Novi ZOR za H-Alter komentiraju Mislav Stublić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju, sociolog Dragan Bagić i novinarka Gabrijela Galić.
Mladen Novosel: "Prošle su dvije godine od famoznog Plana 21, u kojem se sigurnost radnika jamčila pravednim zakonima, funkcionalnim pravosuđem, sindikalnom pomoći i strogim kažnjavanjem onih koji svjesno krše radnička prava. Zar ovo nije prijevara?"
Nezadovoljni postupkom Ministarstva rada i mirovinskog sustava, koje na pregovorima o izmjenama Zakona o radu nije prihvatilo njihov paket prijedloga, članovi Nezavisnih hrvatskih sindikata i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske odlučili su izaći na ulice. Naime, od četiri ključne točke pregovora, ministar Mirando Mrsić je poručio kako je spreman ostaviti dosadašnje odredbe vezane uz pravilnik o radu, odustati od financijski uvjetovanog otkaza i u Zakonu ostaviti institut otpremnina dok se to područje eventualno ne uredi kroz neki drugi zakon. No kad je riječ o rasporedu radnog vremena i odredbama o sudskom raskidu radnog odnosa, ministar nije želio prihvatiti sindikalne stavove smatrajući da bez tih odredbi najavljene izmjene ZOR-a neće dosegnuti duh koji je najavio, odnosno olakšavanje restrukturiranja poslodavcima i zaštitu radnika. Kako ni u jednoj od tih dviju odredbi nisu prepoznali "duh" koji zastupa Vlada, predstavnici NHS-a i SSSH-a danas su organizirali prosvjed ispred zgrade Ministarstva i središnjice Hrvatske udruge poslodavaca.
"Prošle su dvije godine od famoznog Plana 21, u kojem se sigurnost radnika jamčila pravednim zakonima, funkcionalnim pravosuđem, sindikalnom pomoći i strogim kažnjavanjem onih koji svjesno krše radnička prava. Zar ovo nije prijevara?", upitao je Mladen Novosel, predsjednik SSSH, pred okupljenima ispred Ministarstva rada. "Mirando Mrsić je ministar rada samo na papiru, a ustvari je zaštitnik onih poslodavaca koji ne žele prihvatiti osnovne ljudske vrijednosti. Žele nam kroz ZOR progurati fleksigurnost, a dobro znamo što to znači - lako otpuštanje bez prilike za pronalazak novog radnog mjesta. Poslodavcima se novim Zakonom želi omogućiti da radno vrijeme raspoređuju kako god žele, a da radnici rade kao mazge po 56 sati tjedno. Plaćeni prekovremeni rad, pravilnik o radu, kolektivne ugovore i otpremnine možemo zaboraviti. To je njima flesigurnost! Neka zaborave da ćemo ikada više trgovati s radničkim pravima! Gospodo, uzeli ste nam tvornice, uzimate nam plaće, ali radničko dostojanstvo nećete!", naglasio je Novosel.
Krešimir Sever: "Izdali su radnike i narod, ali vam nećemo dopustiti da nas izvrgnete na milost i nemilost poslodavaca"
Krešimir Sever, predsjednik NHS-a, SDP-u je zamjerio izdaju socijaldemokratskih načela. "Izdali su radnike i narod, ali mi vam nećemo dopustiti da nas izvrgnete na milost i nemilost poslodavaca. I robovi u Rimskom carstvu su imali više prava nego što ih radnici imaju danas - imali su pravo na slobodnu nedjelju i na tri obroka dnevno. Na malo vrata guraju nam i Zakon o povremenim poslovima koji bi nas vratio na razinu radnika koji su na dokovima čekali u koga će poslodavac uprijeti prstom da radi toga dana. Najavio je ministar i reformu mirovinskog sustava i poručio: 'Predugo živite i koristite mirovinu pa trebate duže radili da bi ste manje koštali ovu zemlju.' Ministre i Vlado, vi ste oni koji nas previše koštaju!", istaknuo je Sever, koji je sindikalnu borbu nazvao važnom za sve generacije. "Ako se mi ne izborimo za radnička prava, patit će i naša djeca", upozorio je. Predsjednik NHS-a pozvao je i na ujedinjenje različitih sindikata.
Prosvjedna povorka je nakon zgrade Ministarstva rada i mirovinskog sustava kroz centar Zagreba krenula do sjedišta drugog socijalnog partnera, Hrvatske udruge poslodavaca, odakle se okupljenima obratio Ivan Tomac, predsjednik Sindikata energetike kemije i nemetala. "Došli smo od krojačke radionice do onih koji imaju iglu, škare i konac, dakle do istinskog centra moći, da njegovim članovima poručimo da izmjene ZOR-a i urušavanje tri osmice, za koje su naše kolege davnih godina ginule, neće proći. HUP nam govori da nismo fleksibilni ni konkurentni, a najradije bi da im radimo za minimalnu plaću. Neće moći gospodo, hrvatski radnici su zaslužili više", kazao je Tomac.
Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske, upozorio je da Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem kroz novi ZOR želi legalizirati sve štetne iznimke koji su posljednjih godina sve vidljivije na tržištu rada. "Živi primjer da to ne bi trebali učiniti pruža branša tekstila, obuće i kože. Kvazi poslodavci, koji tu industriju nisu do kraja uspjeli uništiti tijekom privatizacijskog procesa, u posljednje vrijeme razaraju je kroz tzv. restrukturiranja. Tako smo u posljednjih godinu dana izgubili više od 1 400 radnih mjesta. Zašto poslodavci ne traže da se donese zakon o ukidanju parafiskalnih nameta, zakon kojim bi se kontroliralo poslovanje banaka ili zakon kojim bi se zaštiti iscrpljeni radnici? Ne, lakše je iskoristiti radnika i još ga nakon svega dati otkaz", rekao je Leček. Predsjednik STOKGH-a podsjetio je da ima i poštenih poslodavaca koje je pozvao da im se pridruže u borbi. "Probudite se i ne dopustite da vas kvazi poslodavci nadglasaju. Pomognite svojim radnicima jer bez njih ste ništa", zaključio je Leček.
Ukoliko Vlada ne bude reagirala na njihove zahtjeve koje nakon pregovora istaknuli i danas na ulicama Zagreba, sindikati su najavili i organizaciju drugih aktivnosti otpora protiv štetnih izmjena Zakona o radu.
Mislav Stublić
Treba naglasiti da će se ove mjere posebno negativno odraziti na radnice i majke te time dodatno pogoršati njihov ionako izrazito loš položaj na tržištu rada
Iako je prema Mrsićevim izjavama namjera reforme radnog zakonodavstva transformacija tržišta rada koja bi trebala dovesti do otvaranja radnih mjesta i olakšati investicije, temelj i jedini deklarirani formalni cilj reforme je zapravo putem oštre fleksibilizacije tržišta rada drastično smanjiti indeks zaštite radnika i radnica u radnom zakonodavstvu (EPLI). Najavljene mjere baziraju se na promoviranju nesigurnih oblika zapošljavanja definiranih novim Zakonom o privremenim i povremenim poslovima i daljnjom liberalizacijom i dodatnim poticanjem izrazito prekarnog agencijskog rada, a u sferi radnih prava fleksibilizacijom radnog vremena kojom se u praksi onemogućava praćenje i naplata prekovremenih sati. Sve to poslodavcima daje mogućnost svojevoljnog definiranja radnog vremena na dnevnoj bazi, čime se de facto ukida smisao punog radnog vremena, odnosno osmosatnog radnog dana, a radnici i radnice su bez mogućnosti odbijanja naloga prekovremenog rada prisiljeni raditi i do 56 sati tjedno. Treba naglasiti da će se ove mjere posebno negativno odraziti na radnice i majke te time dodatno pogoršati njihov ionako izrazito loš položaj na tržištu rada.
Također predložena je i mogućnost financijski uvjetovanog otkaza koja je samo jedna od mjera kojom se osporava svaka mogućnost i smisao kolektivnog pregovaranja, a radnike i radnice stavlja u izrazito nepovoljan položaj izložene individualnim pritiscima i prijetnjama otkazom. Posebno pogubno je i rezanje kazni za nezakonite otkaze kojima se promovira kršenje zakona nauštrb isplate otpremnina, a same otpremnine nisu ni na koji način definirane te se iz tijeka pregovara može zaključiti da će ići u smjeru rezanja i oslobađanja poslodavca i te obaveze. Najavljene izmjene u svim bitnim točkama isključivo idu na štetu radnika i dugoročno će značiti ozbiljno narušavanje sigurnosti, standarda i teško izborenih socijalnih prava.
Problem je u tome što mnogi instituti, koji su u Zakonu o radu definirani kao iznimke, zapravo postaju pravilo jer ih poslodavci zloupotrebljavaju, a sve to im omogućava nepostojanje eksternog i internog sustava kontrole
Određena mogućnost upravljanja radnim vremenom od strane poslodavaca bi trebala postojati, ali smatram da je postojeći prijedlog poslodavaca koje je prihvatilo Ministarstvo izrazito pretjeran. On bi mogao dovesti do izrabljivanja radnika, pogotovo na radnim mjestima gdje ne postoji mogućnost kontrole. Problem je u tome što mnogi instituti, koji su u Zakonu o radu definirani kao iznimke, zapravo postaju pravilo jer ih poslodavci zloupotrebljavaju, a sve to im omogućava nepostojanje eksternog i internog sustava kontrole. Nemoguće je očekivati da će inspekcija rada, kao eksterni sustav, kontrolirati svih 100 000 poslodavaca. Zato je važan interni sustav kontrole koji bi trebali obavljati radnička poduzeća i sindikati, no u većini malih i srednjih poduzeća oni nisu prisutni što poslodavcima omogućava da izigravaju bilo koja pravila. Poslodavcima bi se trebalo omogućiti veću preraspodjelu radnog vremena, ali kroz pisane sporazume sa sindikatima ili radničkim vijećima. Na taj način bi se i poslodavce motiviralo da shvate da im je u interesu da se u njihovom poduzeću uspostavi sindikat ili radničko vijeće kako bi zajedno mogli zadovoljavati takve potrebe.
Za razliku od inzistiranja na novoj preraspodjeli radnog vremena, Ministarstvo rada prihvatilo je ostanak otpremnina u ZOR-u dok se to pitanje ne dogovori drugim zakonom. Naime, iz Ministarstva su predložili novi sustav otpremnina koji bi radnicima s dužim radnim stažem omogućio veće otpremnine, a onima s kraćim stažem manje. To je potencijalno dugoročno dobro rješenje za radnike, međutim postoji nekoliko problema. Jedno je na koji način će se urediti prijelazno razdoblje i koja prava će se definirati u njemu, a drugi je to što novi sustav otpremnina znači povećanje cijene rada, dok poslodavci i Vlada istovremeno inzistiraju na njegovom smanjenju. Ukoliko se predloženi model uvede, on će za radnike biti dobar jer u postojećem sustavu otpremnina postoji problem da većina radnika koji dobiju otkaz ne dobiju isplaćene otpremnine jer rade u firmama koje odlaze u stečaj. Istodobno, pojedine korporacije, poput HT-a, radnicima isplaćuju otpremnine koje su obično veće od zakonskog minimuma.
: Fleksibilizacija zakonodavstva i zaštita prava radnika ne mogu ići jedno s drugim
Gabrijela Galić
Ukoliko postojeći Prijedlog ZOR-a stupi na snagu, agencijama za privremeno zapošljavanje, koje su do sada morale poslovati po strožim uvjetima, znatno bi se olakšao rad
Ukoliko postojeći Prijedlog ZOR-a stupi na snagu, agencijama za privremeno zapošljavanje, koje su do sada morale poslovati po strožim uvjetima, znatno bi se olakšao rad. Po sadašnjem zakonu radnik koji radi preko agencije za zapošljavanje na poslu ne smije biti diskriminiran i mora imati jednake uvjete kao i zaposleni kod matičnog poslodavca. No agencije u praksi i do sada nisu poštovale zakone te su radnici koje su one iznajmljivale bili slabije plaćeni. Izmjenom postojećeg Zakona bi se manje plaćen rad zapravo legalizirao jer će se agencijama omogućiti kolektivno pregovaranje. Ako će postojati takvi kolektivni ugovori, jasno je da će oni pokrivati tek minimume i da će radnik u startu biti jeftiniji. Može se dogoditi da kolektivnim ugovorom radnik ima minimalnu plaću, a da se zaposli na radno mjesto za koje je predviđena prosječna plaća. Ukoliko se u Prijedlogu ZOR-a zadrži mogućnost financijski uvjetovanog otkaza, poslodavac će moći dati otkaz radnicima koji ne žele prihvatiti nižu plaću te na njihovo mjesto zaposliti jeftinije agencijske radnike. Upravo takva praksa uočljiva je u Njemačkoj i Austriji, zemljama u kojima je agencijski rad vrlo raširena pojava. U Engleskoj su sve glasniji zahtjevi za izmjenom regulacije rada agencija za zapošljavanje jer je cijela situacija rezultirala prenapregnutošću radnika za jako malu plaću. Takav rad nekom stvara profit, ali radniku nikako ne osigurava pristojan život.
U predloženim izmjenama ZOR-a uočljiva je želja za što većom fleksibilizacijom rada no fleksibilizacija i pojačavanje zaštite radnika ne mogu ići zajedno. Radnika se ne može zaštiti na fleksibilnom tržištu, tim više što zaboravljamo na ono o čemu se već godinama govori u Europi - fleksigurnost. Ona podrazumijeva primanje pristojne naknade za nezaposlene koju koriste nekoliko mjeseci dok ne nađu novi posao. U Hrvatskoj bi to izgledalo potpuno suprotno - zbog nemogućnosti pronalaska novog posla, naknada se koristi koliko je to god zakonski moguće, a nakon njenog isteka se ljudi okreću radu na crno. Ako se mijenja samo radno zakonodavstvo, a taj proces ne prati rast gospodarske aktivnosti koja bi omogućila otvaranje novih radnih mjesta, ne možemo pričati o fleksibilizaciji kao dobrobiti.
