U park šumama kao što je Marjan otvara se puno više prostora za zadovoljavanje poduzetničkih apetita. Zaštita zaštićenih pasmina prepušta se Ministarstvu poljoprivrede.
U prijedlogu Zakona o zaštiti prirode koji je prošloga tjedna, gotovo godinu dana nakon javne rasprave, ministar Mihael Zmajlović predstavio Vladi, odustalo se od zamisli Mirele Holy o velikoj reformi u području upravljanja zaštićenim područjima, ali je također izbačena i kategorija Nacionalne ekološke mreže. S ulaskom Hrvatske u EU dio Nacionalne ekološke mreže ući će u komplementarnu europsku mrežu NATURA 2000 čije su odredbe nešto oštrije nego one koje sada štite ekološku mrežu. Međutim, u NATURA područja neće biti uključena sva područja iz Nacionalne mreže. Dok je u Nacionalnoj ekološkoj mreži 47 posto kopnenog teritorija RH i 39 posto morskog, u Naturu ulazi 36,92 posto kopnenog te samo 16,60 posto morskog. Među područjima koje izlaze iz ovih granica, a ulazile su u granice Hrvatske ekološke mreže, nalazi se, primjerice, šuma medunca i bijelog graba, lokalitet nazvan Srđ-Dubrave koji je u obuhvatu zahvata projekta golfersko-nekretninskog projekta. Dijelovi Hrvatske izgubljeni u razlici između površine nacionalne ekološke mreže i područja NATURA 2000 ovim zakonskim prijedlogom gube status područja za koje je potrebno izrađivati procjene utjecaja na prirodu, što opet odgovara investitorima.
"Ako neka područja nisu u području europske mreže, ne znači da bioraznolikost na nacionalnoj ili lokalnoj razini nisu važna", ističe Tibor Mikuška iz Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode.
zmajlovic__619.jpg
Prijedlog koji je bio na javnoj raspravi, a koji je napisala postava Mirele Holy, nije predviđao ukidanje Nacionalne ekološke mreže. Ovakav potez Zmajlovića ne treba, međutim, previše čuditi jer cilj Zakona o zaštiti prirode prema ministru zaštite prirode ni nije, kako biste očekivali, zaštita prirode, već "poboljšavanje investicijske klime u kontekstu zaštite prirode".
Odustalo se od zamisli Mirele Holy o velikoj reformi u području upravljanja zaštićenim područjima, ali je također izbačena i kategorija Nacionalne ekološke mreže
"Ključni izazov pri izradi novog Zakona o zaštiti prirode vidjeli smo u činjenici da vlada opća percepcija kako zaštićena područja, kao i ekološka mreža u cjelini, blokiraju razvoj i investiranje i ne doprinose značajno poboljšanju kvalitete života. Ovim zakonom stvaramo pravni okvir za poboljšanje investicijske klime, za kvalitetan suživot čovjeka i prirode i za definiranje zaštite prirode kao platforme razvoja što će sve direktno utjecati na poboljšavanja kvalitete života", istaknuo je ministar Mihael Zmajlović na prezentaciji nacrta prijedloga Zakona u Vladi.
U Zelenom forumu, mreži koja okuplja 41 udrugu za zaštitu okoliša i prirode, ističu kako se sadašnji prijedlog Zakona ne razlikuje previše od onog koji je sada na snazi, ali se znatno razlikuje od zakonskog prijedloga koji je bio na javnoj raspravi još u vrijeme Mirele Holy. Prijedlog Mirele Holy predviđao je, naime, osnivanje Nacionalne parkovne agencije koja bi, kao središnja agencija, upravljala zaštićenim područjima. U sadašnjem nacrtu Zakona ostavljena je mogućnost da Vlada osnuje javnu ustanovu za upravljanje dvama ili više nacionalnim parkovima ili parkovima prirode, ali je izbačeno spominjanje agencije. Naime, nakon što je Zakon gotovo godinu dana na čekanju, Ministarstvo izjavljuje kako "tek treba proučiti moguće modele upravljanja i izračunati troškove".
Željka Leljak Gracin: "Nije nam jasno zašto se sad uopće krenulo s mijenjanjem Zakona, ako se odustalo od velikih promjena u upravljanju zaštićenim područjima"
"Na predstavljanju Zakona udrugama, ministar je također više puta spomenuo kako je cilj Zakona investicijska klima, što je ponovio i u Vladi. To je neprihvatljivo, jer Zakonu o zaštiti prirode to sigurno nije svrha. Osim ukidanja Nacionalne ekološke mreže, ostale su zakonske promjene minimalne i nije nam jasno zašto se sad uopće krenulo s mijenjanjem Zakona, ako se odustalo od velikih promjena u upravljanju zaštićenim područjima. Prema međunarodnim standardima, neprihvatljivo je da se nacrt mijenja više od jedne trećine u odnosu na prijedlog koji je bio na javnoj raspravi. Godinu dana se ništa nije događalo. Mogli su organizirati još jednu raspravu i predstaviti ovaj sasvim novi nacrt, jer je svrha javne rasprave ovako sasvim izigrana", ističe Željka Leljak Gracin, pravnica Zelene akcije.
Udruge članice Zelenog foruma zatražile su zato raspisivanje nove javne rasprave. U njoj bi se sigurno u žarištu interesa, pogotovo Splićana, našao i članak Zakona koji govori o park šumama. Zakon je dosada u park šumama omogućavao jedino djelatnosti vezano uz održavanje, dok je taj članak u ovom nacrtu promijenjen tako da su sada moguće djelatnosti koje "ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašena". Ova labilna formulacija podložna je tumačenju po volji Ministarstva, jer zakonski prijedlog ne definira što bi to točno značilo, niti kriterije po kojima bi se odluka donosila.
"Upravo je taj članak 63. bio ključan u dosadašnjoj zaštiti Marjana. Bojimo se da će promjena ovog članka u labavu formulaciju ugroziti Marjan čije su južne padine pod velikim pritiskom vlasnika parcela koji žele graditi. Prema ovoj promjeni moglo bi se ponovo aktualizirati primjerice plan Fani Horvat koja je htjela graditi restoran na plaži Prva voda. Upitno je i koja je onda svrha Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan", komentira Gabrijela Medunić-Orlić iz splitske udruge Sunce.
U toj su udruzi razočarani i što se Zakon opet propustio pozabaviti zaštitom mora. Osim što je morsko NATURA područje više nego dvostruko manje od onog koji je zahvaćala Nacionalna ekološka mreža, ovaj zakonski prijedlog nije riješio čak ni gorući problem izlova ribe u nacionalnim parkovima i parkovima prirode.
"Ako nisu riješili zaštitu niti u tim kategorijama, kako možemo očekivati da će stvari funkcionirati u sklopu NATURA mreže? Velik je pritisak iz Ministarstva poljoprivrede, iako bi upravo zabrana ribolova u nekim područjima dovela do obnove ugroženog ribljeg fonda", kaže Medunić-Orlić koja naglašava kako se zakoni ni do sada nisu kvalitetno provodili. "Bili bismo sretni kada bi se bar na ovom području, koje postaje dio NATURA mreže, zakoni kvalitetno provodili, ali nismo previše optimistični".
Gabrijela Medunić-Orlić: "Moglo bi se ponovo aktualizirati plan Fani Horvat, koja je htjela graditi restoran na plaži 'Prva voda'"
Razloga za optimizam nema ni u činjenici da se u zakonskom prijedlogu smanjuje nadzor javnosti. Naime, sada Ministarstvo ne bi imalo obvezu obaviještavati javnost o prethodnoj ocjeni utjecaja na prirodu. "Ovime se otvara prostor za korupciju. Investitor podnese zahtjev za ocjenu hoće li njegov projekt utjecati na ekološku mrežu, Ministarstvo donese rješenje da je zahvat prihvatljiv i javnost za to ne sazna sve dok ne vidi bagere. Uz to, odluka se donosi uz mišljenje Državnog zavoda za zaštitu prirode, ali to mišljenje i dalje nije obvezujuće. Bilo je više slučajeva kada je Zavod ocijenio da zahvat nije prihvatljiv, a Ministarstvo je donijelo suprotnu odluku", objašnjava Mikuška.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odreklo se i nadzora nad očuvanjem izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja koje su u cijelosti izbačene iz Zakona o zaštiti prirode, a nadzor je prepušten sektoru poljoprivrede.
gajna.jpg
"Ministarstvo poljoprivrede je posljednje tri godine nizom mjera ugrozilo uzgoj izvornih i zaštićenih pasmina. Potpore takvom uzgoju se sustavno smanjuju i postoji veliko nerazumijevanje prema vrijednostima biološke raznolikosti. Propisi koji se donose pod pritiskom interesa komercijalnog i intenzivnog uzgoja u poljoprivredi bez razmišljanja i izuzetaka primjenjuju se na ugrožene izvorne pasmine. Zato je neophodno da zaštita izvornih pasmina ostane uključena u zakonodavstvo vezano uz zaštitu prirode, te da Ministarstvo ostane prisutno u nadgledanju provedbe mjera prema važećoj Strategiji i Akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti", ističe Iris Beneš iz Brodskog ekološkog društva BED.
Zakon se propustio pozabaviti zaštitom mora. Nije riješio čak ni gorući problem izlova ribe u nacionalnim parkovima i parkovima prirode
Ta se udruga upravo na terenu bavi zaštitom izvornih pasmina i uz lokalnu zajednicu već više od dva desetljeća sudjeluje u upravljanju značajnim krajobrazom Gajna koji bi izgubio svoju trenutno visoku bioraznolikost u slučaju prestanka ispaše i zarastao u invazivne vrste u kratkom roku.
Izvorne hrvatske pasmine - podolska goveda, posavski konji, crne slavonske svinje, ovce cigaje i posavske guske uz hrvatskog ovčara kao čuvara nastanjuju taj poplavni zajednički pašnjak kraj Slavonskog Broda na kojem je osnovana i prva pašnjačka zajednica u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj postoje mnoga slična područja u kategoriji značajnog krajobraza, međutim prijedlog Zakona o zaštiti prirode ne predviđa različite modele kojima bi se zajednica uključivala u upravljanje takvih područja iako Međunarodna konvencija o biološkoj raznolikosti traži da države pronađu modele uključivanja u odlučivanje i područja kao što je pašnjak Gajna, takozvanih ICCA područja, "područja očuvanih zalaganjem starosjedilačkih naroda i zajednica". "Vrijednost takvih područja neraskidivo je povezana s upravljačkim odlukama zajednice koja na tom području živi", objašnjava Beneš.
Godinama se velikom preprekom u ostvarivanju zaštite prirode smatralo razdvojenost zaštite okoliša i zaštite prirode u dva ministarstva. Do dolaska na vlast Kukuriku koalicije zaštita prirode nalazila se pod upravom Ministarstva kulture.
"U Ministarstvu kulture priroda je bila zadnja rupa na svirali. Smatrali smo da će objedinjavanjem u jednom ministarstvu zaštita prirode napokon dobiti na značenju i da će konačno zaživjeti procjena utjecaja na ekološku mrežu. Međutim, sada Ministarstvo zaštite okoliša i prirode opet potiskuje prirodu na kraj reda. Uz to, ovakvim rješenjem u jednom ministarstvu investitori ne gube vrijeme između dvije institucije, pa smo očekivali da će sustav bolje funkcionirati, ali ove izmjene govore da to nikome nije na pameti. Opet se ponašaju kao da su zaštićena područja trn u peti, a ne vrijednost", zaključuje Leljak Gracin.
Članak je objavljen uz podršku Heinrich Böll Stiftung - Hrvatska. Iznesena mišljenja nužno ne odražavaju stajalište Heinrich Böll Stiftunga.
