U ovom tekstu analizirat ćemo utemeljenost nekih tvrdnji iznesenih u demantiju na članak objavljen na stranicama MAZ-a pod naslovom Propadanje rektorovog protektorata. Demantij je Sveučilište u Zagrebu (SuZg) poslalo preko odvjetničkog društva koje ga zastupa.
Prikazat ćemo nekoliko primjera poslovanja dvojice izravnih štićenika rektora Damira Borasa - Vlatka Previšića, kojem je omogućio da naslijedi njegovo mjesto dekana na Filozofskom fakultetu tako što je kao dekan obmanuo Vijeće fakulteta, a kasnije kao rektor članove Senata (o čemu smo pisali u tekstu Borasova obmana Senata), i Željka Holjevca, kojeg je protivno većinskoj volji Filozofskog fakulteta svojom odlukom imenovao na mjesto obnašatelja dužnosti dekana, za što u konkretnoj situaciji prema popisima nije imao ovlasti. Usput je imenovao i kompletnu ekipu podobnih prodekana, što je pothvat za koji u propisima nema ni naznake da spada u njegove ovlasti. Da ne ulazimo u detalje, bitno je da se radi o ljudima u koje rektor Boras ima povjerenje da će provoditi njegove želje, neovisno o većinskoj volji matične ustanove. Kao dodatni argument takvog odnosa treba podsjetiti da je Vlatka Previšića čak postavio za predsjednika Odbora za proračun na Sveučilištu.
Kako zaposliti Čovića
Krenimo od točke 11. demantija Sveučilišta u Zagrebu koja glasi: Nije točno da na razini Sveučilištu u Zagrebu vlada netransparentna i klijentelistička kadrovska politika te potpuno nedemokratsko odlučivanje o istoj.
Istinitost takve tvrdnje testirat ćemo na primjeru zapošljavanja koje je prethodno navedeni Borasov štićenik Željko Holjevac proveo u ulozi o.d. dekana. Nakon prethodno dobivene suglasnosti Sveučilišta, u Narodnim novinama 62/2017 od 30.06.2017. pod točkom 2. objavljen je natječaj (prilog-a) za zasnivanje ranog odnosa na neodređeno vrijeme i s punim radnim vremenom na radnom mjestu I vrste - diplomirani knjižničar, jedan izvršitelj (m/ž).
prilog_a.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:28
Veličina datoteke: 1,01 MB
Imenovano je Povjerenstvo koje će provesti postupak izbora. Povjerenstvo je nakon pregleda svih prijava 14.09.2017. donijelo Zaključak kojim Bitno je da se radi o ljudima u koje rektor Boras ima povjerenje da će provoditi njegove želje, neovisno o većinskoj volji matične ustanovese u daljnji postupak pred povjerenstvom poziva 14 prijavljenih koji zadovoljavaju uvjete natječaja. S njima je Povjerenstvo 20.09.2017. uz nazočnost o.d. dekana obavilo razgovore i time završava transparentni dio postupka koji se dalje nastavlja upravljan mističnim silama, izvan kontrole Povjerenstva zaduženog za provedbu postupka.
Tekst Zaključka Povjerenstva o užem izboru pristupnika nije objavljen na web stranicama Fakulteta. Pristupnici koji su trebali doći na razgovor pozvani su telefonom, a ostali pristupnici nisu dobili nikakvu obavijest. Na tekstu Zaključka Povjerenstva od 14.09.2017. kojim se na razgovor poziva 14 prijavljenih, o.d. dekana Željko Holjevac (najvjerojatnije 20. ili 21.09.2017.) rukom dopisuje (prilog-b) da se nakon obavljenih razgovora na radno mjesto prima pristupnik pod brojem 44.
prilog_b.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:29
Veličina datoteke: 2,09 MB
Ovdje treba napomenuti da Holjevac nije bio član Povjerenstva i da mu Povjerenstvo neposredno nakon obavljenih razgovora još nije predalo pisani izvještaj ili dalo prijedlog o tome koji pristupnik ima prednost za zasnivanje radnog odnosa. Prema tome, rukom dopisana odluka o.d. dekana Holjevca je potpuno proizvoljna, donesena je bez potpisa članova Povjerenstva i uz navođenje kriterija iz kojih se ne može ništa zaključiti o pristupnikovim kompetencijama.
Već 22.09.2017. o.d. dekana donosi i službenu Odluku o izboru pristupnika pod rednim brojem 44. na radno mjesto (prilog-c). Posebna je zanimljivost da tekst odluke nije dostavljen članovima Povjerenstva.
prilog_c.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:30
Veličina datoteke: 1,21 MB
S pristupnikom kojeg je izabrao, o.d. dekana Holjevac 25.09.2017. bez znanja i suglasnosti Povjerenstva sklapa Ugovor o radu (prilog-d) koji ne sadrži probni rok. Rezultat natječaja na web stranicama Fakulteta objavljen je tek 02.10.2017., a tada je Odluka o izboru poslana knjižnici, kadrovskoj službi i računovodstvu.
prilog_d.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:30
Veličina datoteke: 2,07 MB
Uz ovakvu kronologiju događanja nije baš jasno tko je sastavio Ugovor o radu koji je sklopljen 25.09.2017., jer je kadrovska služba o izboru pristupnika službeno obaviještena tek 02.10.2017. Postavlja se i pitanje kako je moguće da je Ugovor sklopljen prije objave rezultata natječaja na koje ostali pristupnici imaju pravo žalbe, pa su time ostali uskraćeni za to pravo. Također nije jasno čemu služi Povjerenstvo kada o.d. dekana odluku donosi bez mišljenja njegovih članova. Očigledno je sve brižno skrivao do zadnjeg mogućeg trenutka, jer je 02.10.2017. ujedno bio prvi radni dan nove, legalno izabrane uprave Filozofskog fakulteta.
Da slučaj bude zanimljiviji, izabrani pristupnik nosi isto prezime kao trenutni prorektor Ante Čović, a prst sudbine poigrao se i time da je Holjevčevom izabraniku za radno mjesto knjižničara Berislavu Čoviću mentor na njegovom doktorskom studiju Filozofije upravo Ante Čović.
Da su doista studentski predstavnici bili izabrani nelegalno, niti jedna se odluka donesena u tom razdoblju ne može smatrati legalnom, a ne da se odluke za poništenje bira prema željama i trenutnim potrebama rektoraMožda je o.d. dekana Holjevca pri ovoj samovoljnoj "demokratskoj" odluci vodila neka viša sila nerazumljiva običnim smrtnicima, ili je samo doživio sinkopu tijekom ručnog dopisivanja svoje odluke, pa doista nema nikakvog razloga cijeli proces nazvati netransparentnom i klijentelističkom kadrovskom politikom uz potpuno nedemokratsko odlučivanje o istoj, već samo nizom slučajnosti koje kompetentni bioetičari mogu časkom objasniti.
Treba još napomenuti da ovakvim postupcima pogoduje i to što se ni prethodni Borasov štićenik na poziciji dekana Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić, a ni nametnuti nasljednik na istoj poziciji Holjevac, nisu previše zamarali trivijalnim stvarima kao što je donošenje pravnih akata Fakulteta i njihovo usklađivanje s nadređenim pravnim aktima.
Sve dosad navedeno u razmatranju točke 11. demantija Sveučilišta ujedno može biti i razmatranje osnovanosti demantija pod točkama 1. i 14. koje su, valjda zbog važnosti sadržaja i naglašavanja ozbiljnosti demantija, potpuno identične, a glase: Nije točno kako je jedina prava ideologija koja vlada na Sveučilištu u Zagrebu klijentelistička hobotnica koja već godinama buja te ruši ono malo ugleda i kvalitete što je Sveučilištu ostalo.
Spašavanje vojnika Previšića
Razmotrimo sada točku 2. demantija Sveučilišta u Zagrebu koja glasi: Nije točno kako je Vlatko Previšić uz pomoć Senata Sveučilišta iz Fakultetskog vijeća izbacio studentske predstavnike, na fakultet doveo zaposlenike privatne zaštitarske tvrtke da ga brane od tobožnjih “terorističkih prijetnji” od strane pobunjenih studenata, a vrata fakulteta bezobrazno je zatvorio za sve njegove zaposlenike i studente.
Kako bismo ukazali da niti jedan dio ove tvrdnje Sveučilišta nema uporište u realnom životu, donosimo nekoliko dokumenata koji pokazuju na koji se način tražio put za očuvanje pozicije tadašnjeg dekana Previšića, nakon što je 07.06.2016. poslan dopis sa zahtjevom da se u dnevni red iduće sjednice Vijeća Filozofskog fakulteta uvrsti točka 'Pokretanje postupka razrješenja dekana' kojeg je potpisao veliki broj članova Vijeća.
Dopisom upućenom rektoru Borasu 08.07.2016. (prilog-1) Previšić traži preispitivanje zakonitosti i statutarnosti pokrenutog postupka razrješenja. Tu se još ne spominju studentski predstavnici.
prilog_1.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:32
Veličina datoteke: 3,94 MB
S obzirom na to da je procedura od strane članova Vijeća bila pokrenuta u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima, pa se nije mogla pronaći rupa kroz koju bi Boras provukao svog štićenika, Previšić 13.07.2016. (prilog-2) upućuje novi dopis rektoru sa zahtjevom da se provede nadzor nad zakonitošću i statutarnošću rada studentskog zbora Filozofskog fakulteta.
prilog_2.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:33
Veličina datoteke: 1,72 MB
Tu kao razlog za nadzor ne spominje pokretanje postupka svog razrješenja, već se poziva na dopis članice Vijeća Ivice Peša Matracki od 15.06.2016. (prilog-3) koja, eto, to baš traži od njega. Znakovito je da taj dopis stiže dan prije sjednice za koju je traženo uvrštavanje točke pokretanja razrješenja dekana.
prilog_3.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:33
Veličina datoteke: 893,53 kb
Nakon toga 21.07.2016. svoj zahtjev u kojem vjerojatno kombinira problematiku Studentskog zbora i svog razrješenja upućuje Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta, koje već 27.07.2016. daje svoj odgovor (prilog-4).
prilog_4.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:34
Veličina datoteke: 570,48 kb
Na temelju tog odgovora i na poticaj rektora Borasa, Senat odmah nakon godišnjeg odmora 13.09.2016. donosi odluku o poništenju izbora za Studentski zbor i studentskih predstavnika u Vijeću (prilog-5) koji su se održali prije godinu i pol dana (na mandat od dvije godine). Poništava izbore usprkos tome što je propisani rok za žalbe na izbore od 8 dana davno prošao.
prilog_5.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:34
Veličina datoteke: 177,99 kb
Istovremeno se poništava samo jedna odluka Vijeća Filozofskog fakulteta iz tog razdoblja. Naravno, ona o pokretanju postupka razrješenja dekana. Da su doista studentski predstavnici bili izabrani nelegalno, niti jedna se odluka donesena u tom razdoblju ne može smatrati legalnom, a ne da se odluke za poništenje bira prema željama i trenutnim potrebama rektora. Razloge vrlo selektivne primjene možda možemo tražiti u tome Može se postaviti pitanje ima li uopće smisla povećavati izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje dok njime upravljaju pojedinci koji i demantije pišu tek da se Sveučilišna kaljuža u javnosti dodatno zamutišto bi to utjecalo na karijere ljudi zaposlenih u vrijeme dekanskog mandata Borasa, te bi se tada morale poništiti i odluke kao što su primjerice, dva ekspresna napredovanja izborima u viša zvanja Previšićevog sina koja su se odigrala tijekom prve godine dekanskog mandata njegovog oca.
Takvom odlukom Senata Filozofski fakultet je doveden u dugotrajnu krizu upravljanja. Da se doista gledalo na interes Fakulteta i Sveučilišta u cjelini, a ne samo interese umreženih pojedinaca, takva odluka nije smjela biti donesena. Sam potpisnik odgovora poslanog iz MZOS-a, Srećko Tomas javno je u televizijskoj emisiji Otvoreno 22.09.2016. na tu temu izjavio kako iz Ministarstva ni na koji način nisu sugerirali da treba raspustiti Studentski zbor Filozofskog fakulteta i složio se s konstatacijom voditelja da se moglo samo provesti izbore za nedostajuće članove Studentskog zbora kako bi se njihov broj uskladio s brojem studentskih predstavnika u Vijeću. Taj kratki isječak iz emisije možete pogledati ovdje.
Sam dopis MZOS-u Previšić je, čini se, poslao kao privatna osoba, a ne službeno preko urudžbenog ureda Filozofskog fakulteta, jer na zahtjev upućen prema Zakonu u pravu na pristup informacijama da se od Fakulteta dobije taj dopis poslan Ministarstvu, stiže 04.10.2016. mističan odgovor (prilog-6) u kojem se navodi doista ekskluzivna i korisna informacija da je dopis u Ministarstvu. To valjda znači da u arhivi urudžbenog ureda Fakulteta ne postoji i da nije bio urudžbiran, ali to nije pristojno jasno napisati u odgovoru na upit.
prilog_6.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:35
Veličina datoteke: 368,65 kb
Što se tiče drugog dijela teksta iz te točke demantija, objavljujemo dokument s odgovorom povjerenice za informiranje Filozofskog fakulteta i ugovorom zaštitarske tvrtke Sokol Marić d.o.o. i Filozofskog fakulteta (prilog-7) u čije ime ga je 13.09.2016. potpisao tadašnji dekan Previšić.
prilog_7.pdf
Izmjenjeno: 07.11.2017. 10:36
Veličina datoteke: 2,67 MB
Datum potpisivanja ugovora sa zaštitarskom tvrtkom isti je kao i datum kada je Senat po Borasovom diktatu donio spornu odluku o izbacivanju studentskih predstavnika iz Vijeća. Teško se može povjerovati kako taj potez nije bio smišljen kao dodatni pritisak na studente. Da je kretanje po Fakultetu bilo ograničeno i da su u nekim periodima vrata Fakulteta i, što je još tragičnije, knjižnice, bila zatvorena i pod stražom unajmljene privatne zaštitarske tvrtke, a sve to u vrijeme ispitnih rokova kada su prostori trebali biti na raspolaganju studentima, popratili su brojni mediji i sve je dobro dokumentirano ( 1., 2., 3., 4. itd.). Isto tako, postoje i brojni svjedoci tih događanja, pa nije jasno kako se to može demantirati od strane Sveučilišta. Osim toga, teško se može demantirati lako provjerljiv podatak nepotrebnog troška i isplate zaštitarskoj tvrtki u iznosu 36.294 kune. Podatak se nalazi i na prvoj stranici priloga-7.
Priče sličnih sadržaja mogle bi se ispričati i uz tematiku Hrvatskih studija, ali ovaj tekst bi se previše odužio.
Na Sveučilištu opterećenom raznim aferama s policijskim istragama koje već imaju sudske epiloge i dobro su medijski popraćene, poput primjerice afera Indeks na Prometnom i Ekonomskom fakultetu, izricanje takve tvrdnje može se shvatiti samo kao izravna podrška i zaštita takvog koruptivnog ponašanjaSve navedeno u razmatranju točke 2. demantija Sveučilišta ujedno može biti i razmatranje osnovanosti demantija pod točkom 3. koja uključivo s tipfelerima glasi: Nije točno kako se nad Filozofskim fakultetom i Hrvatskim studijima počelo provoditi institucionalno nasilje koje se nad nikada se prije nije pokazalo u ovako čistom obliku. Možda se tom točkom htjelo demantirati samo to da se nikada prije nasilje nije pokazalo u tako čistom obliku, što može biti predmet rasprave, ali za to je trebalo priložiti i neke dokaze da je prije bilo lošijih situacija.
Završimo zadnjom točkom Sveučilišnog demantija pod brojem 15, koja glasi: Nije točno da je Sveučilište potrebno očistiti od korupcije i klijentelizma.
Da, dobro ste pročitali rečenicu i nije skinuta s nekog satiričnog portala, već se doista nalazi u tekstu sveučilišnog demantija. Na Sveučilištu opterećenom raznim aferama s policijskim istragama koje već imaju sudske epiloge i dobro su medijski popraćene, poput primjerice afera Indeks na Prometnom i Ekonomskom fakultetu, izricanje takve tvrdnje može se shvatiti samo kao izravna podrška i zaštita takvog koruptivnog ponašanja. Ako doista nije točno da je Sveučilište potrebno očistiti od korupcije i klijentelizma, znači da su takve pojave na Sveučilištu rektoratu prihvatljive, normalne i dobrodošle. U završnoj točci demantij Sveučilišta zapravo sam demantira vlastite navode. Predlažemo da se ova iskrena tvrdnja iz zadnje točke demantija svakako unese barem u preambule tekstova misije, vizije i Statuta Sveučilišta, jer dobro oslikava stanje i budućnost Sveučilišta.
Nekada smo na mjestu rektora Sveučilišta u Zagrebu imali kolosa prirodoslovnih znanosti i humanističke misli Ivana Supeka, svjetski priznatog autora brojnih znanstvenih radova i knjiga, a danas smo na tom mjestu spali na znanstvenog patuljka u lokalnim okvirima, kojem je od diplome do doktorata trebalo 24 godine i ponosni je nositelj titule Šipak godine dodijeljene mu od Hrvatske udruge za odnose s javnošću, koji se na knjige potpisuje kao suautor bez jasnog traga svog doprinosa, na Sveučilište dovodi interventnu policiju da ga štiti od mirnih prosvjeda članova akademske zajednice, ignorira upite novinara, na sjednicama Senata ne želi odgovarati na pitanja članova Senata, koristi sjednicu Senata da izvrijeđa novinarku koja je ujedno i studentica Sveučilišta u Zagrebu.
Uz sve prethodno navedeno može se postaviti pitanje ima li uopće smisla povećavati izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje dok njime upravljaju pojedinci koji i demantije pišu tek da se Sveučilišna kaljuža u javnosti dodatno zamuti.