1. Besplatan i siguran pobačaj u svim javno-zdravstvenim ustanovama koje imaju dozvolu za izvođenje ovog zahvata, uključujući i medikamentozni pobačaj u svim javno-zdravstvenim ustanovama;
2. Dovoljan broj ginekoloških timova u primarnoj zdravstvenoj skrbi kako bi sve žene imale pristup zdravstvenoj zaštiti, kao i dovoljan broj ginekoloških ambulanti opremljenih za pregled žena s invaliditetom;
3. Zdravstveni sustav mora poštovati prije svega prava pacijentica, bez nametanja obaveznih savjetovanja i perioda čekanja, što je samo jedna od metoda ograničavanja prava na pobačaj;
4. Ukidanje tzv. priziva savjesti ginekologa/inja, medicinskog osoblja i farmaceuta/kinja kojim javnozdravstveni sustav uskraćuje primarnu zdravstvenu skrb u navodno sekularnoj državi. U Hrvatskoj i dalje svatko, pod bilo kojim uvjetima, može uložiti prigovor savjesti dok posljedice snose jedino pacijentice. To je nedopustiva praksa kojom se zloupotrebljava moć privilegiranih s dalekosežnim i višeslojnim posljedicama za žene;
5. Besplatna kontracepcija i pilula za dan poslije;
6. Zdravstveni odgoj temeljen na znanstvenim činjenicama i rodnoj ravnopravnosti.
Ograničavanje prava na pobačaj kroz različite prakse koje na prvi pogled zvuče bezopasno, poput savjetovanja, kada postanu obavezne također predstavljaju napad na autonomiju i integritet svake žene i opasnost za njezino psihičko i fizičko zdravlje, a naročito s obzirom na zakonski ograničen period pružanja zdravstvene usluge pobačaja na zahtjev. Ženski životi i ženska tijela ne smiju biti poligon za političke eksperimente ekstremističkih i fundamentalističkih skupina i njihovih zagovornika u političkim strankama.