Kada se govori o izgradnji mira u Hrvatskoj nemoguće je zaobići Antiratnu kampanju. Iz te organizacije osnovane u ljeto 1991. godine proizašle su brojne organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava: Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava, Centar za žene žrtve rata, Delfin Pakrac, Centar za edukaciju i savjetovanje žena (CESI), Volonterski centar Pakrac, Suncokret, B.a.b.e., a poslije i Centar za mirovne studije, koji je osnovan 1997. godine, kako bi objedinio sve obrazovne aktivnosti Antiratne kampanje. Sve te udruge počele su kao projekti ARK-a da bi se s vremenom osamostalile, te je tako ARK odigrao važnu ulogu u razvoju civilnog društva u Hrvatskoj.
Tragovi djelovanja
Međutim, danas kada sjećanje na rat počinje blijedjeti, kad bi netko i poželio saznati više o radu ARK-a do informacija bi jako teško došao. Nameće se pitanje treba li i kako spasiti od zaborava tragove djelovanja ARK-a. Radi razrješavanja tih pitanja održan je 12. travnja okrugli stol Ostavština ARK-a 1991-2005: Kako sačuvati i prezentirati materijalne i nematerijalne tragove rada najveće mirovne mreže u Hrvatskoj u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Na okruglom stolu sudjelovalo je tridesetak predstavnika udruga, institucija i aktivista.
Sjećanje na rad ARK-a treba civilnom društvu u cjelini zato što ARK pokazuje koliko se može učiniti kada se više ljudi poveže, kaže Vesna Teršelič, koordinatorica ARK-a do 1998. godine. Pokazali smo da se na miru može raditi i kad se puca. Željeli smo raditi na direktnoj zaštiti ljudskih prava i obrazovanju za mir, ali prvih mjeseci nismo znali kako. Bili smo spremni učiti kako drugi put progovoriti na vrijeme.
ARK-ova Povelja
Prva aktivnost Aniratne kampanje bila je sastavljanje dokumenta koji se zvao Povelja antiratne kampanje, a koja se potpisivala u Hrvatskoj, ali i od strane istomišljenika i organizacija i u ostalim bivšim jugoslavenskim republikama. Održano je i javno potpisivanje Povelje na Trgu bana Jelačića kojem je cilj bio doznati koliko je ljudi spremno založiti se za vrijednosti koje podržava Antiratna kampanja
Ispočetka ARK djeluje u uredu Zelene Akcije. Tada se javljaju i glasovi iz Osijeka, gdje je u svibnju 1992. godine krenuo Centar za mir. Glas iz grada pod bombama bio nam je jako važan, rekla je Vesna Teršelič
U rujnu 1991. izašao je i prvi broj Arkzina, glasila ARK-a. Znali smo da nas veliki mediji neće pratiti, kaže Teršelič.
Arhiva o svim spomenutim djelatnostima nalazi se danas po tavanima i podrumima aktivista i nije još pronašla mjesto u nijednom institucionalnom arhivu u Hrvatskoj. Više materijala od bilo koje institucije u Hrvatskoj čuva International Archive For Social History u Amsterdamu, a dio se nalazi u Budimpešti. Vjerni svjedoci prošlosti na tavanima i u podrumima nezaustavljivo propadaju, a tragove čuvaju i stari kompjuteri od kojih neki nisu upaljeni godinama.
Analiza politike sjećanja
Djelići ostavštine ipak žive i u Hrvatskoj: u knjizi Aktivistkinje Centra za ženske studije, u obliku online dokumentacije Osječkog Centra za mir, u knjizi Dokumenti 1993. - 2003., izdanoj povodom desete godišnjice Hrvatskog Helsinškog Odbora... Godišnji izvještaji o kršenjima ljudskih prava i ratnim zločinima našli su mjesto u Hrvatskom državnom arhivu.
Vesna Kesić istaknula je da je kao predradnju potrebno napraviti analizu politike sjećanja. I sjećanje i zaborav su političke kategorije. Kod nas se sve uvijek otkriva ispočetka. Prešućivanje ovisi i o nama koji se time bavimo, rekla je Kesić.
Aida Bagić iz Centra za ženske studije kaže kako organizacije žive i umiru. Kad sam se uključila u rad ARK-a mi smo mislili da gradimo alternativne institucije. Mislim da u tome ipak nismo uspjeli, zaključila je.
Odgovore na pitanje treba li sakupljati i čuvati tragove rada Antiratne kampanje Hrvatske, odnosno povijesti građanskog samoorganiziranja tokom devedesetih i kasnih osamdesetih godina, dali su aktivisti.
Kroz obrađenu građu možemo pridonijeti sagledavanju prošlosti, rekao je Gordan Bodog iz MIRamiDA-e.
Bilježenje prošlosti treba biti sa svih strana. Također, treba napraviti i istraživanje što je tu dobro napravljeno, a ne samo dokumentiranje, izjavila je Maja Uzelac iz udruge Mali korak.
Sadašnji studenti nemaju puno sjećanja na predratno doba ni na rat. Teško mi je posredovati neke ideje koje su meni bile samorazumljive. Došlo je do promjene generacija, ali istodobno je porastao interes za proučavanje prošlosti, kaže Nenad Zakošek, aktivist ARK-a i profesor na Fakultetu političkih znanosti.
Kamo s ARK-ivom
Stvari se ipak kreću. Nakon Okruglog stola oformljena je radna grupa, a predstavnici Državnog Arhiva su također prisustvovali. Međutim, zakon kaže da Državnom arhivu treba predati sređenu arhivsku građu, a građa ARK-a je daleko od toga. Još prije tri godine aplicirali smo Gradskom uredu za upravljanje imovinom za prostoriju gdje bi mogli klasificirati sav taj materijal, kaže Ranka Radović iz Centra za mirovne studije koja je i organizirala okrugli stol. Međutim, od prostora ništa, a, iako pozvani, iz Gradskog ureda za upravljanje imovinom se nisu pojavili u NSB-u. Ako bi se ostavština ARK-a proglasila javnim dobrom, jedna organizacija bi trebala preuzeti nadzor nad klasifikacijom i dogovoriti s Državnim Arhivom uvjete predaje građe. Sveučilište u Bradfordu koje ima cijenjene odsjek mirovnih studija ima cijeli Mirovni muzej i knjižicu. Bilo bi idealno kada bi u Hrvatskoj sve negdje moglo biti objedinjeno. Ali, važno je da smo krenuli, zaključila je Ranka Radović.
Civildreta plus odvija se u okviru projekta povećanja vidljivosti nevladinih organizacija koji se realizira u suradnji Centra za mirovne studije, Radija 101 i H-Altera, a financijski ga potpomaže Academy for Educational Development, sredstvima US AID-a, op. ur.
