Kina i Južna Koreja bi najradije da je Kim šutio, tada bi se moglo špekulirati da je prvi test bio samo neuobičajeni zemljotres. Njima nikako ne odgovara narušavanje postojećeg status quo.
Velika muha i mali slon
Amerikanci su obično bili ti koji bi prvi primijetili da je muha zapravo slon. Pa, kakosad to da im ne odgovara postojanje drugog testa? Jer bi to značilo da moraju reagirati, a Kim ih je uhvatio nespremne. Sa Foley skandalom konzumirajući sav medijski kisik četiri tjedna pred kongresne izbore, u kojima se očekuje da će republikanska stranka izgubiti vodstvo i upravo nesnosnim svakodnevnim pogoršavanjem situacije u Iraku, zadnje što Bijeloj Kući treba je slanje mornarice u vode oko Sjeverne Koreje - ne prije izbora, jer bi tako golemi vojni manevar iziskivao povećanu potražnju goriva i time podigao cijene nafte, sad kad republikancima treba da su niže. Možda su zato drugi test zabilježili jedino instrumenti u Japanu, čijem političkom vodstvu treba razlog za željeno povećanje izdataka za vojsku.
Republikanski senator iz Virginije sa dobrim vezama u vojnom vrhu, Warner, predložio je originalnu ideju: zašto Iračani ne bi proveli referendum da li žele da se Amerikanci povuku. No oni taj referendum provode svaki dan i rezultati su prilično bjelodani. Ako nevjernim Tomama u Bijeloj Kući to nije dovoljno, ako odvjetnici trebaju to vidjeti napismeno, što da ne! U svakom slučaju, shock & awe dizanje u zrak skladišta municije usred američke baze u Bagdadu pokazuje da se strategija mora mijenjati, jer im je neprijatelj došao već jako blizu. Ili treba povećati opseg trupa da bi se mogla izvesti ofanziva, ili se treba povući prije nego bude prekasno. Ovo je dokaz da se ne radi samo o građanskom ratu koji bjesni svuda naokolo oko Amerikanaca koji sjede na sigurnom u svojim bazama i proglašavaju oslobođenje i demokraciju i sude Saddamu Husseinu, nego i o ratu protiv Amerikanaca, u stilu Otpisanih.
Veliki rat i topli brat
U međuvremenu je iskrsla priča o još jednom kongresmenu - republikancu iz Arizone, konzervativnom toplom bratu i prijatelju Foleya - on je pak 2000. poveo sa sobom trojicu maloljetnih mladića na kampiranje u prirodu. Nemojte se smijati. Jer zapravo je jako tužno: koliko se isti ljudi svim snagama zalažu protiv prava homoseksualnih parova, a za sebe potajno organiziraju orgije.
Loše vijesti dolaze bez predaha. Pet godina nakon tragedije 11. rujna, ponovno se dogodilo: avion je udario u 39. kat newyorškog nebodera. Još gore, udario je u zgradu u kojoj na 3. katu radi liječnik koji je operirao moje rame i čijom zaslugom još uvijek mogu plivati. Baš bi me naljutilo da se njemu nešto dogodilo. Tko bi brinuo o mom drugom ramenu? Ovo je bio mali četverosjed, automobil koji leti, tako da počinjena šteta nije velika (par izgorjelih stanova, uništeni avion i mrtvi pilot i ko-pilot). Kako se međutim moglo dogoditi da kontroli leta promakne nestajanje aviona sa radara kad je počeo gubiti visinu, neposredno prije udarca u zgradu? Moguće da se sve odigralo prebrzo: to je tako kada svaka šuša sa dovoljno debelim džepom može imati privatni avion danas u Americi.
Profesionalni atlete
Promet u New Yorku je očajan, a putovanja po Americi su dugotrajna i naporna, jer ti zakoni ne daju da voziš auto brže od 110 km/s, jer su vlakovi još sporiji od toga zbog starih šina i pragova, i jer su kontrole kod avionskih putovanja prevelika gnjavaža. Ako imaš svoj avion, onda za tebe ne važe pravila koja važe za obične smrtnike: letiš kada, kako i kamo hoćeš, preko glava potčinjene srednje klase i nikome ne podnašaš račune. Tako da si bogataši mahom kupuju male avione (Kennedy je imao jedan i srušio se s njim, Kris Novoselic iz Nirvane ima jedan, ali se još nije srušio). Ovo je bio aviončić newyorškog baseball igrača Coryja Lidle-a. Lidle je igrao za newyorški baseball klub Yankees. Baseball je u SAD-u popularan koliko nogomet u Hrvatskoj. Dakle ovo bi bio ekvivalent tome da si netko od Dinamovih igrača kupi avion i onda greškom zabije u neki neboder uz Vukovarsku aveniju.
Kako se to moglo desiti? Posebno jer je ko-pilot još bio i instruktor letenja. Možda se nešto na avionu pokvarilo - to se još nije otkrilo. Možda su si ova dvojica malo popili i poduvali? Profesionalni atlete inače svašta piju i svašta u sebe unose injekcijama i na druge načine. Baseball timovi su baš pod posebnom kritikom zbog nebrojenih novootkrivenih slučajeva zloupotrebe steroida. Senator Mitchell - koji je vodio mirovne pregovore između Shin Feina i Velike Britanije - sada vodi komisiju za utvrđivanje stanja u baseball timovima. Baseball igrači su uglavnom stariji od košarkaša i nogometaša, pa im steroidi više trebaju. Osim toga svi imaju problema sa ramenima - zapravo, ortopedski kirurzi koji rade u pogođenoj zgradi su službeni liječnici Yankee tima. Da li se Lidle ljutio na nekoga zbog nečega?
Veliki budžet i mali rat
Uglavnom, od silnih distrakcija, ne stiže se govoriti o stvarnom problemu. SAD su, baš kao što je bila SFRJ, zemlja organizirana oko vojne industrije, kojoj su ratovi neophodno tržište. Kako je moguće da građani pristaju da njihovi zakonodavci iz godine u godinu izglašavaju sve veći budžet za vojsku? Zato što svi od toga imaju koristi. Kao i u bivšoj Jugoslaviji, vojska je podjelila ugovore za proizvodnju raznih oružanih sistema i dvo-namjenskih produkata, pravedno svakoj općini ponešto, posebno siromašnijim općinama bez neke solidne ekonomske baze, i sa svakim novim i većim ratom, veći je i profit, koji se tako može podijeliti. Prošle godine, dok je svima ostalima profit padao, profit vojne industrije porastao je 25%. Tako da svi šute, bojeći se propasti svojih lokalnih ekonomija, ako vojni budžet bude manji.
Američki vojni budžet za slijedeću godinu je 513 milijardi dolara - veći nego vojni budžet svih ostalih zemalja na svijetu zajedno. Nikada u povijesti nije bilo tako moćne vojne sile. Pored SAD-a, samo devet država na svijetu imaju godišnji bruto-nacionalni proizvod veći od godišnjeg američkog vojnog budžeta: Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Meksiko i Velika Britanija. Ruski BNP je otprilike pola američkog vojnog budžeta. To čini američku vojsku desetom svjetskom ekonomijom - nije čudo da su onda najveći pojedinačni potrošač nafte, i da pokretima svojih trupa, brodova i aviona diktiraju cijenu nafte na svjetskom tržištu.
Sindikalno umreženi kovači smrti
Senator Patrick Leahy, demokrat iz moje male državice, Vermonta, jedan od sedam senatora sa najdužim stažom u senatu, potrudio se da nešto od tog golemog novca završi i među našim pitomim zelenim brdašcima. Leahyja treba pohvaliti kao protivnika W. Busha i rata u Iraku od samog početka i kao političara koji se oslanja na zdrav razum i etiku u izboru programa koje dovodi u Vermont. Na primjer, odbio je podržati proizvodnju B-2 bombardera, a osigurao je 28-milijunski ugovor kompaniji Mine Safety Appliances (tvornica sigurnosnih uređaja za rudnike) u malom gradiću Newportu koja danas proizvodi sve kacige za američku vojsku. Činjenica jest, međutim, da ekonomija Vermonta sve više ovisi o vojnoj industriji - slijedeće godine vojna industrija u Vermontu proizvest će 1.6 milijardu dolara, a skijanje na našim prelijepim planinama samo 1.5 milijardu dolara, baš kao što je i Jugoslavija tokom osamdesetih imala veće prihode od vojne industrije nego od turizma, bez obzira na obalu i sve ostale ljepote i atrakcije kojima je raspolagala.
Patrick Leahy
Sjedište Burton Snowboards, najvećeg svjetskog proizvođača snowboarda, nalazi se u bivšoj tvornici municije u Burlingtonu. Tik do njih je General Dynamics-ovo postrojenje gdje se proizvode elektronski sistemi za navođenje projektila. A u Rutlandu, gradiću u kojem živim, najveći poslodavac je General Electric tvornica koja proizvodi motore za Apache helikoptere. Tijekom zime 10 km udaljeno skijalište Killington zapošljava više ljudi - no to su sve privremeni, slabo plaćeni poslovi, bez zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Vojni ugovori obično osiguravaju dobro plaćene, sindikatom osigurane poslove, sa zdravstvenim, mirovinskim i plaćenim godišnjim odmorom. Cijena su ratovi preko oceana, u kojima Pentagon ipak pazi da što manje domaćih dečki pogine i drži ih u bazama, nadajući se popuniti redove imigrantima, obojenom sirotinjom iz loših gradskih kvartova i strancima iz Istočne Europe (Rumsfeld je nedavno otišao u Crnu Goru, moliti djetiće da i oni pošalju nešto trupa u Irak...). Prema tome, teško će biti nagovoriti Amere da se protiv toga pobune.
