Početkom studenog turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan zatvorio je čelnike oporbene prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP), a diljem europskih gradova počeli su se organizirati prosvjedi protiv njegove diktature. Zajedno s još 11 parlamentaraca/ki Narodne demokratske stranke (HDP), uhićeni su i dopredsjednici te stranke Selahattin Demirtas i Figen Yüksekdağ, pod optužbom da su povezani s terorističkim organizacijama. U isto vrijeme su započele operacije gašenja interneta; najprije je blokiran Twitter, zatim Facebook, a nakon toga i ostale društvene mreže - što je već standarda procedura u takvim slučajevima.Erdogana ne brinu međunarodni vapaji različitih organizacija, ali ga svakako brinu bilateralni odnosi s određenim zemljama i prijetnje sankcijama, i to je ono na što se treba fokusirati
"Očekujemo još uhićenja. Cilj je ovih mjera ugasiti treću najveću stranku u parlamentu. Ovo je crni dan ne samo za našu stranku, nego i za sve u Turskoj i regiji jer označava kraj demokracije u Turskoj", oglasio se HDP priopćenjem. Početkom studenog turska je Vlada potvrdila i da je zabranila djelovanje 370 nevladinih organizacija, uključujući i organizacije za ljudska prava - također zbog navodne povezanosti s teroristima.
"Ove organizacije nisu ugašene, one su suspendirane. Postoje jaki dokazi da su povezani sa terorističkim organizacijama. Turska se mora boriti s terorizmom na mnogim poljima. Pokušavamo očistiti državne institucije od 'gulenista'. U isto vrijeme mi se borimo i protiv kurdskih militanata i 'Islamske države'", rekao je tom prilikom ministar unutarnjih poslova Numan Kurtulmus.
"U pitanju je jedan potpuno izgubljen politički kompas u turskom vrhu, koji ne sagledava posljedice i rezultate svega toga. To je direktni udar na supstancu nečega što je turska građanska, politička i historijska tradicija. Posljednjim događajima bit će isprovocirane razne snage koje u startu ne moraju uopće biti ujedinjenje ideološki i politički. Front otpora prema politici će da naraste do mjere kada će krenuti u obračun sa svim tim", prokomentirao je situaciju Zlatko Dizdarević za Dnevni avaz.
Više od 110 tisuća ljudi otpušteno je s posla, a 37 tisuća uhićeno od srpnja ove godine - zbog navodnih veza sa Fetulahom Gulenom kojeg Ankara optužuje za organiziranje vojnog udara.
Krajem listopada je uhićen Murat Sabuncu, glavni urednik uglednog dnevnog lista Cumhuriyet, optužen da je počinio krivična djela u ime kurdskih militanata i "Gulenističke terorističke organizacije". Njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila je tada da je alarmirana potezima turskih vlasti i dodala da sumnja da je uhićenje Sabuncua izvedno u skladu sa zakonom. Međutim, jasno je dano do znanja da od strane EU nikakvih sankcija za Tursku neće biti.Önderoglu: Vlast pokušava fabricirati ideologiju koju ne podržava značajan dio političke baze, primarno Kurdi, ali i neki drugi dijelovi društva, zato što su njihove priče, njihova iskustva, njihova povijest, njihovi identiteti, isključeni iz te nove ideologije
U ovogodišnjem izvješću Reportera bez granica (RSF) o slobodi medija, Turska je zauzela mjesto među zemljama koje su najviše nazadovale – od 180 zemalja našla se na 151. mjestu (usporedbe radi, Hrvatska je na 63. mjestu). Koliko je situacija u Turskoj loša svjedoči i to da su ispred nje na ljestvici Rusija, Južni Sudan, Meksiko i Pakistan. Ljestvica se temelji na seriji indikatora - pluralizmu, neovisnosti medija, autocenzuri, pravnom okviru, transparentnosti, a u izvješću RSF-a naglašava se Erdoganov autoritarni udar na medije. "Predsjednik Recep Tayyip Erdogan krenuo je u ofanzivu protiv turskih medija. Novinari su maltretirani, mnogi su bili optuženi za 'vrijeđanje predsjednika', a internet je sustavno cenzuriran“, stoji u izvješću.
O medijskoj situaciji u Turskoj govore nam Emre Kızılkaya i Erol Önderoglu, turski novinari koje smo imali prilike upoznati tijekom Medijskog foruma jugoistočne Europe (SEEMO Media Forum), koji je održan u Beogradu od 21. do 23. studenog.
Kızılkaya je novinar i urednik koji trenutno radi kao koordinator digitalnog izdanja najvećeg turskog dnevnog lista Hürriyet. Radio je i kao urednik engleskog izdanja novina - Hürriyet Daily News, a također je i potpredsjednik International Press Instituta (IPI). "Prije vojnog udara nije bilo lako biti novinar u Turskoj, i postojali su brojni problemi, ali prije vojnog udara je puno manje novinara bilo u zatvoru, gdje ih je trenutno Kızılkaya: Upali smo u pakleni krug - migrantska kriza će se nastaviti, EU će i dalje trebati Tursku da kontrolira stvari po tom pitanju, i zbog toga će EU i dalje skretati pogled s kršenja ljudskih prava u Turskojviše od 140. Također, prije se redakcije i medije nije gasilo s takvom lakoćom kao što se to sada radi. Sada se medije gasi, novinare zatvara i protjeruje, sve s lakoćom i pravdanjem o izvanrednom stanju i izvanrednim mjerama. Vlada preko noći može napraviti što god želi, a to i radi. Sve je moguće i ne možete znati tko je sljedeći – hoće li vam sutra zatvoriti redakciju i strpati vas u zatvor", objašnjava Kızılkaya.
Više od sto tisuća internetskih stranica u Turskoj je trenutno blokirano, a među tim stranicama brojni su mediji – primarno kurdski i opozicijski. Twitter, Facebook i ostale društvene mreže svako malo bivaju zabranjene, iako ih koristi i na njima službeni profil ima Erdogan. U redakciji Hürriyeta zbog turskih zakona o internetu koriste različite metode – enkripciju, posebne oznake, mijenjanje IP adresa.
Erol Önderoglu (Foto: RSF)
U njegovoj redakciji su zasada imali sreće, a Kızılkaya tvrdi kako, unatoč strahu, ne želi da njegov rad postane vođen autocenzurom. "Osobno si ne namećem ograničenja, i dalje pišem o onome što mislim da je bitno, i dalje sam kritičan. Prošli tjedan sam napisao kolumnu o uhićenjima novinara i kritizirao Vladu. Naravno, ja imam sreće, brojni kolege koji su pisali za kurdske medije sada su u potpunosti ušutkani, oni se jednostavno ne mogu izlagati na taj način", govori Kızılkaya.Više od 110 tisuća ljudi otpušteno je s posla, a 37 tisuća uhićeno od srpnja ove godine - zbog navodnih veza sa Fetulahom Gulenom kojeg Ankara optužuje za organiziranje vojnog udara
Manje sreće imao je Erol Önderoglu, novinar i predstavnik Reportera bez granica (RSF) Turske. Önderoglu je u srpnju ove godine bio pritvoren zato što je, poput brojnih drugih novinara - u gesti solidarnosti s kurdskim medijima koji su bili na posebnom udaru - radio kao privremeni urednik kurdskih novina Özgur Gündem. Arbitrarno korištenje antiterorističkih zakona i u ovom je slučaju poslužilo za ušutkavanje bilo kakve vrste kritike.
"Posljednjih deset godina u Turskoj je došlo do značajnog pogoršanja kada je u pitanju djelovanje za opće dobro i javni interes, bilo da se radi o političkim strankama, medijima ili pak organizacijama civilnog društva. Što se novinara tiče, u deset godina više od deset tisuća novinara dobilo je otkaz, a nakon vojnog udara te su brojke rapidno porasle. Način na koji se koristi izvanredno stanje nakon vojnog udara uvelike je ubrzao te procese i društvo se trenutno nalazi na rubu", govori nam Önderoglu.
Međunarodne novinarske organizacije u ovoj su situaciji primjereno reagirale, objavljivale su izvještaje, upozoravale javnost, skretale pozornost na situaciju u Turskoj. Nažalost, takva djelovanja previše ne zabrinjavaju tursku Vladu. Önderoglu i Kızılkaya se slažu kako je potreban pritisak od strane drugih Vlada, diplomatskim putevima. Organizacije bi trebale svoje napore uložiti u nagovaranje nacionalnih Vlada da u ovoj situaciji nešto naprave, da inzistiraju na ozbiljnim razgovorima s turskom Vladom. Erdogana ne brinu međunarodni vapaji različitih organizacija, ali ga svakako brinu bilateralni odnosi s određenim zemljama i prijetnje sankcijama, i to je ono na što se treba fokusirati.
"Zbog dogovora EU - Turska, Turskoj se gleda kroz prste. Upali smo u pakleni krug - migrantska kriza će se nastaviti, EU će i dalje trebati Tursku da kontrolira stvari po tom pitanju, i zbog toga će EU i dalje skretati pogled s kršenja ljudskih prava u Turskoj. Tu treba reći i da EU nije ujedinjeno tijelo, unutar EU postoje različiti interesi i odnosi moći, i zapravo govoriti o EU znači govoriti o više razlitičitih, ponekad oprečnih stvari – pa je teško i očekivati ujedinjenu i snažu reakciju EU u ovom, ali i brojnim drugim slučajevima", ističe Kızılkaya.U ovogodišnjem izvješću Reportera bez granica (RSF) o slobodi medija, Turska je zauzela mjesto među zemljama koje su najviše nazadovale – od 180 zemalja našla se na 151. mjestu
Kızılkaya također govori o dubokoj polarizaciji u turskom društvu. "Ne vjerujem da će polarizaciji u turskom društvu doći kraj dokle god je Erdogan na vlasti. On živi od toga i promjene se ne mogu dogoditi dok je njega. Polovica ljudi podržava Erdogana. Što se tih ljudi tiče, mislim da će oni teško mijenjati svoja mišljenja, dokle god je ekonomska situacija u Turskoj dobra. Kada bi došlo do većih ekonomskih problema, tek to bi izazvalo širi bunt. A ekonomski je situacija poprilično dobra, pogotovo ako uzmete u obzir tri milijuna izbjeglica koje je Turska primila u posljednje vrijeme, što je zbilja izvanredan pothvat", govori Kızılkaya.
Önderoglu objašnjava poziciju ostatka društva, onih koji ne podržavaju Erdogana. "Vlast pokušava fabricirati ideologiju koju ne podržava značajan dio političke baze, primarno Kurdi, ali i drugi dijelovi društva, zato što su njihove priče, njihova iskustva, njihova povijest, njihovi identiteti, isključeni iz te nove ideologije. Oni nisu spremni odbaciti sve u ime umjetne, jednostrane i prisilne konsolidacije. Upravo su oni trenutno najranjiviji i izloženi dvostrukoj opresiji – onoj u svakodnevnom životu, ali i na apstraktnijoj razini, razini kolektivne svijesti i povijesti, gdje im prijeti ignoriranje, zanemarivanje i brisanje", ističe Önderoglu.Arbitrarno korištenje antiterorističkih zakona služi za ušutkavanje bilo kakve vrste kritike
Iako su ovo posebno teška vremena za bilo kakvu vrstu slobodnog izražavanja i kritike u Turskoj, a novinari poput njega nemaju nikakvu zaštitu, Önderoglu ne gubi nadu. "Kad će postojati mogućnost da se pojavi netko drugi, kad se izborimo za tu mogućnost, mislim da će ljudi izabrati pametno i znati prepoznati da je vrijeme za druge ljude na čelu naše zemlje. Tu moram reći da sam optimističan, jer mislim da smo trenutno na dnu i da od sada nadalje može i mora ići samo prema gore", zaključuje.
