MobilnaEKA- Platforma za mobilnost i međunarodnu suradnju etnologa i kulturnih antropologa organizirala je jučer na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavanje Nikše Božića, arhitekta i predsjednika Hrvatske sekcije ECOVAST-a, Europskog vijeća za sela i male gradove, s kojim smo i razgovarali. ECOVAST, koji u Hrvatskoj organizirano djeluje od 1993. a na međunarodnoj razini od 1984. godine, organizacija je civilnog društva koja se zalaže za cjeloviti i održivi razvoj sela i malih gradova s naglaskom na njihovu gospodarsku, okolišnu, povijesno-tradicijsku i kulturnu dimenziju, kao i podizanje svijesti o vrijednostima i potencijalima takvih područja te uključivanje lokalnog stanovništva u projekte te organizacije i njihovo aktivno promišljanje prostora koji naseljavaju.
Istraživanje naftne u Jadranu i potencijalni utjecaj eksploatacije nafte na okoliš i populaciju otoka aktualna je tema. Koja su vaša saznanja o demografskoj slici otoka i koji je vaš stav o istraživanjima nafte u Jadranu?
Kao i druga ruralna područja u Hrvatskoj, većina otoka ima problem depopulacije. Ona možda nije toliko uočljiva na razini otoka, ali jest na razini pojedinih ruralnih naselja na njima. Stanovništvo iz tih naselja seli u veća mjesta na otocima ili u gradove na obali. Naši otoci imaju i problem monokulture turizma kao privredne grane. Dobro je da se pronalaze i drugi modeli gospodarstva na otocima, ali nisam baš siguran bi li u takva Dobro je da se pronalaze i drugi modeli gospodarstva na otocima, ali nisam baš siguran bi li u takva druga poželjna rješenja spadalo istraživanje naftedruga poželjna rješenja spadalo istraživanje nafte. Narušavanje krajolika je manji problem, više je tu riječ o potencijalnim ekološkim problemima. O smanjenju negativnog utjecaja sustava za istraživanje i iskorištavanje nafte već se govori, ali veći je problem potencijalna ekološka šteta.
Je li masovni turizam prepreka za neke druge vrste turizma?
Mi nemamo tako izražene probleme masovnog turizma kakav imaju neke druge mediteranske zemlje. Rekao bih da je kod nas turizam još uvijek unutar nekakve granice održivosti, gledamo li ukupne kapacitete prostora. Situacije poput problema Dubrovnika s posjetiteljima s brodova na kružnim putovanjima ipak su iznimka. U pravilu, rijetko imamo situacije u kojima turizam postaje prijetnja prostorima i lokalnim zajednicama, ali gledajući greške drugih zemalja bilo bi dobro ponešto izvući iz tih primjera. Turistički proizvodi i turistička ponuda u unutrašnjosti i ruralnim područjima definitivno su jedan oblik neiskorištenog potencijala. Razvijanjem drugih oblika turističke djelatnosti smanjila bi se pretjerana ovisnost o sezoni i turistička opterećenost u ljetnim mjesecima. Proširivanjem ponude na unutrašnjost i ruralni prostor, kazaljka turističke opterećenosti zapravo se okreće u smjeru održivosti.
Jeste li ostvarili suradnju s nekim turističkim akterima i pomogli im u ostvarivanju drukčijih turističkih praksi?
Imali smo neke oblike suradnje sa sredinama koje su imale zapažene iskorake u smislu proširenja turističke ponude. Primjeri su gradovi Nin i Ogulin. Oni nisu bili turistički razvijeni prije 10 ili 15 godina ali su oslanjanjem na kulturnu i prirodnu baštinu te na osmišljavanje projekata koji se temelje na elementima njihove autentičnosti stvorili neke nove oblike turističke ponude. U Ninu je sinergija lokalne uprave, turističke zajednice i konzervatorskih službi doprinijela i skladnoj urbanoj obnovi nekad poprilično zapuštenog povijesnog gradića koji sada plijeni svojim skladnim am
bijentima i turističkom ponudom. U Ogulinu je sustavno proveden projekt turističkog brendiranja destinacije temeljene na ideji grada bajke. Realiziran je uspješan novi centar Ivanina kuća bajke. Lokalna turistička zajednica je u startu podupirala razvoj turizma i sufinanciranjem popularnih izletničkih vlakova da bi na samoj destinaciji ponudila jedan zaokruženi "bajkoviti“ turistički paket. On se dodatno oslanja i na prirodne znamenitosti okolice - jezero Sabljaci i planinu Klek. Ogulin je dobar primjer sustavnog pristupa razvoju turističke destinacije i od njega smo puno naučili.
Kakva je svijest o temama ruralnih prostora u Hrvatskoj? Na koji su vam način pomogla europska iskustva?
Socijalizam je bio baziran na radničkoj klasi i razvijanju industrije koja je bila više-manje koncentrirana u gradovima, pa čak i na razvoju poljoprivrede kroz velike poljoprivredne kombinate. Jedno od nasljeđa tog razdoblja je i negativni pogled na prostor rurala, što se polako mijenja, između ostalog i zbog zalaganja udruga kao što je ECOVAST. Počinju se naglašavati vrijednosti i kvalitete ruralnih prostora te se budi svijest o njihovoj važnosti i potencijalima za budući razvoj. Pomaže nam i međunarodno iskustvo. Kada smo osnovani bili smo među pionirima, danas Turistički proizvodi i turistička ponuda u unutrašnjosti i ruralnim područjima definitivno su jedan oblik neiskorištenog potencijalapostoji čitav niz udruga, lokalnih ili nacionalnih, čije je djelovanje usmjereno na korist za ruralni prostor. Što se prostora za daljnja poboljšanja tiče, najavio bih održavanje Prvog hrvatskog ruralnog parlamenta, u travnju ove godine, u trajanju od nekoliko dana. Ta ideja ruralnih parlamenata dolazi sa sjevera Europe, Švedska ima više od dva desetljeća tradicije njihovog održavanja, Baltičke su zemlje također ustalile tu praksu, a ideja se širi i na ostale europske zemlje. Cilj je okupljanje različitih dionika ruralnog razvoja, od nacionalne razine, institucija, parlamenta, zastupnika, političara, do lokalnih i regionalnih razina, gospodarstvenika koji će ponuditi svoje proizvode i organizacija civilnog društva. Namjera je u otvorenom pristupu, bez pretjerano akademskih izlaganja, govoriti o ruralnom razvoju i upozoriti na postojeće probleme a kroz radionički tip rada pokušati pronaći prijedloge rješenja za već detektirane probleme.
Rekli ste da su zakoni o zaštiti krajolika neusklađeni i kontradiktorni. Koje ste korake poduzeli u vezi toga, što uopće možete učiniti?
Europska konvencija o krajobrazima nas usmjerava i obvezuje da vrednovanje i prepoznavanje krajobraza uključimo u politike koje se tiču odnosa prema krajobrazu. To je podjeljeno u nekoliko zakona, postoji Zakon o zaštiti prirode, Zakon o zaštiti okoliša, Uredba o ekološkoj mreži i Zakon o prostornom uređenju. Oni su međusobno neusklađeni i krajobraz tretiraju sektorski. Prostori koji su zaštićeni temeljem zakona o zaštiti prirode i uredbe o ekološkoj mreži imaju svoj režim formalne zaštite, ali to je tek manji postotak našeg ukupnog prostora. Postoje brojni vrijedni prostori koji nisu formalno zaštićeni, a čije bi vrijednosti isto trebalo vrednovati i zaštititi. To bi bilo najbolje učiniti kroz sustav prostornog planiranja i izradu krajobraznih osnova koje bi trebale vrednovati prostor i biti polazište za planiranje razvoja nekog prostora. Mi danas nemamo obvezu izrade krajobraznih osnova na lokalnim razinama, nemamo sustav zaštite krajobraza koji nisu pod formalnom zaštitom niti mehanizme ugradnje mjera očuvanja takvih krajobraza u sustav prostornog uređenja.
Bi li vam bilo lakše baviti se ovim stvarima da je Hrvatska podijeljena u regije?
Pa zapravo je svejedno kako je Hrvatska podijeljena, ako je administrativni sustav učinkovit. Naš sustav regionalne i lokalne podjele u svom funkcioniranju pokazuje cijeli niz manjkavosti, niz administrativnih jedinica nema niti osnovnu ekonomsku održivost. Vrsta ustrojstva ne rješava problem i ne odgovara na suštinu pitanja s obzirom na to da je sustav nedovoljno efikasan.