Zašto se, po vašem mišljenju, prosvjedi događaju baš u ovom trenutku?
Samo odsustvo unaprijed definiranog cilja, te količina nasilja svjedoče o još jednoj dimenziji društvenog stanja - njegovu potpunu urušenost. Nasilje otud i dolazi. Prisustvovali smo dakle provali socijalnog bijesa koji se tek treba jasno politički artikulirati
Trenutak nije biran, nego se nametnuo sa propašću nekoliko važnih firmi čija je privatizacija ne samo sumnjiva, nego i kirminogena. One su koncentrirane u Tuzlu, kao gradu teške i hemijske industrije. Dakle, trenutak se naprosto nametnuo odozdo, a socijalna bijeda i bijes akumulirani od kraja rata naovamo su samo trebali jasan povod. Problem je u prevelikoj nasilnosti protesta i izvjesnom stupnju lumpen proleterskog djelovanja radnika, građana i serdnjoškolaca. Ali, kao i u svakom društvenom slomu, a ovdje se radi i o tome, grupa iz podzemlja koje su bile primjetne na protestima, npr. u Sarajevu, i koje su vodile ulične bitke s policijom. Te su grupe i usmjerile socijalnu pobunu u divljačko rušenje i paljenje zgrade Predsjedništva BiH, Arhiva BiH i zgrade Vlade Kantona Sarajevo. Ovo govorim jer sam bio izravnim svjedokom događaja. Gledao sam, dakle, svojim očima tu višesatnu borbu srednjoškolaca i takvih grupa s policijom i uz to zaprepaštenost građana koji su došli na proteste. A to znači da nije bilo jasnog organizatora prostesta. Sindikat je izdao prosvjednike i radnike, jer je on sklopio pakt s ovdašnjim vlastima. Rušenje i paljenje se mogu objasniti i na taj način. Unutar društva u kojem se socijalni bijes akumlirao tako dugo, prosvjedi nisu mogli biti jasno artikulirani. Tek je jutrošnjim zahtjevima radnika iz Tuzle definiran cilj protesta, a obaranje dvije kantonalne vlade i bijeg jednog premijera kantona iz zemlje, Hamdije Lipovače, rezultat je višednevnih protesta. No, samo odsustvo unaprijed definiranog cilja, te količina nasilja svjedoče o još jednoj dimenziji društvenog stanja - njegovu potpunu urušenost. Nasilje otud i dolazi. Prisustvovali smo dakle provali socijalnog bijesa koji se tek treba jasno politički artikulirati. A to vlasotodršci dobro znaju i baš zbog toga će usmjeravati politički ciljeve svakog budućeg socijalnog bunta.
Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi faktički po prvi put socijalnog, a ne etničkog karaktera?
Da, oni jesu po prvi put socijalno motivirani, ali kao i sve u Bosni, znakovit je sljedeći podatak: protesti su se dogodili na teritoriju s bošnjačkom većinom. Oni se nisu i na socijalnoj osnovi prelili preko etničkih granica. Moglo bi se čak reći da svjedočimo unutaretničkim socijalnim protestima, a da se socijalni bunt nije prenio preko etničkih granica. Na što ta činjenica upućuje? Možda na to da u BiH postoji ne samo etnički podijeljeno društvo, nego i etnički funkcionalizirane društvene grupe, odnosno klase. Ta socijalna nezrelost i međuetnička podijeljnost društvenih grupa poniženih i uvrijeđenih, kako ih naziva Dostojevski, upućuje i na zaključak da je u ovoj zemlji klasna solidarnost etnički definirana. A ako je to tako, onda je količina urušenosti naprosto tolika da joj ne možemo vidjeti dno. Zato treba biti oprezan sa zaključkom da ovi protesti imaju isključivo socijalni, a ne etnički karakter. Možda je istini najbliži stav da su to unutrabošnjački socijalni protesti.
Koje bi mogle biti društveno-političke reperkusije prosvjeda?
Teško je u ovom trenutku to reći, ali vlast se po prvi put uplašila svojih građana. Do sada ona nije imala nikakv strah i nikakvu odgovornost. Sada su vlastodršci uplašeni, a to znači da mogu donijeti najluđe odluke. Znajući njihovo dosadašnje ponašanje, na bi me iznanadilo i da donesu baš takve odluke, npr. da pooštre zakone kojim se regulira javno okupljanje građana, pooštre mjer nadzora itd. Ovdašnji vlastodršci će, izgleda, morati svim silama u budućnosti braniti svoje bogatstvo stečeno na način privatizacijske i svake druge pljačke i divljačke eksploatacije ljudi.
Kako ocjenjujete poteze vladajućih u ovom kontekstu?
Ovdašnji vlastodršci će, izgleda, morati svim silama u budućnosti braniti svoje bogatstvo stečeno na način privatizacijske i svake druge pljačke i divljačke eksploatacije ljudi
Oni su zbunjeni, iznenađi i uvrijeđeni, da to ironično kažem. Dakle potpuno izgubljeni. Zbog toga su na početku pokazali krajnji prijezir prema prosvjednicima, a onda su u strahu povukli takve poteze pa se kompletan sistem urušio za nekoliko sati. Situacija je u jednom trenutku izgledala tako da je netko mogao kao od šale izvesti državni udar. Raspad sistema pokazuje da ovdašnje elite ne znaju upravljati, nego samo krasti i pljačkati svoje građane.
Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?
Uz početnu huliganizaciju, kad su mirni protesti u Tuzli počeli, mediji su na koncu uspjeli koliko-toliko da se iznesu sa situacijom u kojoj je nasilje bilo glavno određenje protesta. No, odsutnost ozbiljne analize protesta ukazuje na njihov amaterizam. Kad je instrumentalizirani medijski um suočen s ovakvim događajem, onda on ne zna analizirati, nego samo prenositi direktno događaje s ulice.
