 2006 uvesti posebni katalog pitanja za muslimane iz navedenih država. U njemačkom Zakonu o naturalizaciji postoji paragraf o prihvaćanju demokratskog i liberalnog sustava što konkretno znači priznanje njemačkog ustava kao mjerodavan zakon. Do sada je u cijeloj Njemačkoj za naturalizaciju bilo dovoljno općenito priznanje njemačkog ustava. Tim priznanjem bi podobnost za državljanstvo bila potvrđena, a dodatna konkretna pitanja na teme kao što su ravnopravnost spolova ili homoseksualnost nisu bila postavljana. No od početka ove godine službenici kod kojih se podnosi zahtjev za državljanstvo u osobnom razgovoru sa kandidatom muslimanske vjere moraju primijeniti i katalog od 44 pitanja.
Naravno da se u Njemačkoj nikoga ne smije diskriminirati na temelju vjere, zato se de jure katalog ne primjenjuje na muslimane nego na državljane 57 zemalja članica Organizacije islamske konferencije. De facto pitanja vrijede samo za muslimane iz tih zemalja. Rainer Grell iz Ministarstva unutrašnjih poslova Baden-Württemberga opravdava uvođenje ovakvog ispitivanja tvrdnjom da veliki broj muslimana Kuran shvaća doslovno, tako da oni ne mogu položiti priznanje na Njemački ustav, dok kršćani uglavnom tumače Sveto pismo u duhu vremena. Za točnost odgovora nema objektivnih kriterija, nego o prolaznoj ocjeni odlučuje službenik koji sa kandidatom vodi razgovor. U teoriji to znači da kandidat ne može proći na ispitivanju ako, na primjer, nije pobornik ravnopravnosti spolova. Ali ako neko nije oduševljen coming outom svoga sina, ne gubi automatski pravo na državljanstvo, kaže Grell.
Iako razgovor ima svoja službena pravila, i time postoji barem nekakva kontrola, u praksi polaganje ispitivanja ovisi podosta baš o odgovornom službeniku a ne o objektivnim kriterijima. Dakle, ne samo o odgovorima kandidata, nego i o općenitom dojmu koji kandidat ostavi na činovnika, ovisi hoće li zahtjev biti odobren ili ne. Neki će možda pokušati pritajiti svoj stav kod nekih pitanja, a ako ih se i godinama poslije uhvati u laži mogu izgubiti državljanstvo.
Nevjerojatna diskriminacija
Dok u službenim ustanovama za strance činovnici ne znaju što i kako započeti sa katalogom pitanja, koji bi po ministarstvu unutarnjih poslova pokrajine trebao služiti više kao naputak u razgovoru, opozicija već traži povlačenje ispitivavanja iz prakse naturalizacije. Predsjednik Zelene frakcije u parlamentu Baden-Württemberga nazvao je ispitivanja nevjerojatnim postupkom diskriminacije, koja muslimane a priori gleda kao manjinu spremnu na nasilje. Dok vlada Baden-Württemberga brani pitanja, kritika ne dolazi samo iz opozicije nego i iz Savjeta stranaca Njemačke. Predsjednik Savjeta stranaca Mehmet Kılıç smatra da vlada uvođenjem takvih ispitivanja pri naturalizaciji, ne krši samo Njemački ustav, nego i načela nediskriminacije Europske Unije.
U Njemačkoj je katalog pitanja za muslimane novina. Uglavnom se radi o pitanjima ravnopravnosti između muškaraca i žena ili priznanju homoseksualnog partnerstva, na primjer:
«Zamislite da se vaš punoljetni sin izjasni da je homoseksualac i da želi živjeti u zajednici sa drugim muškarcem. Kako biste Vi reagirali?»
«Što mislite o izjavi da žena mora biti pokorna muškarcu i da je muškarac ima pravo tući ako nije poslušna?»
«Vaša punoljetne kćer ili Vaša žena želi se oblačiti kao sve ostale njemačke djevojke i žene. Pokušali biste to spriječiti i ako da, kojim mjerama?»
Ali katalog sadrži i djelomično apsurdna pitanja o političkim uvjerenjima i opredjeljenju. Na primjer:
«Neki smatraju Židove krivima za sva zla ovoga svijeta pa tako i za terorističke napade 11.09.2001. Koji je Vaš stav prema toj izjavi?»
Ili, kako bi se obuhvatile sve eventualnosti, slijedeće pitanje:
«Smatrate li počinitelje 11. rujna teroristima ili borcima za slobodu?»
Opća paranoja
Što se želi postići tim pitanjima? Sigurno više nego samo podobnost za državljanstvo. Konzervativna vlada Baden-Württemberga generalizira negativan stav nekih muslimana naspram ravnopravnosti spolova, a koristi i opću paranoju zbog islamskog terorizma, kako bi nametnula svoj vid integracijske politike. Rezultat su pitanja na koja najvjerojatnije ni prosječni Nijemac ne bi u potpunosti mogao točno odgovoriti, a kamoli konzervativni ili radikalni kršćani kakve srećemo sve više u Europi, ali prije svega u SAD-u. Posljedica za imigrante i za društvo je prije asimilacija nego integracija onih muslimana koji se unatoč ovakvim rigoroznostima odluče postati njemački državljani. Dodatni problem je, da katalog pitanja neizbježno stvara nove tenzije na području integracije stranaca. Cilj ovakve integracijske politike je prihvaćanje samih normi zapadne kulture kao vlastite, a ne uzajamna tolerancija kultura i integracija strane kulture u vlastitu.
Sigurno je da će ovaj pravno sumnjiv katalog pitanja povući za sobom val tužbi. No hoće li kroz to vlada Baden-Württemberga biti primorana povući pitanja ili će ista služiti kao primjer u cijeloj državi? Tendencije za ovakav odnos sa strancima postoje i na državnoj razini, jer kako je izjavio novopečeni njemački ministar unutarnjih poslova Wofgang Schäuble: Tko se ne želi integrirati u naše društvo, treba si potražiti neku drugu državu! Za Baden- Württemberg prevedeno, to znači: Tko nije spreman podnositi rigidnost činovnika i besmislena ispitivanja, taj neka u pokrajini Baden-Württemberg radije ne zatraži njemačko državljanstvo.
