Žarko Aleksić u posljednje četiri godine intenzivno se bavi područjem kognitivnih neuroznanosti i njegovim potencijalom u artikulaciji novih umjetničkih ideja. Tijekom godina razvio je brojne projekte, a među njima States of Mind u sklopu kojeg je istraživao kako iskustvo utječe na formiranje identiteta kroz proučavanje neuroplastičnosti, epizodičkog, semantičkog i proceduralnog pamćenja uz korištenje metodologije video dnevnika Jonasa Mekasa i struje svijesti James Joycea. Napredak u kognitivnim znanostima i pratećim tehnologijama posljednjih godina otvara brojna pitanja od kojih su svijest, pitanje privatnosti, dekodiranja misli, kao i odnosa moći u fokusu novog rada Žarka Aleksića Plivanje protiv struje svijesti.
Ispiranje mozgova, provođeno unutar ratnih zatvora i logora, normalizirano je kroz medije koji koriste slične obrasce za manipuliranje sviješću. U današnje vrijeme manipulacija mozgom postala je neposrednija, a tehnologija sve dostupnija. Udruživanje ljudi i strojeva postaje neizbježno, ali ostaje otvoreno pitanje autoriteta u tom savezu.
Putem projekta Plivanje protiv struje svijesti Aleksić ispituje sučelje mozak – stroj kroz neinvazivnu simulaciju mozga uz pomoć TMS-a (Transcranial Magnetic Stimulation) i tDCS-a (Transcranial Direct-Current Stimulation). Povijesna referenca na dadaizam i dadaiste fascinirane mehanizacijom i tadašnjim novim mehaničkim uređajima jasno se iščitava iz mehanicističkog shvaćanja mozga kao biološkog stroja. Ovakvo shvaćanje jasno iziskuje pitanje koje je i u fokusu Aleksićevog umjetničkog istraživanja – tko upravlja našim prostorom mišljenja i djelovanja?