H-Alter
Artsfreedom.orgArtsfreedom.orgGradske vlasti u gradu Perm otpustile su direktora Muzeja moderne umjetnosti i poznatog kustosa koji se sukobio s nadređenima oko izložbe karikatura Vasilija Slonova pod nazivom "Dobrodošli! Soči 2014". Učinilo im se da karikature nisu podobne za javnost.

Slučajevi Mihaila Hodorkovskog i Sergeja Magnitskog otkrili su rizike povezane s borbom za materijalne vrijednosti u Rusiji, ali što se događa kada netko napadne duhovne osnove ruske državnosti? Nekome bi se moglo učiniti čudnim da takve vrijednosti uopće postoje u društvu čija se ideologija tijekom tri četvrtine stoljeća osnivala na dijalektičkom materijalizmu. S obzirom na bezbožnu prošlost i današnji sekularni ustav Ruske Federacije, mnogima će biti još čudnije da su te vrijednosti povezane s religijom.

Pussy Riot i moralne osnove ruskog društva

Prilikom posljednjeg nastupa Pussy Riot u blizini Sočija za vrijeme trajanja Olimpijskih igara, grupa Kozaka ih je fizički napala te izudarala bičem u prisustvu policajaca

Tijekom rasprave o prirodi plesa, tužitelji su tvrdili da je bio "opsjednut", ali nisu bili u stanju objasniti što to znači

Krajem veljače 2012. godine, četiri mlade žene su se popele na oltar moskovske Katedrale Krista Spasitelja i izvele punk-molitvu Bogorodice, Putina progoni. Tijekom dvadeset sekundi nastupa, djevojke su pjevale, skakale, plesale, klečale i krstile se, šokirajući posjetitelje, crkvene služitelje i zaštitare. Tri djevojke su uskoro zadržane, pritvorene i optužene za poticanje vjerske mržnje. U zavisnosti od sposobnosti tužitelja da dokaže postojanje vjerske netolerancije kao osnovnog motiva, Nadeždi Tolokonikovoj, Mariji Aljehinoj i Ekaterini Samucevič je prijetilo do sedam godina zatvora. Međutim, riječi pjesme nisu izražavale netoleranciju u mjeri u kojoj bi to odgovaralo tužitelju te su bile neophodne tri stručne studije kako bi se ustanovilo da pjesma Bogorodice, Putina progoni sadrži elemente vjerske mržnje (prve dvije studije su dale negativan odgovor na to pitanje). Psihijatrijskim pregledom je ustanovljeno da su djevojke psihički nestabilne, pa je tako kod Aljehine dijagnosticirano nešto što se zove "emotivno rastrojstvo povezano s protestnim reakcijama", dok je Tolokonikova patila od "složenog poremećaja" koji se odražava u njenom "aktivnom stavu" te "pojačanoj sklonosti protestima". Bolest Samucevič se sastoji od "tvrdoglave zaštite svojih osobnih mišljenja" i "opozicionih reakcija". Sud je našao kako riječi pjesme - "Bogorodice, Djevo, Putina progoni / Crna mantija, zlatne epolete / Čitava pastva na poklon leti / Duh slobode na nebesima / Gay-pride u Sibiru u lancima..." - predstavljaju dovoljnu osnovu za određivanje pritvora do kraja postupka. Tužiteljstvo također nije razočaralo: optužnica je sadržavala prave bisere opskurantizma, tvrdeći kako su djevojke "nezakonito prodrle na ograđeni prostor u Katedrali predviđen za svete vjerske obrede, čime su ponizile stoljetne osnove i običaje Ruske pravoslavne crkve svojim svetogrđem...", a proces se sastojao od gotovo neprekidnog niza bizarnih izjava tužitelja i svjedoka. Jedan od zaštitara iz Katedrale je tvrdio kako dva mjeseca nije bio u stanju doći na posao radi povrede svojih vjerskih osjećaja; drugi je posvjedočio kako je boja odjeće djevojaka svjedočila o njihovoj mržnji prema pravoslavnoj vjeri; jedna od djevojaka je upitala zaštitara da li je osjetio agresiju s njene strane dok ju je odvlačio s oltara, na što je ovaj odgovorio: "To su vrlo sofisticirane emocije. Nije bilo dovoljno vremena." Marija Aljehina je zamolila drugog tužitelja da objasni kako bi se točno trebala ispričati Katedrali koju je navodno uvrijedila, na što je tužitelj odgovorio, "Pa, ne znam, ne posjedujem tu vrstu obrazovanja". Marija je isto pitanje postavila sljedećem tužitelju i dobila odgovor koji bi svakog budućeg prijestupnika trebao natjerati da se dobro zamisli: "Svaki čovjek odlučuje za sebe. Fizičko samokažnjavanje ili odlazak u manastir, na primjer." Tijekom rasprave o prirodi plesa, tužitelji su tvrdili da je bio "opsjednut", ali nisu bili u stanju objasniti što to znači; uzrujana debatom kojoj se nije nazirao kraj, sutkinja Sirova je povikala: "Dosta s opsjednutošću! [Svjedok] ne posjeduje medicinsku stručnost i ne može postaviti dijagnozu!" Zasjedanje je redovito prekidano lajanjem policijskih pasa, od kojih je jedan - veliki rotvajler - bio vidljivo neprijateljski raspoložen prema odvjetnicima obrane te se jednom prilikom zaletio na djevojke prilikom njihovog ulaska u sudnicu. Policajac je zamolio jednog od odvjetnika obrane da govori tiše i manje maše rukama pošto time uzrujava psa. Drugi odvjetnik obrane je na to umorno primijetio kako na ulazu u sudnicu stoji znak "zabranjen ulaz psima", na što je policajac odgovorio: "Ovo nije pas, ovo je operativno sredstvo!"

pussy_ytb-prtsc.jpg pussy_ytb-prtsc.jpg

Bez obzira na njihovo uporno odricanje navodne mržnje prema pravoslavnoj vjeri, sud je potvrdio optužnicu protiv djevojaka i osudio ih na dvije godine zatvora. Novinari su pronašli statistiku povezanu s radom sutkinje Sirove i ustanovili kako je podržala tužiteljstvo u 178 od ukupno 179 predmeta. Nakon žalbenog postupka, jednoj od djevojaka je ukinuta presuda - ispostavilo se kako su je zaštitari odvukli s oltara prije nego što je izvukla gitaru te stoga uopće nije sudjelovala u nastupu. Nitko nije bio u stanju objasniti kako dvogodišnji zatvor predstavlja odgovarajuću kaznu za 20 sekundi plesa u Katedrali, tim više što se ispostavilo kako djevojke nisu jedine koje su se penjale na oltar navodno predviđen isključivo za obavljanje vjerske službe - mnogi političari i zvijezde su u znak zahvale za svoje novčane priloge Crkvi ugošćavani na istom prostoru Katedrale. Takva otkrića nisu spriječila vjerske fundamentaliste da preuzmu stvari u svoje ruke te su neko vrijeme gradom patrolirale organizirane skupine za "zaštitu" crkava, a mnogi građani su izloženi maltretiranju na javnim mjestima radi svoje "neodgovarajuće" odjeće. Stanje uma koje je proizvelo ovu nepodnošljivu atmosferu je nazvano "pravoslavlje mozga".

Nitko nije bio u stanju objasniti kako dvogodišnji zatvor predstavlja odgovarajuću kaznu za dvadeset sekundi plesa u Katedrali, tim više što se ispostavilo kako djevojke nisu jedine koje su se penjale na oltar navodno predviđen isključivo za obavljanje vjerske službe

Tijekom i nakon procesa, mnogi političari su izrazili svoje mišljenje o jednom od najkontroverznijih slučajeva godine. Voditelj Predsjedničkog savjeta za ljudska prava Mihail Fedotov je izjavio kako su djevojke krive te bi trebale biti kažnjene najvišom kaznom predviđenom zakonom - koja iznosi 15 dana zatvora, pošto se radi o prekršaju. Državni pravobranitelj Vladimir Lukin je vjerovao kako presuda treba biti poništena pošto djevojke nisu počinile nikakav zločin. S druge strane, predsjednik Putin je izrazio vjerovanje kako bi djevojke prošle puno gore da su učinile istu stvar u Izraelu ili na Kavkazu: "Ušle bi, oskvrnule neko muslimansko sveto mjesto i mi ne bismo imali dovoljno vremena da ih pritvorimo". Tijekom intervjua povodom svojeg šezdesetog rođendana, Putin je izjavio: "Na kraju krajeva, ispravno je da su uhapšene, i sud je bio u pravu kada je izrekao takvu kaznu. Jer ne možete podrivati osnove morala, dijeliti državu. Što će tada ostati?" Također je našao za shodno da napomene kako nije "imao ništa s tim" te kako su djevojke "dobile što su tražile". Premijer Medvedev je bio suzdržaniji te je izjavio kako su djevojke trebale biti osuđene na uvjetnu kaznu. Službena pozicija ruskih vlasti je postala jasna kada je djelatnik ruskog veleposlanstva u Washnigtonu bacio peticiju za oslobađanje djevojaka na pod prilikom sastanka s predstavnikom udruge Amnesty International. Interesantna je izjava protođakona i profesora moskovske Pravoslavne akademije Andreja Kurajeva, koji je bio spreman nahraniti djevojke palačinkama i pozvati ih u crkvu da izmole oprost. Tijekom sudskog postupka i nakon izricanja kazne, društvo je još jednom podijeljeno u dvije suprotstavljene skupine: grupa pristalica djevojaka iz Pussy Riot se uskoro proširila izvan granica Rusije te su se u nju uključili umjetnici kao što je Madonna, Red Hot Chilli Peppers, Stephen Fry i Paul McCartney, dok su zaštitnici moralnih vrijednosti ostali u nešto manje nadahnjujućem društvu predsjednika Putina i vjerskih fundamentalista. 

Na početku suđenja djevojkama iz grupe Pussy Riot, otprilike 70 posto ruskih građana je osuđivalo njihovu akciju u katedrali, a jedna trećina ispitanih je vjerovala kako trebaju biti kažnjene zatvorom. Mjesec dana nakon početka procesa, istraživanje Levada Centra ustanovilo je kako 50 posto građana ne podržava kazneni progon grupe. Bez obzira na javno mnijenje, tri mlade žene su provele sedam mjeseci u pritvoru te su osuđene na ukupno dvije godine zatvora za prijestup koji nije uzrokovao nikakvu materijalnu štetu ili fizičku povredu. Djevojke su krajem 2013. godine pomilovane u sklopu široke amnestije koja je oslobodila otprilike 20 000 zatvorenika širom Rusije. Nakon izlaska iz zatvora, osnovale su udrugu za podršku zatvorenicima i nastavile s javnim akcijama. Prilikom njihovog posljednjeg nastupa u blizini Sočija za vrijeme trajanja Olimpijskih igara, grupa Kozaka ih je fizički napala te izudarala bičem u prisustvu policajaca.

Leteći Patrijarh i neobičan slučaj nestajućeg sata

Presuda grupi Pussy Riot i reakcija visokih državnih dužnosnika potvrdili su ono što se dugo sumnjalo: politička elita toplo pozdravlja preporod Pravoslavne crkve u Rusiji. Jednom kada je to postalo očigledno, javnost su počeli zanimati etički standardi Ruske pravoslavne crkve. Patrijarh Crkve, Otac Kiril je već bio predmetom glasina koje su ga povezivale s bivšom sovjetskom sigurnosnom službom, a reputacija mu je pala na najniže grane nakon što su dva odvojena skandala otkrila njegovu privatnu imovinu: peterosobni stan od 145 kvadratnih metara u centru Moskve i ručni sat Breguet vrijedan otprilike 30 000 eura. Dok ovo posljednje predstavlja tek neugodnost za predstavnika institucije koja se predstavlja kao dobrotvorna, vlasništvo elitne nekretnine je u direktnoj suprotnosti sa zavjetom Patrijarha koji uključuje odricanje od privatne imovine.

Tijekom procesa je otkriven još jedan nezgodan detalj: sudac i tužiteljev odvjetnik su davni poznanici koji su u prošlosti izdali zajedničku knjigu o sudskoj proceduri

U studenom 2011. godine, rođakinja patrijarha Kirila s boravištem u njegovom moskovskom stanu pokrenula je spor protiv susjeda radi naknade štete uzrokovane radovima na preuređenju njihova stana. Šteta se sastojala od sloja fine prašine koja je pokrila Patrijarhovu biblioteku. Sud je ustanovio da je susjed, bivši ministar zdravstva Jurij Ševčenko (usput, također pravoslavni svećenik), dužan platiti blizu 650 000 dolara za čišćenje knjiga i namještaja pošto je prašina navodno sadržavala kancerogene nano-čestice (što bi vjerojatno značilo da je materijal u stanu optuženog sastavljen od kancerogenog materijala). Ovaj nalaz, kao i trošak čišćenja knjiga, rezultat je stručne studije koju je naručio tužitelj. Ševčenko se žalio na presudu, ali je ponovno izgubio; zatim je podnio tužbu protiv patrijarhove rođakinje koja je unatoč novčanoj kompenzaciji zadržala i "uništeni" namještaj, ali je sud odbio otvoriti slučaj. Tijekom procesa je otkriven još jedan nezgodan detalj: sudac i tužiteljev odvjetnik su davni poznanici koji su u prošlosti izdali zajedničku knjigu o sudskoj proceduri. Naravno, viđenja slučajeva su se razlikovala, od pravnih stručnjaka koji smatraju da je visina dosuđene naknade bez presedana, do glasnogovornika Svetog Sinoda koji je očigledno uživao prednost viđenja situacije s visine te je slučaj oko Patrijarhovog moskovskog stana nazvao "dijelom šire kampanje usmjerene na destabilizaciju situacije u zemlji, ali i protiv naroda, vojske, policije, Vlade, i tako dalje". Jednako precizno je identificirao i inicijatore kampanje: "U srcu kampanje se nalazi mala grupa zapadno orijentiranih Moskovljana i građana drugih velikih gradova, prozapadni financijski krugovi, političke institucije i medijska elita." Patriarh Kiril je nespretno pokušao spasiti reputaciju izjavom kako će čitav iznos od 650 000 dolara biti potrošen u dobrotvorne svrhe, što ostavlja pitanje tko će platiti za iznimno skupo čišćenje knjiga.

Malo koja dobrotvorna ili duhovna zajednica za svojeg poglavara ima čovjeka koji nosi ručni sat Breguet vrijedan 30 000 eura, kao što je onaj snimljen na ruci patrijarha Ruske pravoslavne crkve tijekom sastanka s Ministrom pravosuđa, koji je zatim uklonjen uz pomoć Photoshopa. Dok je sam sat nakon digitalne obrade nestao s fotografije, njegov odraz na sjajnoj površini stola je ostao. Pošto je bilo prekasno poricati posjedovanje sata, Patrijarh je izjavio kako ga je nosio da ne bi uvrijedio osobu koja mu ga je poklonila. Također je rekao kako je "pronašao" sat u jednoj od kutija koju je primio među službenim poklonima, što ukazuje na prilično slobodna, a možda i nikakva ograničenja primanja službenih darova u Ruskoj pravoslavnoj crkvi.

kirill-watch.jpg kirill-watch.jpg

Moskovski sud je odbio žalbu na odluku gradskih vlasti te je potvrdio zabranu održavanja bilo kakvih LGBT okupljanja na moskovskom Blatnom trgu za sljedećih 100 (stotinu) godina

Dok su liberalni mediji izvještavali o rastućem autoritetu i padajućim etičkim standardima Ruske pravoslavne crkve, sama Crkva je odbacila te navode kao neosnovane ili ih je tretirala kao dio koordinirane kampanje protiv Crkve te se nastavila predstavljati kao nositelj duhovnih osnova ruskog društva. Štoviše, čini se kako predstavničko tijelo ruske vlade, Federalni parlament, podržava ovu poziciju. Dvije nedavne izmjene zakona - od koje jedna stavlja izvan zakona "promociju netradicionalnih seksualnih odnosa" maloljetnim osobama, a druga pruža posebnu zaštitu vjerskim "osjećajima" - oslanjaju se na principe vjerskog morala. U lipnju 2013. godine, 436 od 450 zastupnika (97 posto) je podržalo izmjene Zakona o zaštiti djece od informacije štetne za njihovo zdravlje i razvoj, dok je dopuna Kaznenog zakona koja daje posebnu zaštitu vjerskim osjećajima dobila podršku 308 zastupnika (64,5 posto). Pored tipične netrepeljivosti i strasti koje izazivaju ove teme (na dan glasanja o dopunama zakona pred parlamentom se okupilo tridesetak LGTB demonstranata koji su izloženi zastrašivanju, pozivima na protjerivanje u Auschwitz, polijevanju mokraćom i izbijanju od strane nekoliko stotina pravoslavnih aktivista, nacionalista te - vjerovali ili ne - Kozaka), izmjene zakona su izazvale zabrinutost radi svoje nedorečenosti. Nejasno je kakva djela se smatraju "očiglednim nepoštovanjem prema društvu izvedenim s namjerom vrijeđanja vjerskih osjećaja", radi čega prijestupnik može biti osuđen na kaznu zatvora do jedne godine; ukoliko se navedeno nedjelo obavi na mjestu predviđenom za obavljanje vjerskih obreda, za njega je predviđena maksimalna kazna od tri godine zatvora. Javno "oskvrnuće vjerske literature i predmeta vjerskog značaja" može koštati od 30 000 do 50 000 rubalja (između 1 000 i 1 700 dolara). Bez obzira na to što značenje izraza "propaganda netradicionalnih seksualnih odnosa" nije sasvim jasno, pojedinac uhvaćen u takvom nedjelu može biti kažnjen novčanom kaznom od 5 000 rubalja, dok kazna za pravnu osobu može iznositi do 500 000 rubalja (17 000 dolara). Pored toga, nema dvojbe kako posljedice ovih zakona uključuju ukidanje ustavnog prava LGBT grupa na mirno okupljanje. Uostalom, moskovske vlasti su dosljedno zabranjivale LGBT parade od 2006. godine - iako je Europski sud za ljudska prava našao takvu praksu nezakonitom, moskovski sud je odbio žalbu na odluku gradskih vlasti te je potvrdio zabranu održavanja bilo kakvih LGBT okupljanja na moskovskom Blatnom trgu za sljedećih 100 (stotinu) godina.

Prema anketi Ruskog centra za istraživanje javnog mnijenja provedenoj 2007. godine, 19 posto građana obuhvaćenih istraživanjem je podržavalo kazneni progon osoba "s netradicionalnim seksualnim sklonostima", dok je 34 posto građana smatralo kako država nema pravo miješanja u njihov intiman život. Godine 2012. situacija se dramatično promijenila: 42 posto ispitanika je željelo izložiti homoseksualce kaznenom progonu, a tolerantna grupa je smanjena na 15 posto. Ankete o vjerskoj pripadnosti su još zanimljivije, pogotovo ako se uzme u obzir status organizirane religije za vrijeme Sovjetskog Saveza. Ruski centar za istraživanje javnog mnijenja je prvi proveo anketu o vjerskoj pripadnosti još 1989. godine, koja je pokazala kako se otprilike 20 posto ruskog stanovništva smatra sljedbenicima pravoslavne vjere. Godine 2007. Ruska pravoslavna crkva je tvrdila kako 120 od ukupno 145 milijuna stanovnika pripada pravoslavnoj vjeri. Podaci ankete iz 2012. godine pokazuju da se otprilike 70 posto ruskog stanovništva smatra pripadnicima pravoslavne vjere, dok je udio muslimana oko sedam posto. Paradoksi ne završavaju na tome: nedavno istraživanje Levada Centra je pokazalo kako tek 55 posto građana koji se smatraju pravoslavnima vjeruje u boga (34 posto ispitanika je "uvjereno" u postojanje gospoda, a 21 posto "vjeruje, ali ima sumnje"). Tek 10 posto pravoslavnih vjernika redovito posjećuje službe, a postotak vjernika koji ulaze u crkvu više od jednom godišnje je oko 20 posto.

Predsjednički savjet za ljudska prava koji se sastoji od 61 akademika i medijskih osoba, uključujući popularne ruske novinare Leonida Parfjonova i Nikolaja Svanidze, izjavio je protivljenje izmjenama zakona koje pružaju posebnu zaštitu određenoj grupi građana na temelju njihove vjerske pripadnosti: "Po mišljenju Savjeta, niti zakoni, niti sudovi se ne mogu oslanjati na unutrašnji, subjektivni nemir kao objektivan kriterij za ocjenjivanje posljedica djelovanja drugih ljudi, pošto bi to dovelo do neprihvatljivih i ustavno neosnovanih ograničenja građanskih prava i sloboda...


Jevgenija Malceva, ikona

malceva.jpg malceva.jpg

Suština izraza "povreda vjerskih osjećaja" je nejasna s pravnog stajališta te može biti široko interpretirana na sudu, što može dovesti do povrede prava i sloboda pojedinaca čije aktivnosti, uključujući i one zajamčene ustavom (sloboda govora, sloboda umjetničkog izražavanja, sloboda mišljenja), mogu biti smatrane uvredljivima za pojedinačne građane ili određene vjerske skupine." Međutim, šteta je već učinjena, pošto su neki građani shvatili zakon koji pruža posebnu zaštitu vjerskim skupinama kao poziv na ustanak protiv pojedinaca i grupa koje se smatraju prijetnjom novim osnovnim vrijednostima ruskog društva. U listopadu 2012. godine, mono-predstava Lolita je morala biti odgođena nakon što je grupa Kozaka uputila pismo kazalištu u Petrogradu u kojem se prijeti fizičkim sprečavanjem održavanja premijere radi promicanja pedofilije; pored toga, autori pisma su iznijeli stajalište kako je glumac Leonid Mozgovoj kriv za sodomiju i promicanje homoseksualnosti. Uznemirujuća kombinacija pravoslavnih aktivista i ostarjelih Kozaka ponudila je svoje cenzorske usluge i na otvaranju moskovske izložbe Duhovno nasilje u listopadu 2012, koja je sadržavala suvremene, savršeno nevine ikone autorice Evgenije Malceve. Na sreću, vlasti su zauzele stranu građanskih sloboda te je policija natjerala grupu mračnih cenzora da oslobodi ulaz u galeriju i uhapsila desetoricu najaktivnijih koji su pokušali pretvoriti otvaranje u masovnu tučnjavu. Nevolje za organizatore izložbe nisu završile na tome - sljedećeg dana, posjetitelji su u dva navrata bili prisiljeni napustiti galeriju radi anonimne prijetnje bombom. U gradu Perm su ulogu cenzora na sebe preuzele gradske vlasti, koje su otpustile Marata Gelmana, direktora Muzeja moderne umjetnosti i poznatog kustosa. Gelman se s nadređenima sukobio oko izložbi koje nisu bile po njihovom ukusu, uključujući zbirku karikatura Vasilija Slonova pod nazivom Dobrodošli! Soči 2014.

vasilyslonov_artsfreedom.org.jpg vasilyslonov_artsfreedom.org.jpg

Mjesnim vlastima se učinilo da zastrašujuća karikatura Čeburaške, olimpijski prstenovi izrađeni od bodljikave žice i omči, kao i nasmiješeni bijeli medvjed pod čijom maskom se krije lice krvoločnog Staljina nisu podobni za javnost; jedan od zastupnika Parlamenta je izjavio kako karikature svjedoče o "omalovažavajućem odnosu prema uspjesima naše zemlje", demonstrirajući pritom zavidnu sposobnost samoobmane. Predstavnicima sekularnih vlasti se pridružila Pravoslavna biskupija regije Kubanj, koja je izjavila kako"...prisutstvo Marata Gelmana donosi zlo, uništenje i duševni razvrat."

Skandal koji je pokrenula parlamentarna inicijativa za pružanje posebne zaštite pojedincima na temelju njihove vjerske pripadnosti demonstrira tragično nerazumijevanje (ili namjernu zloupotrebu) principa parlamentarnog suvereniteta i vladavine većine. Ruska politička elita smatra kako podrška većine opravdava bilo kakve zakonske inicijative, uključujući i one koje proturječe ustavu. Međutim, čak i koncepti parlamentarnog suvereniteta i vladavine pisanog prava imaju ograničenja: neki zakoni nisu u skladu s principima dobrog upravljanja; oni radikalniji nisu u skladu s civilizacijom; neki čak stoje u otvorenoj suprotnosti s prirodom.


Zakon i red u Rusiji (1)

Zakon i red u Rusiji (2)

Ključne riječi: Rusija, pussy riot
<
Vezane vijesti