Hidroelektrane na Neretvi?

Pitanje gradnje hidroelektrana na Neretvi uzvodno od Konjica, tj. u njezinu gornjem toku, sve se više zaoštrava. Sukobljavaju se opći interesi, izraženi potrebama vlasti (države) za osiguranjem električne energije i težnje zaštitara i ljubitelja prirode da se zaštiti tok i veličanstveni krajolik kanjona Neretve te istodobno osobni interesi pojedinaca i skupina da dođu do zarade. U toj igri svi nude svoje argumente, a ulozi su veliki. Poduzeće Intrade-energija iz Sarajeva osnovalo je 8. srpnja 2005. godine grupaciju, u kojoj su još sarajevske tvrtke Energoinvest i Hidrogradnja, i od federalne Vlade zatražilo dozvolu (koncesiju) za gradnju triju hidroelektrana: Glavatičevo na Neretvi, Vranduk na Bosni i Ustikolina na Drini. Napravili su projektnu dokumentaciju u kojoj stoji da je ukupna vrijednost posla 600 milijuna KM, vrijeme gradnje tri do pet godina te da će u tom vremenu, izravno i neizravno, biti zaposleno od pet do deset tisuća radnika. U Konjicu su se u prošloj (2005.) i prethodnih godina u organizaciji vlasti i nevladinih udruga održavali različiti skupovi, okrugli stolovi, savjetovanja i rasprave o gradnji brana i hidroelektrana u gornjem toku Neretve, na kojima su isticana i prevladavala mišljenja ovisno o tome tko je skup organizirao i tko je na njemu sudjelovao. Nakon posljednjeg okruglog stola pod nazivom "Optimalno korištenje vodnih resursa gornje Neretve u funkciji održivog razvoja", koji je potkraj prosinca organizirala općinska vlast Konjica, konjička ekološka udruga Zeleni-Neretva javno se, tri dana prije Nove godine, oglasila i priopćila svoj stav da projekt grupacije Intrade-energije o gradnji HE Glavatičevo, "nije prijateljski i ocijenjen je kao ekološki neprihvatljiv". Još prije konjički zeleni izrazili su sumnju da je toliki iznos novca nedostatan i da ga sarajevska tvrtka Intrade nema, te zaključili da iza toga stoji slovenski kapital, točnije poduzeće Istrabenz, a Intrade je samo paravan. Osvrćući se na stručne tvrdnje u elaboratu da bi se novonastalo jezero estetski uklopilo u prirodni okoliš, da bi osim proizvodnje struje omogućilo razvijanje turizma, služilo za navodnjavanje poljoprivrednih površina, vodoopskrbu i reguliranje poplava, konjički ekolozi odgovaraju da su to samo bajke, da je koncesionarima u planu strogo energetsko iskorištenje rijeke, a ostale prednosti projekta koje se navode samo su maska. Moramo se zapitati zašto slovenski investitori te navedene blagodati ne upriliče na svojoj Soči, pa da pored velikih prihoda od turizma (koje sada imaju), ne uživaju i ostale blagodati potopljene rijeke pitaju članovi ekološke udruge Zeleni-Neretva Konjic. Ne mogu zamisliti da kroz Konjic ne teče čista i bistra Neretva kao dosad te da nas sirene uzbunjuju i opominju da se sklonimo dok prođe i da nas ne odnese iznenadni val ispuštene vode. A što reći na to da se potopi njezino korito i Bogom dana prekrasna netaknuta priroda, to je zločin kaže ljutito jedan Konjičanin.