U sjeni pandemije

"Znala sam da za mene počinje pakao kada sam saznala da ćemo oboje više biti doma", izjavilo je 35 posto žena koje su sudjelovale u istraživanju Autonomne ženske kuće (AŽK) o partnerskom nasilju nad ženama tijekom pandemije Covid-19. Rezultati istraživanja predstavljeni su na online okruglom stolu koji je održan u ponedjeljak povodom 30 godina rada Skloništa Autonomne ženske kuće.

Iz rezultata istraživanja koje među prvima u Hrvatskoj donosi podatke o ovom problemu, jasno je da se potreba za pomoći kakvu nudi Autonomna ženska kuća ne smanjue. Istraživanje provedeno na uzorku od 152 žene od 22 do 73 godine, pokazalo je da su se i učestalost i intenzitet zlostavljanja za vrijeme pandemije povećali.

"Govori nam se da je dom najsigurnije mjesto od Covid-19. No, vrlo rano se u stručnoj javnosti počelo govoriti kako to nije svima najsigurnije mjesto. Već smo u prosincu mogli pratiti što se događa u Kini, Španjolskoj, Italiji… Iz tih prvih podataka bilo je jasno da je u
kontekstu nasilja nad ženama situacija jako loša. I ranije smo znali da je u uvjetima prirodnih katastrofa raslo nasilje u obitelji, kao i da učestalost nasilja raste kada su ljudi puno doma, kada su blagdani i godišnji odmori. Iz svega smo mogli pretpostaviti da je i u ovoj situaciji nasilje povećano, ali sada imamo konkretne podatke", rekla je je psihologinja AŽK i autorica ovog istraživanja Anita Lauri Korajlija.

76 posto ispitanih žena nasilje trpi duže vremena - duže od godinu dana prije pandemije, a u 3 posto slučajeva nasilje je počelo za vrijeme pandemije. Nasilje traje između dva mjeseca pa sve do čak 40 godina.

Rezultati pokazuju da je polovica sudionica verbalnim napadima i prijetnjama bila izložena češće nego prije pandemije, a kod njih 40 posto socijalna izolacija je bila veća. Učestalije su postale i emocionalne ucjene i različite vrste ograničavanja. Nasilničko ponašanje nije postalo samo učestalije. Rezultati pokazuju da su navedeni oblici nasilja bili i jačeg intenziteta. Fizički napadi bili su učestaliji kod 14 posto sudionica, a jačeg intenziteta kod 12 posto sudionica.

"Broj poziva na telefone za pomoć ne ukazuje na tako veliko povećanje nasilja zato što dio žena ni ne može potražiti pomoć. 13 posto žena Žene su opisivale kako neki nasilnici namjerno nisu poštovali mjere, zabranjivali su nošenje maski, namjerno kašljali u članove obiteljinavodi da im je partner branio pristup mobitelu, a 20 posto njih da su im kontrolirali i ograničavali komunikaciju s drugim osobama. Važno je da smo svjesni da imamo pandemiju u sjeni koje će se rezultati vidjeti tek kasnije kada izađemo iz ovog fizičkog distanciranja i kada se sve žene budu u mogućnosti javiti. No, iz ovoga je jasno da je potrebno osmisliti dodatne načine pomoći, postojeći kanali nisu dovoljni, nije dovoljno samo
otvoriti telefonske linije", istaknula je Lauri Korajlija.

"Tijekom pandemije kontrolirao mi je mobitel, e-mail i društvene mreže. Nisam smjela zvati obitelj i prijatelje bez da je on prisutan tijekom razgovora. Branio mi je pristup mobitelu", neki su od opisa sudionica istraživanja koje potvrđuju ove zaključke.

Pojavili su se i novi oblici nasilja poput namjernog ugrožavanja zdravlja žene i djece. Žene su opisivale kako neki nasilnici namjerno nisu poštovali mjere, zabranjivali su nošenje maski, namjerno kašljali u članove obitelji. Bilo je i onih koji su otišli u drugu krajnost i koristili situaciju za dodatnu kontrolu argumentima poput "ne smiješ ići van jer je to opasno za tebe".

"Ne živi s nama. Odbijao je doći posjetiti kćerku dva mjeseca, a kada je konačno došao, došao je pod temperaturom i kašljući pa sam ga "Tijekom pandemije kontrolirao mi je mobitel, e-mail i društvene mreže. Nisam smjela zvati obitelj i prijatelje bez da je on prisutan tijekom razgovora. Branio mi je pristup mobitelu"zamolila da ode. Odbio je otići doktoru na pregled", opisuje jedna od sudionica istraživanja.

Žene su tijekom pandemije bile i 20 posto više nego prije opterećene obiteljskim poslovima, a pogoršala se i situacija djece u tim obiteljima.

"Nažalost, naši rezultati pokazuju i da je tijekom pandemije gotovo 10 posto djece prvi put prisustvovalo nasilju nad majkama. Polovica djece i sama su žrtve nasilja, većinom psihičkog, očeva koji viču, prijete, govore grozne stvari. Trećina je žrtva i fizičkog nasilja. Čak 70 posto djece boravi u istoj prostoriji za vrijeme nasilja nad majkom, što je postotak koji se povećao za vrijeme pandemije za 8 posto", kaže autorica istraživanja.

Nešto manje od pola žena tražilo je pomoć tijekom ove situacije. Najviše su išle prema neformalnim oblicima pomoći, članovima obitelji i prijateljima, dok je 50 posto njih tražilo pomoć od centara za socijalnu skrb i savjetovališta nevladinih organizacija. Tek na petom mjestu nalaze se policija i službeni telefoni na razini države ili lokalne uprave. Najmanje njih tražilo je pomoć od crkve.

"Nažalost, i kada su tražile pomoć od državnih institucija, njihova postupanja su često bila neadekvatna. 66,7 posto njih koje su tražile pomoć "Govori nam se da je dom najsigurnije mjesto od Covid-19. No, vrlo rano se u stručnoj javnosti počelo govoriti kako to nije svima najsigurnije mjesto"policije dobile su od policajaca savjet da ne provociraju nasilnika, dok je u samo 30 posto slučajeva centar za socijalnu skrb prijavio nasilje", kaže Lauri Korajlija.

Ne čudi zato da je 75 posto onih koje nisu tražile pomoć izjavilo kako im institucije ne mogu pomoći te da se cijela situacija odrazila na psihičko zdravlje žrtava.

"Sudionice našeg istraživanja imaju visoko izražene simptome emocionalne uznemirenosti. Imale su vrlo nisko samopoštovanje te osjećaj nedovoljne socijalne podrške u svojoj okolini. Sve navode da imaju trajne posljedice psihičke prirode", zaključila je Anita Lauri Korajlija.

30 godina Skloništa AŽK - 30 godina financijske nesigurnosti

Samo Sklonište koje je ključno u zaštiti žena od partnerskog nasilja, svih se ovih godina postojanja bori za preživljavanje.

"Bez stabilnog financiranja ne možemo raditi. Deset godina nam sredstva nisu povećavana, a sve je poskupilo i to više puta. I ta sredstva koja su doista mizerija, često dolaze sa zakašnjenjem. Mi smo 30 godina pokušale izdržati, a hoćemo li moći još pet ili deset godina, ne znam", istaknula je Neva Tolle, jedna od osnivačica i koordinatorica AŽK te pozvala Vladu da vrati financiranje Skloništa u državni proračun.

Poziv institucijama

Sigurne smo da će dobiveni rezultati poslužiti kao vrlo koristan indikator porasta nasilja u Hrvatskoj. Također upućujemo državne institucije da ih koristite kao smjernice za daljnje planiranje intervencija i zaštitu žrtava nasilja tijekom pandemije. Učinci pandemije na žene koje su preživjele nasilje još će se  dugo vremena manifestirati i nakon što ona prestane, navode iz AKŽ.