Milijunska zarada na jeftinim i nesigurnim biciklima

Trgovine u Hrvatskoj zarađuju milijune kuna na raznim proizvodima upitne kvalitete s Dalekog istoka - od igračaka, cipela i razne konfekcije do romobila, bicikala, pa čak i automobila na kojima trgovci nabijaju nevjerojatne marže. Bicikli su ipak specifični jer je kod njih najvažnija sigurnost. Osim toga, najviše ih koriste djeca, pa roditeljima ne može biti svejedno na kakvim se biciklima voze njihovi mališani. »Nažalost, u zadnje vrijeme svjedoci smo činjenice da je tržište preplavljeno jeftinom robom koja se najčešće doprema iz Kine, ali i s ostatka Dalekog istoka, gdje je vrlo jeftina radna snaga. Da bi mogle konkurirati na tržištu, tvrtke sele svoje pogone na istok«, rekao je Vjesniku Ilija Rkman, predsjednik Udruge za zaštitu potrošača Hrvatske. Ipak, nejasno je kako se milijunske zarade mogu »dići« na jeftinim biciklima. »Računica je vrlo jednostavna. Dovoljno je uzeti u obzir da je nabavna cijena takvih bicikala, koji se uvoze iz Kine, i to u velikim kontejnerima, samo 12 dolara, a prodaju se po cijeni od 700 do 1000 i više kuna«, rekao je Vjesniku R. U., bivši zaposlenik jednog trgovačkog lanca sportske opreme (podaci poznati redakciji). Uzme li se u obzir da je čista zarada od jednog takvog prodanog bicikla najmanje 600 kuna, na njih samo 10.000 prodanih, tvrdi R. U., čisti profit se penje na vrtoglavih šest milijuna kuna. »To je vjerojatno najlakše zarađeni novac od iznimno lošeg proizvoda, a s obzirom na današnju ekonomsku situaciju u zemlji u kojoj svi žele proći što jeftinije, upravo se zato ne kupuju kvalitetni bicikli čije cijene dosižu nekoliko desetaka tisuća kuna, nego se ljudi odlučuju baš za ovakve«, smatra R. U. Ilija Rkman napominje kako je upravo aktualna socijalna situacija u Hrvatskoj još uvijek glavni regulator za odluku o tome što će se kupiti. »Temeljni je problem kako kupci ostvaruju svoje pravo na izbor. Pitanje je hoće li kupac iskoristiti to svoje pravo i kupiti skuplji i kvalitetniji proizvod ili onaj nekvalitetniji i jeftiniji«, kaže Rkman. Dakako, i takvi bicikli imaju jamstvo, a R. U. napominje da se svakodnevno najviše reklamacija dobiva upravo na račun jeftinih bicikala. »Ljudi se žale na razne stvari, od iskrivljene rame, vilice i felgi do toga da ime ne radi mjenjač brzina. Nakon toga ga naša služba za servisiranje jednostavno "zakrpa" toliko da je u voznom stanju i vrati ga vlasniku. Nakon toga je bicikl njegova briga«, tvrdi R. U. »Kad se na biciklu nešto pokvari, savije ili slomi, roditelji gotovo uvijek krive djecu, te se pri reklamaciji rijetko kad i žale na kvalitetu izrade«, tvrdi R. U. Ipak, Rkman ističe kako je univerzalno pravo svakog potrošača pravo na sigurnost roba i proizvoda, a razina sigurnosti, pogotovo kod bicikala koji se uključuju u javni promet, mora biti iznimno velika. Prilikom ulaska u Hrvatsku postoji kontrola koja nadgleda sve proizvode, pa tako i bicikle, a za kvalitetu je odgovoran sam uvoznik koji je poveznica između trgovca i proizvođača. »Ako se dogodi incident s biciklom, a postoji sumnja da je to zbog njegove kvalitete, potrošač se nakon prve reklamacije treba obratiti Sudu časti Gospodarske komore i zatražiti vještačenje prilikom kojeg će se analizirati dovodi li izrada tog bicikla vozačevu sigurnost u pitanje«, tvrdi Rkman. Ako se ocijeni da je bicikl doista nesiguran, može se zabraniti uvoz te marke bicikala u Hrvatsku. Valja napomenuti da ovdje nije riječ o organiziranoj prijevari neke tvrtke, nego o općoj pojavi. Zakona protiv prodavatelja loše i nekvalitetne robe nema iz jednostavnog razloga - kupce nitko ne obvezuje na kupnju, riječ je o njihovoj slobodnoj volji. Stoga Rkman budućim kupcima preporučuje da iskoriste svoje pravo na izbor. »Strpite se do boljeg financijskog stanja i kupite kvalitetnije. Nikako kupovati one najjeftinije jer će vas na kraju stajati višestruko«, kaže on i upozorava da u slučaju kvara na biciklu usred vožnje može doći i do kobne nesreće.