NATO-ova vježba, sukobi i pobuna
U Bruxellesu je objavljeno kako će se u svibnju u Gruziji organizirati NATO vježba, uz sudjelovanje 1.300 štabskih oficira i tehničara iz 19 zemalja. Između ostalih je najavljeno sudjelovanje predstavnika Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije (!). Ruski predstavnik pri NATO-u, Rogozin, je nazvao ovu odluku „apsurdnom i kontraproduktivnom", i tražio da se vježba odloži ili da se od nje odustane. MVP Lavrov je u Moskvi komentirao kako planirana vježba „neće pomoći stabilizaciji Gruzije". Ne znam kakva je logika NATO mudraca, ali će potez kojega namjeravaju povući biti interpretiran kao podrška Saakašviliju.
Glasnogovornik ruskog MVP-a je pak obrazložio „preventivne mjere koje su poduzete u Abhaziji i Južnoj Osetiji radi zaštite njihove sigurnosti i sigurnosti tamo stacioniranih ruskih vojnika (...;) preciznim podacima o mogućnosti provokativnih akcija" gruzijskog režima.
26/04/2009 - Pokrenuti prije tri tjedna, protesti protiv Saakašvilija ne prestaju. Sada su u Tbilisi počele pristizati iz provincije motorizirane grupe demonstranata. U okolini parlamenta, predsjedničke kancelarije i rezidencije, ispred državne radio-televizije postavljaju se "ćelije", zapravo improvizirani kavezi, koji prema zamisli autora ovoga projekta, popularne opozicijske pop-zvijezde, simboliziraju "zatvorsku državu". On sam dežura u jednom od njih vezan lisičinama. Tvrdi kako će ih skinuti tek kada Saakašvili ode sa vlasti.
Sasvim nekarakteristično za impulzivne Gruzijce, nije još došlo do ozbiljnijih sukoba sa snagama sigurnosti, koje su uglavnom nevidljive. Rat živaca se nastavlja...
Saakašvili je u međuvremenu odletio u Bugarsku, gdje je na konferenciji o putovima nafte i plina prema Europi, hvalio "sigurnost tranzitnih koridora kroz Gruziju", koja je "partner na kojega se Europa može osloniti".
03/05/2009 - Danas je dvadeset i treći dan demonstracija u Tbilisiju. Imam dojam kako je došlo do zamora ljudskog materijala. Neki dan, Prvog svibnja, u poslijepodnevnim satima, okupilo se svega par tisuća demonstranata, ali su se brzo razišli. Nisu pomogli ni prigodni ulični koncerti. Prošle je nedjelje bilo slično. Međutim ni jedna strana ne popušta.
Obama je u zadnje vrijeme dosta govorio o "novom početku" i "otvaranju" ali, osim zagovaranja dijaloga i diplomacije, nije razjasnio što konkretno nudi sugovornicima kakvi su primjerice Rusija, Kina ili Iran
04/05/2009 - Ipak je došlo do prve ozbiljnije konfrontacije policije i demonstranata. Ovi su pokušali osloboditi nekoliko oporbenih aktivista, provalili su u licijsku stanicu gdje su bili pritvoreni i bili silom odbijeni. Policija se branila drvenim batinama i ispaljivanjem gumenih metaka, dok su demonstranti bacali kamenje i druge priručne predmete pokupljene na ulici. Javljeno je da su povrijeđena 22 demonstranta, 6 policajaca, jedna novinarka. i 6 policajaca.
06/05/2009 - Jučer se pobunio tenkovski bataljun u vojnoj bazi Muhrovani nedaleko od Tbilisija. Prema prvom saopćenju, pobunu su organizirali neki bivši vojni dužnosnici u dogovoru sa Rusijom, s ciljem sprečavanja NATO-ve vojne vježbe koja danas počinje. Nešto kasnije se javljeno da su snage lojalne vladi opkolile bazu i da su se pobunjenici predali. Više je aktivnih i rezervnih časnika pohapšeno. U kasnijem je TV nastupu predsjednik Saakašvili, koji je izgleda osobno dogovorio predaju, optužio zavjerenike za pokušaj državnog udara po nalogu i uz financijsku podršku Moskve. Rekao je da je situacija pod kontrolom i pozvao sugrađane na mir.
08/05/2009 - Moskva je očekivano ljutito odbacila Saakašvilijeve optužbe. Predstavnik ministarstva vanjskih poslova je izjavio kako je ovaj do sada „svašta izmišljao", ali da je sada „prvi puta optužio Moskvu da pomoću gruzijskih oružanih snaga pokušava svrgnuti njegov režim".
Georgi Khaindrava, jedan od oporbenih prvaka, je ustvrdio kako je priča o zavjeri „režimska izmišljotina" s namjerom skretanja pažnje sa zahtijeva opozicije za Saakašvilijevom ostavkom.
NATO-va štabska vježba u vojnoj bazi Vaziani, udaljenoj pedesetak kilometara, počela je kako je bilo predviđeno. Trajat će mjesec dana. Saopćeno je kako se pri tomu neće koristiti teško i lako naoružanje. Sa originalnog NATO-vog spiska, sudjelovanje su u međuvremenu otkazale Armenija, Moldova i Srbija. Hrvatska nije.
Odnosi NATO-a i Rusije su dodatno pokvareni nedavnim otkazivanjem gostoprimstva dvojici diplomata ruske misije u Bruxellesu (zbog navodne špijunaže), na što su Rusi odgovorili protjerivanjem dvojice NATO-vih službenika pri kanadskoj ambasadi u Moskvi.
Izrazito hladnoratovski i ideološki intonirana Nacionalna strategija sigurnosti iz 2006., i Pentagonova Nacionalna strategija obrane iz 2008, oba dokumenta usvojena od prethodne Bushove administracije, još uvijek nisu stornirani
09/05/2009 - Na summitu EU u Pragu 7. svibnja inauguriran je program Istočnog partnerstva, koji obuhvaća šest bivših sovjetskih republika - Bjelorusiju, Moldovu i Ukrajinu, čiji se teritoriji dotiču sadašnjih istočnih granica EU, te Gruziju, Azerbejdžan i Armeniju, koje se graniče s Turskom, pretendentom na članstvo u evropskoj organizaciji. Ovim programom, 27 zemalja članica EU nude olakšice u pristupu njihovim tržištima, dogovore o slobodnoj trgovini, ekonomsku pomoć, te suradnju u oblasti sigurnosti i energetike. Poduzet na inicijativu Poljske i Švedske, taj je iskorak prema bivšim sovjetskim južnim republikama, dočekan sa skepsom u Moskvi. Rusi naime misle kako je EU s ovim projektom unaprijed obilježila koridor namjeravanog širenja utjecaja u ono što nazivaju svojim „bliskim inozemstvom". Doživljavaju ga kao europski novi Drang nach Osten, odnosno prodor prema istoku, kao podršku i dopunu politici NATO-a i SAD koji se ubacuju u isti prostor.
S najavom projekta izgradnje plinovoda Nabucco pod patronatom EU, na sastanku koji je održan u nastavku summita, ta su ruska strahovanja još više pojačana. Tim se plinovodom zapadnoeuropski potrošači naime žele osloboditi prevelike ovisnosti o plinu kojega za sada kupuju od Rusije (pokriva blizu jedne trećine njihovih potreba). Riječ je o kaspijskom i bliskoistočnom prirodnom plinu koji bi se slao prema Europi budućim plinovodom koji će voditi preko Turske, Bugarske, Rumunjske i Mađarske, te se pumpati u europsku mrežu u Austriji. Pored navedenih zemalja, Azerbejdžan kao izvoznik plina, i Gruzija, preko koje već sada tranzitira taj plin prema Turskoj, su supotpisnici ovoga međudržavnog dogovora. A ugovor o osnivanju konzorcija za izgradnju plinovoda biti će potpisan za mjesec i pol dana u Ankari.
15/05/2009 - Poslije dugog natezanja, opozicijski su se prvaci ovih dana, s par izuzetaka, ipak susreli s predsjednikom Saakašvilijem. Ranije im je nudio „dijalog" sa svojim ministrom za kazneni sustav, no konačno je popustio, što su opozicionari predstavili kao svoj „uspjeh". Znakovito, razgovor, vođen u zgradi ministarstva unutrašnjih, trajao je jedva sata i ništa nije dogovoreno. Salome Zurabišvili, predsjednica Alijanse gruzijskog puta, je u intervjuu pariškom Le Mondeu, otkrila kako su joj prijatelji savjetovali, bojeći se zlih namjera vladajućih, uzdržati se konzumiranja bilo čega što bi im moglo biti ponuđeno na sastanku. No ovoga puta nitko nije bio otrovan, a oporbenjaci su izlazeći iz ministarstva izjavili kako će se ulični protesti nastaviti.
E sad - nešto o Eurosong takmičenju koje se ove godine održava u Moskvi. Iz hrvatskog tiska se vidi da ta banalna pjevačka fešta izaziva uzbuđenja i kod nas. Ukratko - Gruzijci su za tu priliku bili prijavili nekakvu antirusku pjesmicu, koju su međunarodni organizatori odbili. Duboko uvrijeđeni Saakašvili se na njih obrušio i najavio održavanje kontra-Eurosonga u Tbilisiju, na koji se navodno već prijavilo deset zemalja, koje „time potvrđuju svoju solidarnost sa Gruzijom". No krajnje je upitno koliko ta kontra-manifestacija, ako doista bude održana, uz svo NATO-vo zveckanje oružjem u manevrima koji su toku, može pomoći Miši u očuvanju njegove fotelje.
Kasnije dopisano: najavljeni kontra-song se nije dogodio. Jednostavno je zaboravljen.
Rusija-SAD/ EU
22/05/2009 - Nedavno je ruski predsjednik Medvedev potpisao dokument o nacionalnoj sigurnosti. Objavljen je na websiteu ruskog Savjeta sigurnosti. Iz podužeg teksta izdvajam tri stavke: (1) Rusija odbacuje ekspanzionističke pokušaje NATO-a, s kojim je, kao i sa SAD, spremna graditi odnose temeljene na jednakosti i poštivanju međunarodnog prava; (2) budućnost će oblikovati trka za energetskim resursima, suparništvo, koje može dovesti do vojnih sukoba na ruskim granicama; (3) u centru sukoba za kontrolu energetskih resursi biti će - Bliski istok, podmorje Barencovog mora i oblasti Artika, te Kaspijska oblasti i Centralna Azija (prema Ria Novosti, 15/05/2009).
S ovako formuliranim suprotstavljanjem "ekspanzionističkim" namjerama, apostrofira se NATO, očito kao eksponent američke politike, dok se pobočna uloga Europske unije, pretpostavljam zbog diplomatskih obzira prema Europljanima, preskače.
23/05/2009 - Dvadeset i treći Summit EU-Rusija je dva dana zasjedao u Habarovsku, na dalekom ruskom istoku, blizu kineske granice. U europskoj su ekipi bili, između ostalih - Vaclav Klaus, češki predsjednik i trenutni predsjedavajući EU, inače poznati euroskeptik, predsjednik Komisije EU, Jose Manuel Barroso , i Javier Solana, zadužen za vanjsku politiku. Ruse je predvodio Dmitri Medvedev. Na dnevnom su redu bile teme trgovine, sigurnosti i suradnje u oblasti energetike. Poslije skoro godinu dana zategnutih odnosa ni jedna od dvije strane nije puno očekivala od ovog sastanka. Po riječima jednog anonimnog diplomate - „biti će dobro ukoliko se ti odnosi ne pogoršaju". Sporne su, naravno, suprotne interpretacije - „Proturaketnog štita", što se postavlja u Poljskoj i Češkoj; rusko-gruzijskog rata, i kasnijeg ruskog priznavanja nezavisnosti Južne Osetije i Abhazije; rusko-ukrajinskog plinskog rat, koji je usred prošle zime zaustavio dotok ruskog prirodnog plina; EU dogovor o modernizaciji ukrajinske plinovodne mreže, kojem Rusija nije imala pristupa; nedavno pokretanja EU programa „Istočnog partnerstva".
Medvedev je na jednoj konferenciji za tisak izjavio kako bi moglo doći do nove krize u dotoku plina Europljanima, jer je neizvjesno da li je Ukrajina u mogućnosti plaćati svoje obaveze. Da bi se taj protok nesmetano odvijao, Ukrajina bi trebala popuniti svoja podzemna plinska spremišta, zbog čega je od Rusije tražila kredit od pet milijardi dolara. Rusi su unaprijed platili Ukrajini cijenu za tranzit svog plina do kraja 2009-te. No Europljani, kao potrošači plina, trebali bi investirati u osposobljavanje Ukrajine za taj posao.
Razgovaralo se i o ruskom prijemu u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), koji se odlaže već deset godina, između ostaloga zbog protivljenja Gruzije. Kooptirane su mnoge zemlje, koje ne ispunjavaju uvjete za prijem, dok se Rusiju drži u predvorju. Po čemu se na primjer kaotična gospodarstva. financijski sustavi i propisi Gruzije ili Ukrajine smatraju bližim zahtijevanim standardima? .Rusi su također postavili pitanje o svrsi evropskog Istočnog partnerstva, programa EU koji pokriva Moldovu, Belorusiju, Ukrajinu, Gruziju, Azerbejdžan i Armeniju, dakle bivše sovjetske republike. Sve su locirane u koridoru što se proteže od istočnih granica EU i NATO-a prema Rusiji, a zatim ide uz ruske južne granice do Kaspijskog mora. Nije li to partnerstvo protiv Rusije? Tvrdnje Europljana kako im to nipošto nije namjera nisu rastjerala podozrenja Moskve.
Na kraju je ispalo da ni jedan problem nije riješen, ali ništa nije dodatno pokvareno. Sugovornici su se razišli s osmjesima i dogovorom da će se njihov dijalog nastaviti za šest mjeseci.
Ostalo je nerazjašnjeno pitanje zašto su Rusi upriličili ovaj summit na Dalekom istoku, a ne u evropskom dijelu svog teritorija? Možda su u pravu oni komentatori, koji misle da je Habarovsk izabran zbog geografske blizine Kine. Rusi naime ne moraju sve svoje plinske i naftne kapacitete podrediti potrebama izvoza prema Zapadu. Nafta se već željeznicom izvozi kineskom susjedu, uskoro će početi i izgradnja naftovoda, a Kinezima bi itekako dobro došao i sibirski prirodni plin, koji se sada pumpa prema zapadu. Očekuje se da će o tomu biti razgovora već u lipnju, prilikom posjete kineskog predsjednika Hu Džintaoa Moskvi.
Ivan Iveković: Gruzijske slagalice
