Mladi nezaposleni ili poluzaposleni crnci jako dobro znaju da je sustav nagomilan protiv njih. Vatre će se ugasiti. Provest će se neka jadna istraga da se utvrdi zašto je Mark Duggan ubijen... Uhićeni prosvjednici bit će kažnjeni i svi će ispustiti uzdah olakšanja i nastaviti dalje dok se isto ne ponovi.

Zašto uvijek prvo eruptiraju ista područja, bez obzira na razlog? Čisti slučaj? Može li to imati neke veze s rasom i klasom i institucionaliziranim siromaštvom i jednoličnom okrutnošću svakodnevnog života? Koalicijski političari (uključujući i nove Nove laburiste koji se mogu zapisati u nacionalnu vladu ako recesija nastavi galopirati) sa svojim okamenjenim ideologijama ne mogu to izreći jer su sve tri stranke jednako odgovorne za krizu. Oni su napravili nered.

Kada bi u ovoj zemlji postojala ozbiljna politička oporbena stranka, ona bi se zalagala za razmontiranje klimave skele neoliberalnog sustava prije nego što se on sasvim uruši i ne povrijedi još više ljudi

Oni privilegiraju imućne. Izjavljuju da suci trebaju postaviti primjer tako da donose kaznene presude za prosvjednike nađene s pljucama. Nikada ozbiljno ne preispituju zašto nikada nijedan policajac nije procesuiran za više od tisuću smrti u pritvoru od 1990. godine. Bez obzira na stranku, bez obzira na boju kože člana Parlamenta, svi govore iste klišeje. Da, znamo da je nasilje na ulicama Londona loše. Da, znamo da pljačka trgovina nije u redu. Ali zašto se to događa sada? Zašto se nije dogodilo prošle godine? Zato što se nezadovoljstvo nakuplja tijekom vremena, zato što, kada sustav izazove smrt mladog crnog građanina iz zakinute zajednice, to istodobno, ako i nesvjesno, izazove i odgovor.

A to bi se moglo pogoršati ako se političari i poslovne elite, uz potporu pitome državne televizije i Murdochove mreže, ne pozabave gospodarstvom, već kazne siromašne i manje dobrostojeće zbog vladajuće politike koju su promicali više od tri desetljeća. Dehumaniziranje "neprijatelja", kod kuće ili u inozemstvu, proizvodnja straha i zatvorske kazne bez suđenja, ne mogu funkcionirati zauvijek. Kada bi u ovoj zemlji postojala ozbiljna politička oporbena stranka, ona bi se zalagala za razmontiravanje klimave skele neoliberalnog sustava prije nego što se on sasvim uruši i ne povrijedi još više ljudi. Diljem Europe, razlikovna obilježja koja su nekad odvajala lijevi centar od desnog centra, konzervativce od socijaldemokrata, nestala su. Istovjetne službene politike obespravljuju manje privilegirane segmente biračkog tijela, većinu.

Revanje političara nema stvarni utjecaj na većinu ljudi, a najmanje na one koji pale vatre na ulicama. Mladi nezaposleni ili poluzaposleni crnci u Tottenhamu i Hackneyju, Enfieldu i Brixtonu jako dobro znaju da je sustav nagomilan protiv njih. Vatre će se ugasiti. Provest će se neka jadna istraga da se utvrdi zašto je Mark Duggan ubijen, izrazit će se žaljenje, na sprovodu će se pojaviti cvijeće od policije. Uhićeni prosvjednici bit će kažnjeni i svi će ispustiti uzdah olakšanja i nastaviti dalje dok se isto ne ponovi.

 


Članak je objavljen 9. kolovoza 2011. u London Review of Books(op. ur.)

Ključne riječi: velika britanija, london pobuna
<
Vezane vijesti