Prije točno osamnaest dana Zoran Milanović, premijer Republike Hrvatske i Ninoslav Pavić, vlasnik najmoćnije medijske korporacije koja se zbog poslovnog posrnuća nalazi u predstečajnom postupku, viđeni su kako razgovaraju u zagrebačkom restoranu Tač. Da je doista došlo do susreta rečenog dvojca, pojedinim su medijima potvrdili iz Vlade RH, izričito, međutim, tvrdeći kako su se Milanović i Pavić susreli potpuno slučajno. "Susret predsjednika Vlade Zorana Milanovića i Ninoslava Pavića slučajne je prirode. Naime, premijer je drugim povodom bio u spomenutom restoranu i slučajno je susreo gospodina Ninoslava Pavića te se neplanirano zadržao s njime u razgovoru", priopćili su tada iz Vladina ureda za odnose s javnošću, dodajući još kako se razgovor vodio "na javnom mjestu u javnoj prostoriji u spomenutom restoranu, kroz koju prolaze primjerice svi gosti koji idu u toalet".
Tragom tog odgovora ovaj je potpisnik prije točno šesnaest dana poslao službeni upit na Vladu RH sa zamolbom da mi se odgovori kojim je točno povodom premijer bio u restoranu gdje se dogodio "slučajni" susret s Pavićem, odnosno s kim se gospodin Milanović prema prethodno utvrđenom planu "namjerno" sastajao u restoranu "Tač"?
pavic-milanovic.jpg
Budući da odgovor još nismo dobili, ne preostaje nam ništa nego da u njegovu iščekivanju pustimo u javni optjecaj ono do čega smo uspjeli doći: ekskluzivno stoga objavljujemo transkript razgovora Milanovića i Pavića kojeg smo se potpuno neslužbeno dokopali preko ljudi iz obavještajne zajednice bliskih izvjesnom špijunu kodnog naziva Lex.
MILANOVIĆ: Bok, Nino.
PAVIĆ: Bok, Zorane.
MILANOVIĆ: Kakva slučajnost da tebe ovdje totalno slučajno susretnem. Pa otkud ti?
PAVIĆ: Tu sam iz velike nužde.
MILANOVIĆ: I, kakva ti je stolica?
PAVIĆ: Kako to misliš?
PAVIĆ: Pa nije baš najbolja, moram ti priznati...
MILANOVIĆ: Klimavo, a?
PAVIĆ: Papir je skup za popizdit.
MILANOVIĆ: Kako to misliš papir je skup?
PAVIĆ: Troškovi sve veći, a para sve manje.
MILANOVIĆ: Ali što te boli guzica za papir! Pa nije tvoj!
PAVIĆ: I je i nije.
MILANOVIĆ: Ne kužim...
PAVIĆ: Moj je 50 posto, ali zapravo nije jer je bančin.
MILANOVIĆ: Bogami nisam znao da si vlasnik ove ustanove. Pa ja sam tu čest gost. Recimo da me ovdje lijepo opslužuju (smijeh). I, kažeš, papir ti je skup?
PAVIĆ: Čisti užas. Sreća, kažem, što sam samo suvlasnik pa onda ne izdvajam jedini pare za papir. Mislim, mogli bi smanjiti troškove za papir, ali ipak smo najuglednija ustanova takve vrste u državi.
PAVIĆ: Ništa preluksuzno. Dva sloja. Bilo je, doduše, nekih pritužbi klijenata da su koristeći taj papir doslovno osjetili govno na rukama. Ali, u povjerenju, mislim da seru.
MILANOVIĆ: A jel' kod tebe sve OK? Jel' uspiješ sve izgurati?
PAVIĆ: Dosta teško. Potrebno je puno Tiska da bi proizvod izašao vanka.
MILANOVIĆ: Pa zašto ne probavljaš nešto poštenije?
PAVIĆ: Probavljam, s vremena na vrijeme, ali nemam ti baš želuca za takve stvari. Pomirio sam se s tim da su neka govna skuplja od drugih.
MILANOVIĆ: Na primjer?
PAVIĆ: Davor Butković košta 69.401,25 kuna.
MILANOVIĆ: Govnima daješ imena i to imena svojih novinara?! Ta nije li utuživo nazvati Davora Butkovića govnom?
PAVIĆ: Griješiš. Ja nisam nazvao Davora Butkovića govnom, nego sam govno nazvao Davorom Butkovićem. Uostalom, ako sam mogao u onoj SMS prepiski zajedno s Pukanićem za novinare i novinarke govoriti da su "krave", "glupe pičke", "glupače", "govna", "govnari", "bitange", "luđaci", "idioti", "majmuni", "pacijenti", "potrčkala".... dok smo se čitateljima obraćali kao "budalama koje će to platiti", ne vidim zašto ih opet, u ovom totalno privatnom i slučajnom razgovoru, ne bih mogao nazvati govnima, odnosno govna nazvati njima?
MILANOVIĆ: Tu si u pravu... A kako nazivaš govna koja te koštaju manje napora, odnosno, ona koja izlaze razrijeđena?
PAVIĆ: Svakakvim imenima. Obično ovim starohrvatskim. Ante, Miro, Viktor, Vuk...
MILANOVIĆ: Svašta! Ali, pustimo to. Reci mi kakva ti je situacija u novinskoj firmi?
PAVIĆ: Pa kažem ti da nije dobra. Kao što si mogao primijetiti, dugovi prema vjerovnicima su oko pola milijardi kuna, s tim da državi dugujemo više milijuna kuna. Zato je i dobro da smo se slučajno susreli. Naime, htjedoh te pitati: jel' možda moguće malo povećati onaj oprost dugova, koji će po svemu sudeći biti oko 2 milijuna kuna? Jer, kao što rekoh, papir je izrazito skup, ne znam hoćemo li preživjeti... Naravno, zauzvrat bismo se mogli dogovoriti da pojačamo aktivnosti glede predstojećih unutarstranačkih izbora u Zagrebu, da ukažemo kako je novi Zakon o radu izrazito kvalitetan, isto kao i Zakon o strateškim investicijama te Zakon o predstečajnoj nagodbi.... Znaš kako se kaže: moj toalet je i tvoj toalet.
Pavić: "Kao što rekoh, papir je izrazito skup, ne znam hoćemo li preživjeti..."
MILANOVIĆ: Dakle, na svakodnevnoj razini zazivate slobodno tržište, naime drastično rezanje socijalnih prava i neuplitanje države u protok tekućih gospodarskih aktivnosti, dok s druge strane, u maniri socijalnih slučajeva koje minuciozno gazite, tražite da vam i država - koja dakle po istim kriterijima ne bi ni trebala postojati - izađe u susret i oprosti više od 40 posto dugova?
PAVIĆ: Ako ništa, ne možeš mi prigovoriti da nismo konzistentni u promicanju rezova; baš kao što se zalažemo za drastičnu smanjenje države tako principijelno tražimo drastično smanjenje naših obaveza prema državi. Uz to imamo i uredničku politiku koja se temelji na drastičnom smanjenju sindikalnih predstavnika kao sugovornika u našim tekstovima te drastičnom smanjenju tekstova koji će se objektivno baviti s bankama.
MILANOVIĆ: Dakle, Brechtova čuvena izreka da "nije kriminalac onaj koji pljačka banke, nego onaj koji ih osniva" u vašem je slučaju kreativno revidirana pa glasi: "Nije kriminalac onaj koji osniva banke, nego onaj koji ih opravdava"?
PAVIĆ: Tajna, odnosno - kako bi Englezi rekli - šekret našeg poslovanja sastoji se u odgovoru na pitanje kako od posljedica tiska proizvesti pitu čije će dijagramske kriške biti pravedno raspoređene na mene, banke, Todorića.... a da u isto vrijeme proizvodnja novina izgleda kao pišanje od javnog interesa.
Milanović: "Dok svaki tjedan kenjate o tome kako su radnička prava prevelika i kako ih treba drastično srezati, to tiskate iz pozicije onih koji traže da plaće budu nedirnute isturenim korporativnim zvijezdama poput Butkovića"
MILANOVIĆ: Uz sve to, dok svaki tjedan kenjate o tome kako su radnička prava prevelika i kako ih treba drastično srezati, to tiskate iz pozicije onih koji traže da plaće budu nedirnute isturenim korporativnim zvijezdama poput Butkovića - koji, uz to, duguje državi najmanje 1,5 milijuna kuna poreza a svejedno kenja iz pozicije moralne gromade - dok za vrijeme tog istog predstečajnog postupka unajmljujete automobile od 185 tisuća eura, pod obrazloženjem da se radi o nužnim troškovima za normalno funkcioniranje kompanije... Ali, ni to nije sve: u istoj dokumentaciji nabijate tražbine kroz povezana društva kako bi vam se otpisao što veći dug...
PAVIĆ: Nije to ništa! Jesi vidio kako smo se brutalno istovarili na javni mirovinski i zdravstveni sustav, pa smo u velikom finalu tog serijala tekstova promovirali adekvatnu tržišnu alternativu; izrazito povoljne privatne liječničke usluge i prodaju osiguranja od strane privatnih kompanija čiji sam također suvlasnik!
MILANOVIĆ: Čekaj, čekaj, da vidim jesam li dobro skužio: umjesto da promičete neoliberalnu ideologiju s ciljem privatizacije što većeg dijela javnog sektora, vi zapravo privatizirate ideologiju neoliberalizma s ciljem što javnijeg promicanja vlastitih interesa?
PAVIĆ: Upravo tako!
MILANOVIĆ: Sereš!
PAVIĆ: Pa jesam, baš sam ga tiskao prije našeg slučajnog susreta. Izbacujemo ih na lopate, danonoćno punimo septičku javu; što je nužda veća to smo kreativniji u pokušaju očuvanja vitalnosti stolica čiji smo nositelji, koliko god tvrda situacija bila.
MILANOVIĆ: Hoćeš li prestati na trenutak pričati o svojoj guzici i proizvodnji septičkog sadržaja! Ja ne znam zašto si i dalje opsjednut time, umjesto da se brineš o onim rijetkim novinarima koji ti i dalje pošteno obavljaju posao...
PAVIĆ: Ajde, Zorane, molim te, nemoj se pretvarati. Dobro znaš da se nas dvojica jedino razlikujemo po tome što si ti pobornik filozofije da se papirom brišu govna, a ja da se na papiru pišu govna. To je razlika između cenzure i autocenzure u današnjem hrvatskom novinarstvu.
Pavić: "'Šekret' našeg poslovanja sastoji se u odgovoru na pitanje kako od posljedica tiska proizvesti pitu čije će dijagramske kriške biti pravedno raspoređene na mene, banke, Todorića....
MILANOVIĆ: O kakvoj cenzuri i autocenzuri pričaš? Pa gdje se mi uopće nalazimo?PAVIĆ: Kako to misliš?
MILANOVIĆ: Nisam li te sad potpuno slučajno susreo dok si izlazio iz toaleta uglednog restorana Tač?
PAVIĆ: Ne znam o čemu pričaš. Ja sam maloprije izašao iz zgrade EPH i sreo te potpuno slučajno.
MILANOVIĆ: Ništa ti ja ne kužim, ali nema veze... Vidimo se onda potpuno slučajno za tjedan dana?
PAVIĆ: Može.
...................
MILANOVIĆ: Ej, samo tren! Kad svakakvim govnima daješ ime, baš me zanima kako nazivaš teško sranje?
PAVIĆ: Tvrd k'o Kamensko!
