Obama i njegovi savjetnici i poltroni pokušavaju nas uvjeriti kako će slobodno tržište u svojoj neupitnoj prosvjećenosti svojom nevidljivom rukom ipak jednom sve nas podići u blagostanje.
Ekonomija u Americi se oporavlja, kaže nam Obama: DOW raste, vrijednost posjedovanja je sve veća. Pa je tako posjednicima, vlasnicima sredstava za proizvodnju sve bolje. Zapravo, kupaju se u Dom Perignonu u svojim dvorcima u newyorškom ljetovalištu Hamptons, gdje je u jednom (koje se izdaje u najam za 33 tisuće dolara na mjesec, pa toga ni u Dubrovniku nema, a puno je ljepše more) nedavno uhapšen financijski menadžer Goldman Sachsa pod optužbom da je silovao djevojku.
Obama i njegovi savjetnici i poltroni (kao Larry Summers, npr.) pokušavaju nas uvjeriti kako je to trenutno stanje i kako će slobodno tržište u svojoj neupitnoj prosvjećenosti svojom nevidljivom rukom ipak jednom sve nas podići u blagostanje. No, to je prodaja magle za lakovjerne. Jer porast ekonomske nejednakosti nije slučajna neugodnost, posljedica krize, nešto što će se s vremenom popraviti, nego je strukturalan dio potpuno inkorporiran u ekonomsku strategiju trenutne politike: u stvari nejednakost i osiromašivanje većine je upravo glavni motor - uzrok, a ne posljedica - trenutnog gospodarskog rasta i takozvanog oporavka ekonomije. Sam Summers prekjučer je svojevoljno odustao od kandidature za guvernera nacionalne banke (Federal Reserve) - kad je postalo jasno da vjerojatno neće uspjeti proći kroz Kongres - no problematično je što je Obama uopće pomislio da njega kandidira, nakon njegove uloge u kreiranju trenutne krize...
Porast ekonomske nejednakosti nije slučajna neugodnost, posljedica krize, nešto što će se s vremenom popraviti, nego je strukturalan dio potpuno inkorporiran u ekonomsku strategiju trenutne politike
Da li nam avioni lete brže danas? Jel' nas vlakovi voze brže? Gdje je napredak usporediv s gradnjom pruge preko kontinenta u 19. stoljeću ili sustava autoputeva 1950-tih? Bogati se danas ne obogaćuju jer nešto pametnije i bolje rade (većina, barem), jer su nešto novo izumili, jer nešto brže i više proizvode, nego jer im političke odluke o oporezivanju, zaštiti okoliša i radničkom organiziranju to omogućuju. Ajmo na primjer nabrojiti zemlje koje nemaju plaćeni materinji dopust: Sierra Leone, Papua Nova Gvineja, Obala Slonovače, Lesoto, Swaziland i SAD. Novac koji se ne daje zaposlenim mladim majkama da ostanu kući uz novorođenčad odlazi na bankovne račune njihovih poslodavaca i u govorancije slatkorječivih političara koji tijekom svoje kampanje onda to razbaštinjenje zaposlenika zovu "ekonomskim rastom".
Dok je tako mnoštvo poslova izvezeno u zemlje s jeftinijom radnom snagom ili su američki radnici natjerani da ih rade za manje, na njihovom mjestu su iskrsnula zaposlenja raznoraznih pustih savjetnika i menadžera, s namjerno kompleksnim opisima što bi čovjek u tu svrhu zaposlen zapravo trebao raditi, a za koja je uglavnom neophodna skupa diploma i topla preporuka nekog budže, kako bi se krug kandidata suzio na one bolje povezane i iz bogatijih obitelji. Ti poslovi ne postoje da bi nešto proizveli ili da bi nešto praktično učinili. Zapravo ne služe ni u koju drugu svrhu nego da postave dodatan sloj zaštite između (potencijalno nezadovoljnih) masa i klase posjednika. Postoji i knjiga koja daje praktične savjete kako se tako uhljebiti.
U tom duhu je i gore-navedeni bankarski golijat Goldman Sachs postao trgovac aluminija. Pred nekoliko godina GS je kupio kompaniju Metro International koja u opustošenom Detroitu (gđe je uslijed prepolovljene populacije najam prostora jeftin) drži golema skladišta aluminijskih poluga. Aluminijske poluge dolaze iz Kanade, gdje se aluminij uglavnom proizvodi jer je struja jeftina, i onda stoje u Detroitu dok nekome (recimo Coca Coli za limenke) ne zatrebaju. Regulatorno tijelo, bazirano u Londonu (London Metal Exchange), zabranjuje skladištarima da sjede na polugama i kreiraju umjetan rast cijena. Ali je LME u potpunoj kontroli istih skladištara, naravno.
Lete li avioni brže danas? Jel' nas vlakovi voze brže? Gdje je napredak usporediv s gradnjom pruge preko kontinenta u 19. stoljeću ili sustava autoputeva 1950-tih? Bogati se danas ne obogaćuju jer nešto pametnije i bolje rade, nego jer im političke odluke o oporezivanju, zaštiti okoliša i radničkom organiziranju to omogućuju
Uglavnom, nakon što je GS kupio MI, najednom su počele nestašice aluminija. Iako su boksit i dalje nesmetano kopali šljakeri u Trećem svijetu za crkavicu i iako su ga Kanađani i dalje bez ikakvih poteškoća i zastoja prerađivali u aluminij i isporučivali u Detroit: umjesto tri tjedna, Coca Cola je sad morala čekati i po šest mjeseci na isporuke. Čovjek ne bi vjerovao, ali u tih pola tuceta skladišta u Detroitu je uskladišteno oko 1/5 globalno dostupnih aluminijskih poluga, te je cijena aluminija skočila (danas konzerva Coca Cole košta zbog toga šest centi više nego prije nego što je GS kupio MI). Kako bi zaobišao zakonsku regulativu, GS je odlučio jednostavno voziti poluge iz jednog skladišta u drugo, tvrdeći regulatoru da su poluge izašle iz skladišta, a naručiocu kako je nestašica. U međuvremenu, GS je uložio velik novac na opcije da će cijena aluminija u budućnosti porasti i profitirao oko pet milijardi dolara na godinu.
To je očit kriminal, međutim za njega nikad nitko u ovoj zemlji neće otići u zatvor. Ne bi nitko niti znao, da nisu ugrozili profite drugih mega-korporacija (kao Coca Cola i Pepsico), pa da iste nisu počele lobirati etablirane novine da počnu kopat, istraživat, čeprkat i rovarit po priči. Sad će samo prestat to radit, možda se malo povinut i izvinut pred nekim komitetom u Kongresu, a onda nastavit po starom negdje drugdje s nečim drugim (čujem da se bakar sprema). Paradoksalno, takav pljačkaški sistem/mentalitet, kakav se obično pripisuje Balkanu, ne ugrožava samo radnike, već i kapitaliste, one koji ne uvide na vrijeme što je zapravo njihov posao.
Recimo, ovaj tip je tek pred penziju shvatio: cijeli život je mislio da je on vlasnik obrta da bi nešto korisno drugima pružio za razumnu cijenu, pošteno je radio, pošteno je plaćao zaposlenike, mušterije su bile zadovoljne, kupovale, biznis je dobro išao, dobro je i sebe plaćao i dobro je živio, ali nije ostvarivao bog zna kakav profit: prema tome, iz perspektive kapitalizma njegov obrt je bio jedan običan šmarn - tko će ikada kupiti takav neprofitabilan biznis? Jer onaj koji kupuje - investira - vjerojatno nema nikakve namjere raditi, nego očekuje da će se njegov novac "oploditi", tj. očekuje, štoviše, zahtjeva kruha bez motike, jer mu to kao investitoru i pripada, ne?
U takvom sustavu, nemilosrdnom prema onima koji nemaju, mali gradići, općine kojima je ekonomija davno ruinirana, a mlada populacija davno odselila, se dovijaju na razne, uglavnom sotonske načine da ne dožive sudbinu Detroita. Recimo, otvaraju zatvore. Amerika drži najviše zatvorenika na svijetu i to je odličan, dapače rastući biznis za male gradove na periferiji. Privatne korporacije danas zatvaraju ljude za manji trošak, a pružaju solidno plaćena zaposlenja s beneficijama. I jedina sirovina koja im je potrebna su novi zatvorenici - tako su recimo ovdje podmićivali suca da im drži zatvor pun: za pare, sudija je lijepo osuđivao crne tinejdžere na dugačke zatvorske kazne za minimalne prekršaje.
Onaj koji kupuje - investira - vjerojatno nema nikakve namjere raditi, nego očekuje da će se njegov novac "oploditi", tj. očekuje, štoviše, zahtjeva kruha bez motike, jer mu to kao investitoru i pripada, ne?
Još bolje su se snašli u nekim općinama u Texasu, gdje policija zaustavlja automobile sa ne-teksaškim tablicama na autoputu u nadi da putnici sa sobom nose gotovinu. Nije uopće bitno zašto te zaustave (možda si zaista prekoračio dozvoljenu brzinu, no ako nisi, već će se naći nešto - recimo, vozio si preblizu bijele linije...): u svakom slučaju će namirisati drogu i na temelju toga zahtijevati pretres auta uz pomoć psa. U velikom broju slučajeva neće ništa naći i neće moći podići optužnicu. E, tu dolazi gotovina u igru: ti si drogu već prodao, kažu, i ta gotovina je stečena krivičnim djelom! - prema tome nastupa zapljena... A plijeni se i vozilo koje je korišteno da se ta gotovina stečena krivičnim djelom prenosi, naravno. Samo potpišeš i slobodan si! A možeš se i žaliti i čekati u zatvoru dok se ne riješi. Zato bogataši lijepo svuda privatnim avionima prelijeću preko takvih vukojebina, koje doslovce žive od drumskog razbojništva.
I kad eksplodira bomba u Bostonu, i ubije kinesku studenticu, i pokida noge djeci srednje klase koju su roditelji izveli na ulicu u nadi da će se naužiti nečeg besplatno, njima, bogatašima je i tada dobro, čak i bolje, jer savršeno opravdava njihovu težnju za još više nadzora i represije nad ruljom. Njima je, naravno, neukusno raspravljati o tome kako se besposličar, čija obitelj je jedva skrpavala kraj s krajem na bonovima za hranu, Tamerlan Tsarnaev, okrenuo islamu i "radikalizirao" upravo nakon odluke da se ne-građanima zabrani boksanje na Golde Glove turniru. I jedino što ih još može uzrujati je dovođenje u pitanje njihove časti i poštenja: kad netko objelodani zločine koje plaćaju da se čine u njihovo ime i u njihovu korist svakodnevno i globalno, poput Manninga ili Snowdena, a Snowden ih iritira još i više sa svojim prezimenom, kao sarkastično posuđenim iz novele Josepha Hellera, što im je izmakao, što ga ne mogu kao Manninga šest mjeseci držati golog u samici za primjer drugima, koji bi se usudili na takvu drskost.
Za pare, sudija je lijepo osuđivao crne tinejdžere na dugačke zatvorske kazne za minimalne prekršaje
A što je s Guantanamom, tim prvim Obaminim obećanjem? Ne samo da nije zatvoren, nego preostale zatvorenike, koji štrajkaju glađu, hrane na silu kroz nos, a normalnim, moralnim ljudima ovdje je sasvim jasno da nikakvo mučenje ni zbog kakvih razloga nije dopušteno. Proverbijalna priča s otetom nevinom djevojčicom je Hollywood - u stvarnosti nigdje nema otete nevine djevojčice, nego samo hrpa izbezumljenih mladih (a i ne više tako mladih nakon toliko godina) muškaraca u Guantanamu, mnogi od kojih nemaju pojma zašto su tamo i niti itko drugi više ima pojma zašto su tamo, ali ih drže i dalje tamo protiv njihove volje i čak ih na silu hrane, po političkoj inerciji. Ženevska konvencija nigdje ne spominje da je dozvoljeno galamiti na ratne zarobljenike, a specifično zabranjuje metode poput guranja čavala pod nokte, ne? Prema tome ni W. Bushev odvjetnik Yoo, ni njegov hrvatski istomišljenik Neven Sesardić ne trebaju nam dodatno otkrivati gdje bi trebalo povući crtu, jer je crta već povučena.
Jest, međunarodno pravo dozvoljava da držiš ratne zarobljenike do kraja rata i bez ikakvog suđenja. Ali mi (SAD) nismo ni sa kim službeno u ratu: kako bismo onda mogli imati ratne zarobljenike? Terorizam je krivično djelo, i teroristi su kriminalci, a ne državni akteri. Točna definicija je da Amerika na Guantanamu protupravno drži znatan broj nevinih, među kojima ima nešto teških kriminalaca iz raznih država, ni s kojom Amerika nije službeno u ratu. Rat, koji ne postoji, nikad ne može ni završiti, pa prema tome Amerika može te uznike držati dok ne pocrkaju, za primjer drugim pojedincima na planetu koji bi se išli usuditi drznuti napasti Imperij. Guantanamo je ekvivalent pribijanja na križ korišten u Rimskom Carstvu da se zastraši robove i barbare strašnom kaznom za pobunu protiv svjetskog poretka.
Kad eksplodira bomba u Bostonu, i ubije kinesku studenticu, i pokida noge djeci srednje klase koju su roditelji izveli na ulicu u nadi da će se naužiti nečeg besplatno, njima, bogatašima je i tada dobro, čak i bolje, jer savršeno opravdava njihovu težnju za još više nadzora i represije nad ruljom
Crta je tako već povučena i u svezi korištenja bojnih otrova, i nije ju povukao Obama, koji u svojim alanfordovskim Zoki-momentima puno priča i objašnjava, a malo toga završava (Tko, ja rekao da smo povukli crvenu liniju oko upotrebe bojnih otrova? Znači sad moramo u rat! A to nikako ne želimo...): očito je međutim da nema nikoga na planetu tko zapravo mari za te povučene crte iz UN konvencija - sve se događa isključivo vođeno dnevno-političkim interesima bogataša i njihovih plaćenika (političara, generala, diplomata, komentatora, itd.). Zašto bi bacali novac za intervenciju u Siriji, gdje se dvije strane, koje obje ne vole Ameriku (tj. američke kapitaliste), međusobno ubijaju, jedna od kojih kupuje američko oružje preko trećih država, kao Saudijska Arabija, kako bi SAD zadržale moralnu superiornost: to je upravo idealna situacija, koju nikako ne valja remetiti, bedak crni koji puno pričaš.
Tako i očite greške, propusti i poniženja administracije mogu biti od koristi: kao recimo ova Putinova lekcija Obami oko Sirije, ili činjenica da je Snowden objelodanio baš u Hong Kongu kako Amerika špijunira svaki telefonski razgovor s inozemstvom i svaku e-mail poruku koju bilo tko bilo gdje bilo kome pošalje, upravo na dan posjete kineskog predsjednika Xi Jinpinga Obami na Rancho Mirage, gdje je Obama želio istome očitati bukvicu o tome kako kineska vojna obavještajna služba mora prestati pokušavati cyber-špijunirati SAD. Danas Snowden šeće prostranstvom Rusije, dok nitko iz kineske PLA jedinice 61398 nije uhićen i predan Amerikancima.
To samo govori da je Obama slabić, nedovoljno čvrst i odlučan u obrani svetog kapitala, ma koliko se svojski trudio zadovoljiti svoje gospodare....
