Foto: Marina KelavaFoto: Marina KelavaDušica Radojčić, "Zelena Istra": Privatizacija korištenja javnog pomorskog dobra je nedopustiva i može pokrenuti vrlo opasan proces. Ako si otvorio vrata za ograđivanje plaža hotelima i resortima najviše kategorije, što sprečava druge da traže isto?

Već se sada na velikom dijelu obale krši zakon koji onemogućava ograđivanje obale, pa možemo zamisliti što će se dogoditi kada se to pravo uvede.

Polako ali sigurno vladajuća koalicija priprema teren za daljnju privatizaciju prirodnih resursa. Prošloga je tjedna Vlada niotkuda izvukla izmjene Zakona o šumama koje je hitno poslala u Sabor, a kojima se slijedi put Sanaderovog Zakona o golf igralištima. Novi Zakon o pomorskom dobru koji je trenutno u procesu javne rasprave predviđa dopušteno ograđivanje plaža za hotele s pet zvjezdica. Nedavno usvojeni Zakon o strateškim investicijama omogućava zaobilaženje procedure povlaštenima da bi brzinski došli do resursa u državnom vlasništvu. Ovaj se proces ne ograničava samo na polje prirodnih resursa, već, čini se, prodire u sve pore zajedničkih dobara. Spomenimo samo na brzinu izglasani tzv. Zakon o zidinama koji je dao upravljanje dubrovačkim zidinama gradonačelniku Vlahušiću, kojem je valjda ponestalo mjesta za otvaranje striptiz klubova i restorana, i Zakon o radu koji tretira radnike isto kao ove resurse, kao potrošnu robu za jednokratnu upotrebu.

Tragikomična smo država u kojoj je golf proglašen nacionalnim interesom, pa se zbog njega i najkvalitetnija poljoprivredna zemljišta bez naknade prenamjenjuju u igrališta za golf  i omogućava uništavanje šuma

Istru su već odavno prekrili planovi za desetke golf terena, a sličan se proces sada događa s marinama. Kroz mutni projekt "Brijuni rivijera" planira se privatiziranje pedeset kilometara pulske obale, a hoteli u NP Brijuni idu u koncesiju. U toj nevjerojatnoj čorbi koju kuhaju političari u ime investitora, a mogao ju je skuhati ili netko s ozbiljnom psihozom ili onaj tko nema namjeru dijeliti sudbinu lokacije, u malu su Istru ubačeni još i zagađivači, kao termoelektrana na ugljen Plomin C i niz kamenoloma, dok ministar Vrdoljak sanja malu Norvešku. Sve ove procese i što oni znače za Istru, za "H-Alter" komentira Dušica Radojčić, predsjednica "Zelene Istre".

Akumulacija vizija raznih ministara značila bi desetke bušotina u Jadranu iz kojih cure nafta i plin, mnoštvo kruzer brodova s tisućama putnika koji se uguravaju u stare jezgre gradova na obali, desetke golf terena oko istog tog mora, a u Istru bi se još ugurala i nova termoelektrana na ugljen i pokoji kamenolom. Očito je da je ovdje riječ o vizijama koje su jedne drugima suprotstavljene i kao takve nisu ostvarive.

Uz sve to, treba dodati i desetke novih marina, zatvorene resorte i ograđene plaže. Međutim, postoji instrument koji bi onemogućio ovakvu situaciju kada bi se ispravno koristio. Radi se o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš koja je uvedena zakonom iz 2007, te uredbom iz 2008. godine, kojoj je funkcija upravo to da se utvrdi kumulativni utjecaj neke strategije, plana ili programa. U strateškoj se procjeni razmatraju moguće varijante i metode za postizanje postavljenih ciljeva te odabiru one s najmanim negativnim učinkom na okoliš. Nakon pet godina proveden je jako mali broj strateških procjena, s tim da ni jedna nije provedena za neki prostorni plan, a upravo su prostorni planovi temeljni instrument zaštite okoliša gdje se i događaju svi ovi konflikti. Primorsko-goranska županija je krenula u izradu procjene za svoj prostorni plan, proces je pokrenula i Istarska županija, a Splitsko-dalmatinska je odlučila da neće izraditi stratešku procjene za posljednje izmjene i dopune prostornog plana, iako su ju zbog količine i značaja izmjena u obavezi izraditi. Nakon pet godina još nismo iskušali ovaj instrument u praksi. Također, pitanje je i koliko su ovlaštene tvrtke kompetentne, jer i njima su ovo prvi susreti sa strateškom procjenom.

brijunirivijera_zelena-istra.hr.jpg brijunirivijera_zelena-istra.hr.jpg

Kakve su posljedice ovakvog planiranja bez strategije za lokalnu zajednicu?

Primjer turizma je dobar za ilustraciju. Turistička je djelatnost za političare bez pravih znanja i sposobnosti uvijek izgledala kao "panacea", lijek za sve, misle da će golfom ili kruzerskim turizmom riješiti sve ekonomske probleme i krize. Naglašavaju se ekonomski učinci, a zanemaruju društveni i okolišni - o neželjenim se posljedica ili troškovima pretjerane turistifikacije nikada ne govori. Tako sami stimuliraju svoj optimizam da će im turistički razvoj s pretjeranom izgradnjom, golfom i sl. donijeti željeni ekonomski poticaj za razvoj. Prošireno je vjerovanje da turizam donosi znatne zarade i da je zato najprikladnije sredstvo za rješavanje nagomilanih ekonomskih problema.  Svi, od Vlade do regionalne i lokalne uprave smatraju da je turizam rješenje za sve za teškoće s kojima s suočavaju. Ne čudi stoga što upravo ta tijela financiraju izrade tzv. studija koje naglašavju pozitivne ekonomske učinke nepromišljenih razvojnih modela, kao što su studije opravdanosti izgradnje golf igrališta ili planovi za turističke projekte kao što je Brijuni rivijera. Redovite nuspojave takvog nepromišljenig turističkog razvoja je konkurencija turizma s oskudnim resursima poput zemljišta ili vode, energije,  kapaciteta za upravljanje otpadom ili infrastrukture. Ti se problemi kod nas počinju rješavati tek nakon što se pojave, nikada, nažalost, u fazi planiranja. Servilnost stručnjaka koji sudjeluju u izradi takvih planova ili strategija pogubna je i snažna, i negativno se odražava na kvalitetu života u lokalnim zajednicama.

muzil_zelena-istra.hr.jpg muzil_zelena-istra.hr.jpg

Za izlazak iz krize potrebno je puno znanja i vještine, kojih među političarima očito nema, pa se "razvoj" kod nas u priobalju temelji na rasprodaji zemljišta i nekretnina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i pretjeranoj "turistifikaciji". To se jasno vidi na primjeru Istre. Županija koja ima 29 općina i 11 gradova u svoj  je prostorni plan ucrtala 23 golf igrališta. Naknadno je još pet općina i gradova zatražilo da se i na njihovom području ucrtaju golferski projekti. Brojka se u svakom slučaju bliži tome da svaka općina ima ucrtan golf teren. Zatim imamo primjer bivše vojne zone na poluotoku Muzil u Puli, površine četvrtine grada. Umjesto da se nakon napuštanja vojske to područje na južnoj strani pulskog zaljeva postupno integrira u grad sadržajima koji su jednom gradu potrebni a Puli nedostaju, uključujući i turizam, pulska gradska vlast na cijelom poluotoku planira turistički resort zatvorenog tipa s golfom. Prostorno planiranje u lokalnoj zajednici trebalo bi zadovoljavati potrebe i interese lokalnog stanovništva, služiti prvenstveno tome da se uredi prostor kako bi kvaliteta života lokalne zajednice poboljšala.

Kada govorimo o javnom, u Istri je upravo u tijeku procjena utjecaja na okoliš za jedan golferski projekt koji bi bio prvi golf teren u javnom vlasništvu, igralište Plava i Zelena laguna koje namjerava graditi Grad Poreč. Kakav je stav Zelene Istre prema ovom projektu?

Golf je zabava koja troši previše resursa i ima veliki negativni utjecaj na krajobraz i prirodu. Međutim, neki manji broj golf igrališta planiranih na ekološki manje osjetljivim ili degradiranim područjima, gdje bi igrališta čak oplemenila prostor, uz uvjet da se koristi isključivo voda dobivena pročišćavanjem i da se golf tereni ne grade kao izlika za apartmanizaciju, možda bi mogao i proći. Eventualna odluka o tome trebala bi biti rezultat pažljivog planiranja. Igralište Plava i Zelena laguna planira se u Poreču kao dodatna ponuda za već postojeće turističke smještajne kapacitete i u tom smislu je bolje rješenje od svih do sada planiranih golfova. U Istri je, međutim, voda problem. Godine 2012. imali smo strašnu sušu, što je bilo samo nagovještaj onoga što nas prema klimatskim predviđanjima čeka. Tada je bila ukinuta voda i za poljoprivrednike, kako bi se turisti mogli tuširati. Dotok vode iz vodovoda bio je ukinut i jedinom zasad postojećem golf terenu u Istri, pa su oni pribjegli ilegalnom crpljenju vode iz podzemlja čime su uzrokovali presušenje jedne lokve koju su lokalni poljoprivrednici oduvijek koristili za napajanje stoke i navodnjavanje.

rojc_zelena-istra.hr.jpg rojc_zelena-istra.hr.jpg

Dakle, već jedno golf igralište uzrokuje konflikte oko vode, a u Istri ih se planira nekoliko desetaka. Za golf igralište u Poreču je odlučeno da će koristiti otpadnu vodu s pročistača koji postoji samo na idejnoj razini. Ako Grad Poreč uskoro krene graditi igralište, a pročistač se nije ni počeo graditi, vodu će opet uzimati iz vodovoda. Osim toga, studija utjecaja na okoliš nije, naravno, objektivno procijenila utjecaj, već je napisana zagovarački, kao i velika većina studija kod nas, s obzirom da ih plaćaju investitori. To dovodi do toga da zbiljski utjecaj nije dobro procijenjen, pa u skladu s time ni mjere zaštite. Meni je taj slučaj zaimljiv i iz jednog drugog razloga. Zelena Istra je sudjelovala u mnogim postupcima procjene utjecaja na okoliš za golf igrališta u Istri i naslušala se teza izrađivača studija o tome kako golf bez apartmana nije isplativ. U slučaju golfa Plava i Zelena laguna radi se o kopernikanskom obratu. Sada odjednom, tvrde oni isti, Istri ne treba nekretninski golf, pa su i izrađivači studija brže-bolje izmijenili svoje cost-benefit analize i uskladili ih s novim direktivama.

Zakon o pravu na pristup informacijama jasno definira što je tijelo javne vlasti dužno objaviti na svojim stranicama. Ne znam postoji li ijedna općina ili grad koja je sve što je propisano Zakonom u praksi i objavila. Znači da svi krše zakon, a sankcija nema

Još jedna aktualna golf situacija je pitanje Muzila. Javna rasprava vezana uz izmjene PP Grada Pule koje su se ticale uglavnom Muzila krajem prošle godine bila je burna. Uključilo se mnoštvo građana i uspjeli su izboriti se da se rasprava odgodi zbog neodgovarajuće dvorane. Zanimljiv je to detalj na kojem se zapravo često izigravaju prava zagarantirana, između ostalog, Aarhuškom konvencijom. Na primjer, na jednoj od sjednica povjerenstva MZOIP-a za procjenu utjecaja na okoliš projekta na Srđu ljudi su satima stajali, a na drugu nisu pustili sve novinare jer je dvorana navodno bila premala.

Odaziv na javne rasprave o prostornim planovima bit će uvijek mali ako se ne uloži trud da se ljudima na koje će plan bitno utjecati ne obrazloži najprije njegov značaj, kao i značaj sudjelovanja građana. Nismo nikada imali priliku doživjeti slučaj u kojem je javna uprava preuzela tu ulogu. Malom obaviješću na predzadnjoj stranici novina zadovoljava se zakonska obaveza, a mali odaziv građana zapravo im je i cilj. Klijentelizam i korupcija ne vole reflektore javnosti. U slučaju zadnjih izmjena GUP-a Grada Pule, koje su se uglavnom odnosile na poluotok Muzil, Zelena Istra je u suradnji s Inicijativom građana Volim Pulu informirala građane putem tribine, konferencije za medije, društvenih mreža i štandova na trgovima. Motivirali smo ljude, zainteresirali smo ih i dobili nevjerojatan odgovor. Grad Pula obično organizira javne rasprave u vijećnici u koju stane pedesetak ljudi. Na javnu raspravu o tim zadnjim izmjenama pojavilo se više stotina ljudi koji se nisu uspjeli nagurati u taj mali prostor. Predstavnici Grada htjeli su održati javnu raspravu u tim uvjetima. Ljudi su vikali da je nemoguće razgovarati i tek nakon pritiska građana, javna rasprava je odgođena. Javna je rasprava ponovo održana u Domu branitelja, najvećem raspoloživom prostoru. Sudjelovalo je 500-tinjak građana. Ne znam da li je na bilo kojoj javnoj raspravi o nekom prostronom planu u Hrvatskoj ikada bilo toliko ljudi. Međutim, nedemokratičnost gradske vlasti ostala je ista, nisu dozvoljavali građanima da usmeno postavljaju pitanja, već samo napisana na papiriću. Od bahatog tona do nedozvoljavanja diskusije, to je prava slika odnosa Grada Pule prema svojim građanima, koji su odgovorili prosvjednim napuštanjem rasprave.

Većini građana Hrvatske vjerojatno nije lako pratiti zbivanja vezano uz projekt Brijuni rivijera. Riječ je o ogromnom području koje se namjerava praktički privatizirati, ali kroz više projekata, a jedan od njih je već spomenuti Muzil. Što zapravo stoji iza tog projekta?

Postoji ambicija da Brijuni budu ono što su bili prije sto godina, elitna destinacija za plemstvo, s čime se ne slažemo

Ne samo da stanovnici ostatka Hrvatske ne shvaćaju što je uopće taj projekt, već ni stanovnici Pule na koju se većim dijelom projekt odnosi. Već deset godina se na demagoški način priča o tome kao o projektu koji će donijeti veliko zapošljavanje i koji će Pulu i okolicu pretvoriti u ekskluzivnu turističku lokaciju. Zbog projekta Brijuni rivijera sve bivše vojne zone u pulskom priobalju već deset godina stoje neiskorištene, a zgrade propadaju, umjesto da se daju na stalno ili privremeno korištenje mnogim zainteresiranima. Godine 2011. objavljen je međunarodni javni natječaj za davanje u zakup tri lokacije u sklopu programa Brijuni rivijera, dvije na područje Grada Pule, jedna na području susjedne Općine Fažana. Za dvije lokacije interes nije pokazao nitko. To govori dovoljno o samoj kvaliteti projekta, na što smo godinama upozoravali. Za treću lokaciju se javio samo jedan investitor i taj je dobio sedamdesetak hektara pulskog priobalja za koje trenutno ishoduje potrebne dozvole za dodjelu 50-godišnje koncesije. On nije bio najbolji, već jedini ponuđač. Postoji snažno protivljenje Puljana projektu Brijuni rivijera, što su iskazali i masovnim prosvjedom na javnoj raspravi o izmjenama pulskog GUP-a. Gradska uprava u potpunosti ignorira mišljenje građana. Međutim, kada izmjene GUP-a zatraži investitor, to se bezpogovorno izvršava. U Hrvatskoj svaki investitor može promijeniti plan, a lokalna zajednica, bez obzira na organiziranost, masovnost i utemeljenost argumenata, gotovo nikada. Takav način prostornog planiranja izgubio je svaki smisao. Zato su oni danas i izvor najvećih konflikata.

Što se krije iza Vladinih iznenadnih izmjena Zakona o šumama? Uz Zakon o strateškim investicijama može li se reći da Milanovićeva vlada zapravo vraća Sanaderove namjere kroz Zakon o golfu?

Godine 2011. objavljen je međunarodni javni natječaj za davanje u zakup tri lokacije u sklopu programa Brijuni rivijera, dvije na područje Grada Pule, jedna na području susjedne Općine Fažana. Za dvije lokacije interes nije pokazao nitko. To govori dovoljno o samoj kvaliteti projekta

Mnogi zakoni, usvojeni u posljednje vrijeme, umjesto da štite resurse koji im stoje u naslovu, poput onoga o vodama, poljoprivednom zemljištu ili o pomorskom dobru, mijenjani su isključivo kako bi se olakšale investicije, što je za novi Zakon o zaštiti prirode priznao i ministar Zmajlović. U tom smislu izmjene Zakona o šumama, kojima se olakšava izgradnja golf terena u šumama, nisu iznenađenje. Za ukinuti Zakon o igralištima za golf znalo se da je tekst pisao odvjetnički ured koji je zastupao interese ulagača u golf komplekse. Taj je zakon ukinut zbog sumnje u njegovu ustavnost, ali izgleda da se nije ukinuo utjecaj koji njegovi lobisti imaju u Vladi. Tragikomična smo država u kojoj je golf proglašen nacionalnim interesom, pa se zbog njega i najkvalitetnija poljoprivredna zemljišta bez naknade prenamjenjuju u igrališta za golf  i omogućava uništavanje šuma iz istog razloga. 

Ministarstvo zaštite okoliša namjerava dati u koncesiju hotele u Nacionalnom parku Brijuni. Kakvo je vaše mišljenje prema uvođenju koncesijskog modela i u zaštićena područja?

Od bahatog tona do nedozvoljavanja diskusije, to je prava slika odnosa Grada Pule prema svojim građanima

Postoji ambicija da Brijuni budu ono što su bili prije sto godina, elitna destinacija za plemstvo, s čime se ne slažemo. Ta se elitnost uspijevala održati svojedobno kao zatvorena i strogo čuvana predsjednička rezidencija. No, Brijuni su danas nacionalni park koji bi trebao biti dostupan svima.  Najveći dio nacionalnog parka čini more, i ono stvarno jest neobično bogato i vrijedno zaštite. Kopneni dio Brijuna i nije klasični nacionalni park, budući da je nastao djelovanjem čovjeka. Stoga bi suživot hotelskog turizma, koji na otoku postoji oduvijek, i zaštite trebao postojati. Trenutni sustav možda nije najprimjereniji, jer je uprava Nacionalnog parka prisiljena baviti se turizmom, konobarima i hotelima umjesto zaštitom. Te bi dvije djelatnosti trebale biti odvojene, ali turistička djelatnost ne bi smjela utjecati na smanjivanje zaštite. Situacija je kod nas, međutim, takva da sam sigurna kako će onaj tko bude upravljao hotelima utjecati i na politiku, odnosno smanjivanje zaštite u nacionalnom parku. Kad je riječ o koncesijama u Hrvatskoj, proces je netransparentan i koruptivan, rizici redovito ostaju državi, a dobit ide privatniku, pa naravno da postoji sumnja da će i koncesioniranje hotela u nacionalnom parku rezultirati nekim sličnim modelom.

U tijeku je donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u kojem se hotelima s pet zvjezdica dozvoljava ograđivanje plaža. Može li se vjerovati Ministarstvu prometa koje tvrdi da je riječ o malom broju plaža, ili je pak riječ o otvaranju vrata većem valu privatizacije javnog dobra?

Privatizacija korištenja javnog dobra je nedopustiva i može pokrenuti vrlo opasan proces. Ako si otvorio vrata za ograđivanje plaža hotelima i resortima najviše kategorije, što sprječava druge da traže isto? Već se sada na velikom dijelu obale krši zakon koji onemogućava ograđivanje obale, pa možemo zamisliti što će se dogoditi kada se to pravo uvede. Vidjela sam posljedice takve politike prema javnom pomorskom dobru u Italiji. Mnoge su plaže privatne i u njih ni uz plaćanje ulaznice ne možete, jer morate biti gost hotela. Na ostale se ulazi samo plaćanjem mjesta za suncobran. Pomorsko dobro bi trebalo biti dostupno svima na jednak i ravnopravan način, bez naplate. Modelom koji se uvodi predloženim izmjenama Zakona o pomorskom uvodi se praktično oblik vlasništva nad pomorskim dobrom, a taj model ne želimo u Hrvatskoj.

Neki eksperimentalni modeli participativnog oblika upravljanja javnim dobrom u svijetu su već zaživjeli. Bi li takvi modeli bili primjenjivi za neke od istarskih problema s upravljanjem resursima o kojima smo razgovarali?

Malom obaviješću o javnoj raspravi na predzadnjoj stranici novina zadovoljava se zakonska obaveza, a mali odaziv građana zapravo im je i cilj. Klijentelizam i korupcija ne vole reflektore javnosti

U Puli već imamo dobar primjer. Rojcom, bivšom vojarnom ogromnih dimenzija u kojoj je smješteno stotinjak organizacija civilnog društva, upravlja koordinacija koja se sastoji od tri predstavnika Grada Pule koji je vlasnik, te tri predstavnika Saveza udruga Rojca koji su korisnici Rojca. Koordinacija postoji od 2008, ali tek je u posljednje vrijeme u pravom smislu zaživjela. Bit priče je da su korisnici preuzeli odgovornost za korištenje javnog dobra i na taj način stali na kraj standardnom neracionalnom trošenju javnog novca i nezanteresiranom i lošem upravljanju javne uprave. Kada uvedete kontrolu i interes korisnika samog resursa, rezultati su vrlo dobri. Proračunski novac se u Rojcu sada koristi krajnje racionalno, a korisnici se ponašaju prema tom javnom dobru kao prema svojoj kući.

Često se u medijima, od strane političara i interesnih skupina potencira predrasuda da se upravljanje javnim dobrima treba privatizirati jer se javna uprava nije dobar gospodar, ali to ne stoji. Postoje modeli između privatizacije i državnog upravljanja. To su upravo ovakvi zajednički ili participativni modeli upravljanja. Primjerice, i u komunalne se djelatnosti može uvesti neka vrsta javnog nadzora. Javni nadzor bitno bi smanjio korupciju u javnom sektoru i povećao učinkovitost.

Kako u Istri postoji sedamdesetak aktivnih kamenoloma koji stanovništvu izazivaju mnoge probleme, zanimljiv nam je bio primjer iz talijanske regije Emilia Romagna koja je donijela pravilnik da se kod izrade prostornih planova na lokalnoj razini paralelno mora raditi i plan rudarenja. Takva odluka proizašla je iz spoznaje da rudarenje izaziva strašnu devastaciju i prostorne konflikte. Za izradu planova rudarenja formirali su tijela u kojima na ravnopravan način sudjeluju predstavnici civilnog društva, privatnog sektora i javnog. To je jedan od modela koji se može primijeniti na niz situacija.

Već jedno golf igralište uzrokuje konflikte oko vode, a u Istri ih se planira nekoliko desetaka

Zelena Istra se dosta bavi i praćenjem provedbe Aarhuške konvencije u Hrvatskoj. Zajedno s kolegama iz drugih udruga sastavili ste niz preporuka za institucije kojima bi se, smatrate, poboljšao pristup informacijama i sudjelovanje građana kada je riječ o okolišu.  Kako ocjenjujete provođenje te konvencije u Hrvatskoj?

Od tri stupa Aarhuške konvencije, samo za prvi stup, pristup informacijama, možemo reći da se u praksi kreće prema boljem. Mada situacija s osnovanim uredom Povjerenice za informiranje, kojem se ne dodjeljuju sredstva potrebna za provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama, govori o tome kako ne postoji politička volja da se na tom planu dogode bitni pomaci. Iskustvo Zelene Istre je da, u odnosu na prošlost, ipak lakše dolazimo do informacija, mada još uvijek nailazimo na mnoga kršenja zakona. Provedba druga dva stupa, pravo na sudjelovanje građana u donošenju odluka o okolišu i pristup pravosuđu, stagniraju. Javne rasprave se provode formalno, a njihovi se rezultati ne implementiraju u konačne odluke. Legitimitet nekoj odluci daje samo činjenica da je javna rasprava - organizirana, a ne njena kvaliteta ili razina uključivanja mišljenja javnosti u konačnu odluku. Što se tiče pravosuđa, naše zakonodavstvo u nekim elementima nije usklađeno s Aarhuškom konvencijom. Vjerojatno ćemo se morati obraćati i sudovima na europskoj razini, jer naši suci o ovom pitanju nisu educirani.

dusica-radojcic2-mk.jpg dusica-radojcic2-mk.jpg

Premda imaju mnogo manjkavosti, ostaje mnogo mjesta za provedbe postojećih zakona. Naime, zakon nalaže minimalne obaveze, ali ne brani da se primijenjuju viši standardi. Implementiranje preporuka za poboljšanje informiranja i sudjelovanja javnosti koje smo izradili ništa ne koštaju a imalo bi značajne učinke. Tako, na primjer, Zakon o pravu na pristup informacijama jasno definira što je tijelo javne vlasti dužno objaviti na svojim stranicama. Ne znam postoji li ijedna općina ili grad koja je sve što je propisano Zakonom u praksi i objavila. Znači da svi krše zakon, a sankcija nema.


Članak je objavljen u okviru projekta Udruge za nezavisnu medijsku kulturu Pravo novinara na pristup informacijama, koji financira Balkan Trust for Democracy.

<
Vezane vijesti