Iva Marković, tajnica nevladine organizacije Zelena omladine Srbije i govornica na panelu "Koliko je zeleni pokret blizak svojim korijenima?" organiziranom u sklopu konferencije Vijeća Europske zelene stranke održane u Zagrebu, za H-Alter govori o prednostima neformalnog organiziranja, utecaju na politiku i javnost, te o radiklanosti stavova Zelenih.
U čemu je snaga pokreta odozdo, a koje su slabosti takvog načina organiziranja?
Mislim da je velika snaga pokreta koji dolaze odozdo u njihovoj vrlo brzoj mobilizaciji. Osim toga tu je snaga koja dolazi od spontanosti jer se ljudi mogu izraziti bez previše formalnosti. Snaga nam je u tome, kao i kod svih nevladinih organizacija, što ljudi mogu vrlo neposredno kreirati politiku koju zastupamo, no i internu politiku. Snaga nam je u tome da nemamo obaveze da pravimo kompromise, nemamo obaveze da pročistimo jezik Kontekst balkanskih zemalja je vrlo sličan, neke problematike koje se pojavljuju su preslika. Naprimjer Zakon o radu je doslovno preslikan u Hrvatskoj, Srbiji, a sada i u BiHda bude prihvatljiv potencijalnim budućim političkim suradnicima, koalicijama i slično. S druge strane, tu su i neke potencijalne prijetnje u takvom načinu organiziranja. Ako nemate izgrađenu demokratsku strukturu ili bilo kakvu strukturu koja podržava demokraciju, možete doći u vrlo nezgodnu situaciju. Uvijek postoji strah od astroturfinga, to je takozvano pretvaranje da je pokret grassroot pokret, a zapravo ima nečije tuđe ciljeve. I onda se tu animiraju ljudi koji su srcem za tu temu, ali im se priča ne predstavi u cijelosti. Oni zapravo ne budu dovoljno informirani da bi mogli biti dio procesa odlučivanja. Samim time taj pokret, čak i da napravi neke rezultate, nema budućnost i neodrživ je, jer nitko ne želi biti izmanipuliran. Drugi je problem u nedostatku dublje i kvalitetne analize ukoliko se samo promptno reagira na nešto.
Kada se ideologija koja se pojavila u pokretima odozdo prenese u formalni oblik djelovanja, koliki se kompromisi moraju napraviti? Konkretno možemo govoriti o zelenim idejama koje su krenule od grassroot pokreta, a sada su postale Zelene stranke.
Pa ništa se ne mora, ali se redovito događa da se u procesu izgradnje stranke koja treba odgovoriti na sve forme stranačke demokracije i cijelog političkog sistema u zemlji neke stvari gube. Čini mi se da u toj analizi nedostaje jedan moment, a to je pitanje jesu li te Zelene stranke nastale od pokreta odozdo. Sigurno da uključuju neke ljude koji su bili aktivni u nekim grassroot pokretima ili možda u nekim drugim pokretima ili strankama, ali same stranke nisu izrasle iz grassroot pokreta. One nisu prošle direktnodemokratsko formiranje koje bi bilo predstranačko Pogotovo bi nacionalne Zelene stranke trebale surađivati s pokretima i s nevladinim organizacijama koje se bave istom problematikomdemokratsko formiranje. Zanimljivo je pratiti ovo što Podemos pokušava provesti u Španjolskoj, uvesti direktnu demokraciju u kojoj su svi pojedinci manje više u jednakim mogućnostima, u smislu da su pravilno informirani i da prate čitav širi kontekst donošenja odluke.
Čime Zelena ideologija pridonosi politici u širem smislu?
Na prvom mjestu je sveobuhvatni, ono što zovu holistički pristup. Niti jedan problem ne može se gledati iz jedne perspektive i iz interesa jednog pojedinca, dakle uvijek je u pitanju interes naroda, a interes naroda jest da živi održivim načinom života. U pitanju klimatskih promjena dosta se ističe da to nije samo pitanje ekološke održivosti, nego je to pitanje socijalne pravde i alternativne ekonomije. Sve te stvari Zelena politika mora pokriti, ako zaista kani biti zelena. Čini mi se da imamo neke slučajeve Zelenih stranaka u regiji koje ne mogu ispratiti tu sveobuvatnost.
Na koji način zelene politike mogu suzbiti mjere štednje i okončati financijsku krizu u Europi?
Na nivou Europe je nezahvalno davati generalni odgovor, ali mogu govoriti na nivou regije. Cijeli pokret protiv mjera štednje a za održivost je u defanzivi, mi ne stiženo odgovoriti na sve što od nas kontekst zahtjeva, u tom smislu bitno bi bilo prekinuti s mjerama štednje i s takvom politikom i zaustaviti privatizaciju svega, od zdravstvenih usluga, telekomunikacijskih usluga... Ono malo što je ostalo u javnom vlasništvu treba sačuvati, Stranke nisu izrasle iz grassroot pokreta. One nisu prošle direktnodemokratsko formiranje, koje bi bilo predstranačko demokratsko formiranje pogotovo kada je riječ o prirodnim dobrima.
Zeleni pokret često se kritizira kao reformistički pokret koji nema dovoljno radikalne zahtjeve za postizanje korijenitih promjena. Mislite li da je kritika osnovana?
Zanimljiva mi je ta kritika jer sam u sklopu konferencije bila na predstavljanju Zelenih iz Engleske i Walesa čiji program Levi samit Srbije može doslovno potpisati. Ako se osvrnemo na stranke koje ulaze u parlament, smatram da je kritika osnovana, a ako se osvrnemo na Zeleni pokret u širem smislu, mislim da nije osnovana. Istina je da on obuhvaća i neke liberalne elemente, ali mislim da ima vrlo radiklane poglede. Sigurno je da Zeleni imaju težak zadatak u datim okolnostima provesti te ideje, ali ako postavimo ciljeve dovoljno radikalno, doći će do tih promjena.
Što se tiče Zelene omladine u Srbiji, koliki je utjecaj vaše organizacije na politiku, no i javno mnijenje u Srbiji?
Zelena omladina Srbije jest nastala kao grassroot pokret, ali danas je već profilirana nevladina organizacija. Ovaj tip organizacije ima nekoliko ciljeva. Naš utjecaj koji se tiče generalnih politika i utjecaja na bilo koju odluku donešenu u smislu uprave državom, čak i lokalne uprave jako je mali, da budem otvorena. Ali onaj cilj koji se tiče širenja svijesti među ljudima, doslovno sađenja sjemena zelenih ideja najuspješnija je stvar koju radimo. Trenutno kao članica Levog samita Srbije imamo priliku da naše zelene ideje, i što se tiče održivosti u ekološkom smislu i što se tiče demokracije, vrlo neposredno dijelimo i među ostalim organizacijama koje su članice Levog samita. Vidimo da ljudi imaju sluha za to i nije nam Ako nemate izgrađenu demokratsku strukturu ili bilo kakvu strukturu koja podržava demokraciju, možete doći u vrlo nezgodnu situacijucilj da apsolutno svaki uspjeh koji se napravi u smjeru zelene politike pripišemo sebi, što recimo jest cilj stranačke organizacije. Za nas je uspjeh da se neke ideje pojavljuju i izvan naše organizacije i da se uspješno provode, ne moramo to bojiti zelenom bojom niti nazivati tim imenom.
Na konferenciji se jedan od panela bavio pitanjem koliko je Europska stranka zelenih povezana s pokretima odozdo iz kojih su potekle ideje koje zastupa. Kako to bolje povezati?
Paradigmatična je situacija od petka, kada su u istom trenutku na petnaest minuta udaljenosti bila dva međunarodna događaja koja se bave klimatskim promjenama. Jedan se odvijao na sastanku Europske zelene stranke, a drugi na Subversive Film Festivalu gdje su govorili ljudi iz svjetski poznatih grassrot i ostalih zelenih pokreta i već afirmiranih zelenih organizacija. Na tom se primjeru vidi da stvari nisu povezane, a da ih treba obavezno povezivati. To je dijalog koji treba provoditi. Zeleni su povijesno potekli od grassroot pokreta koji su se u određenim trenucima bavili pojedinačnim temama i problemima i davali neke svoje odgovore. Iz toga je iznikao Zeleni pokret iz kojeg je proizašla i Zelena stranka. Pogotovo bi nacionalne Zelene stranke trebale surađivati s pokretima i s nevladinim organizacijama koje se bave istom problematikom. Međutim kada političari Zelenih stranaka postanu profesionalni političari nađu se pred velikim zadacima jer imaju duplo veću težinu nego neki mainstream političari. Možda bi trebalo oformiti odbor u stranci koji će se baviti saveznicima na kojoj god oni poziciji bili, jer pitanje je delegira li se to dovoljno. Nije došlo do potpunog razdvajanja, no na tom odnosu definitivno treba raditi i treba ga jačati.
Postoji li efikasna regionalna mreža nevladinih organizacija koje se bave zelenim politikama i kakva je suradnja?
Tu sigurno ima prostora za veću suradnju. Mislim da imamo dobru komunikaciju, društvene mreže naravno dosta pomažu u smislu informiranja i praćenja što tko radi, pogotovo ako radimo na sličnim temama. Ako se netko bavi javnim prostorima u Srbiji i Hrvatskoj, organizacije se uglavnom povezuju i dobro surađuju. Međutim, možda bi trebalo oformiti malo čvršću mrežu koja će se baviti samo Balkanom, makar informativnu mrežu. Kontekst je vrlo sličan, neke problematike koje se pojavljuju su preslika. Naprimjer Zakon o radu je doslovno preslikan u Hrvatskoj, Srbiji, a sada i u BiH. Kada je riječ konkretno o ekologiji i ekološkim pitanjima, tu postoji mreža kroz koju se srodne organizacije mogu jako dobro povezivati. Međutim kada je riječ o zelenim politikama općenito, čvršće povezanosti nema. Na ovoj konferenciji postoji Balkan Network grupa, ali mislim da to nije dovoljno, pogotovo jer su tu zastupljene samo stranke, što nikako ne može biti zamjena za konkretan balkanski forum Pokreta Zelenih.