Foto: D.R.Faradey, PanoramioFoto: D.R.Faradey, PanoramioUoči neizvjesnog Beograd Prajda 2012, koji je predviđen za 6. listopada, u Beogradu smo razgovarali s poznavateljima srpskog društva, politike i aktera uključenih oko borbe za LGBT prava.

Za H-Alter govore Ivana Bartulović iz Centra za istraživanje religije, sociolog Božidar Jakšić, novinar Dušan Komarčević,  Goran Miletić iz organizacijskog odbora Beograd Prajda te Boris Miličević, jedini srpski autani gej političar.

Goran Miletić: "Pitanje sigurnosti i pitanje solidariziranja s policajcima u teškim ekonomskim uvjetima uvijek se postavlja samo nama. Kada su u pitanju nogometne utakmice ili druge rizične manifestacije, ovaj argument se nikad ne povlači"

Početak jeseni vruće je razdoblje za beogradske LGBT aktiviste i zajednicu. U to vrijeme, u posljednjih nekoliko godina, u srpskoj metropoli tematika LGBT prava postaje dio javnih rasprava zbog najava (a u jednom slučaju 2010. i održavanja) prosvjedne šetnje kojom ova manjinska potlačena skupina traži svoje mjesto u društvu. Prilikom prošlotjednog posjeta Beogradu dobili smo dojam kako sam Prajd ove godine ne izaziva toliko pozornosti koliko prijašnjih. Na ulicama centra nema toliko grafita, a ni taksisti, komentatori svakodnevnice, barem oni na koje smo naletjeli, nisu bili nešto pretjerano zainteresirani za navedenu temu. Nema previše incidenata, osim jednog napada u blizini kluba gdje se okupljaju gejevi, a komentari iz crkvenih redova tek su stigli kad je najavljena izložba švedske fotografkinje Elisabeth Ohlson Wallin, koja se poigrava sa gej i lezbijskim motivima unutar crkvenog konteksta na način da, primjerice, prikazuje Isusa u štiklama. 

U trenutku pisanja ovog teksta još uvijek se ne zna hoće li se Beograd Prajd održati, iako je Blic u ponedjeljak izvijestio kako iz neslužbenih izvora tamošnjeg MUP-a doznaje kako ga neće biti. Obaveza policije je da najmanje 24 sata prije obavijesti organizatore dopušta li održavanje skupa, tako da službenih informacija još nema, premda iz medija svako malo stižu vijesti o zabrani Prajda, kao i najave skupova različitih organizacija poput Srpskog narodnog pokreta Naši ili stranke Dveri srpske, koji svake godine u isto vrijeme prigodno organiziraju porodične šetnje i slične obiteljske manifestacije. Tako su i ovog vikenda započeli sa dijeljenjem letaka u centru Beograda u kojima pozivaju i na tribinu gdje će predstaviti svoju studiju Stop globalnom zaGEJavanju.


Božidar Jakšić

jaksic-2.jpg jaksic-2.jpg

Najučestaliji akter u cijeloj priči zasada je, dakako, premijer i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, koji problem dozvole održavanja parade svodi na pitanje prevage ljudske sigurnosti nad ljudskim pravima koje uvjetuje EU. "Izem ti takvu Uniju u koju je gay parada ulaznica", najpoznatiji je od Dačićevih bisera na ovu temu. "Sigurnost je za Dačića važnija od slobode, kao da može biti sigurnosti tamo gdje nema slobode. A još gore je po Dačićevo stajalište, što 'sigurnost' omogućuje na taj način što potiče one koji nasiljem odgovaraju na mirno iskazivanje nekih ljudskih uvjerenja", kaže sociolog i umirovljeni znanstveni savjetnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Beogradskog univerziteta Božidar Jakšić,  kojeg smo upitali da komentira zbivanja oko Prajda.

I dok je 2010. Dačić agitirao za povorku ponosa zbog pritiska međunarodne zajednice, ove godine ostavlja prostora za njeno neodržavanje zbog sigurnosnih razloga. Sličnog je stava i njegov stranački kolega Boris Miličević, jedini deklarirani gej političar u Srbiji, a vjerojatno i u cijeloj regiji. Miličević je u politiku ušao iz LGBT aktivističkih voda kao član Gej strejt alijanse, iz koje je izašao 2010. godine. Prema njegovom mišljenju, Beograd Prajd 2012. se ne bi trebao održati jer šteti samoj zajednici, dok iz nje izvlače koristi različite interesne i političke grupacije. Smatra kako dva dijela državnog aparata - policija i sudstvo - ne mogu osigurati potrebne preduvjete za sigurnost održavanja prosvjeda.

milicevic.jpg milicevic.jpg

"S jedne strane, postoji pitanje sigurnosti. Može država garantirati za sigurnost, ali treba imati na umu da prosječan srpski policajac zarađuje manje od 300 eura mjesečno, oprema mu nije mijenjana više od osam godina, kod kuće ga čeka barem dvoje djece, koje treba školovati i nezaposlena žena kojoj treba platiti ljetovanje. Uz to, 80 posto njegovog susjedstva ne odobrava to što mora štititi sudionike povorke. Od tih pet tisuća policajaca dovoljno je da jedna granica popusti i ćao", objašnjava svoje nepovjerenje prema srpskoj policiji Miličević, te dodaje kako još jedan dio državnog aparata onemogućuje sigurno održavanje LGBT manifestacije. "Naše sudstvo ne radi dovoljno dobro da bi se stvorili preduvjeti za održavanje povorke. Naime, od 280 uhićenih prije dvije godine, njih 200 je pušteno odmah, a 80 je ostalo u pritvoru mjesec dana. Kome je suđeno, tko sjedi u zatvoru? Dok ne reformiramo sudstvo na način da nas štiti, ne možemo imati povorku", kaže Miličević.

Ustavni sud ocijenio je kako je zabrana održavanja Beograd Prajda 2009. godine zbog sigurnosnih razloga bila neustavna, no to ne priječi ovdašnju vlast da još uvijek razmatra, umjesto da u skladu s ustavnim odlukama djeluje. Upravo tu Miličević vidi problem jer, prema njegovim riječima, od takve ustavne odluke LGBT građani nemaju koristi kad se njihovi zlostavljači ne procesuiraju. No, ako prosvjedna šetnja nije dobro rješenje, na pitanje koje bi, prema njemu kao odgovornom gej političaru, bilo, političar Miličević odgovara:  "Nisam više aktivist tako da nemam strategiju gej politika jer se time sada ne bavim. Sada podupirem LGBT zajednicu na način da privatno pomažem onima koji mi se obrate".

miletic.jpg miletic.jpg

Na takve argumente Goran Miletić iz organizacijskog odbora Beograd Prajda vrti glavom. Kaže da mu je dosta prozivanja LGBT zajednice za solidariziranje sa različitim grupama. "Pitanje sigurnosti i pitanje solidariziranja s policajcima u teškim ekonomskim uvjetima se uvijek postavlja samo nama. Kada su u pitanju nogometne utakmice ili druge rizične manifestacije, ovaj argument se nikad ne povlači", rezolutan je Miletić. Vjeruje da će se povorka održati jer je to njihovo pravo i jer su njihovi zahtjevi vrlo konkretni i nekontroverzni, odnosno društveno senzibilni prema situaciji i kontekstu unutar kojeg djeluju. "Mi ne tražimo legalizaciju istospolnih brakova. Naši zahtjevi odnose se na konkretne zakonske regulacije kao što je uspostavljanje kontakt osobe za LGBT zajednicu, usvajanje Deklaracije protiv homofobije u skupštini Srbije i slično", kaže Miletić.

O samim zahtjevima LGBT zajednice se ne raspravlja previše u javnosti. No u samom medijskom prostoru nema tolikog nabrijavanja niti huškanja kao prethodnih godina.

Širitelji homofobije u Srbiji vrlo često su prešutno podržavani od strane Srpske pravoslavne crkve, a kako je 2010. izvijestio aktivist Ivan Kuzminović, koji je Paradu pratio među huliganima, u crkvi Svetog Marka sakrivali su se izgrednici, čime je dokazana i izravna pomoć crkvenih redova tim dobro organiziranim grupama.  Taktika Pravoslavne crkve, prema riječima Miletića, je prošle i ove godine, ali i 2001. kada se prvi put pokušala održati prosvjedna šetnja,  uglavnom šutnja.


Ivana Bartulović

ivana_bartulovic.jpg ivana_bartulovic.jpg

Božidar Jakšić: "Manjinska prava zanimaju političare u Srbiji samo ako su etnička i ako su negdje Srbi ugroženi kao manjina. Sve druge manjine treba onemogućiti u ime 'sigurnosti'"

"Godine 2001. Srpska pravoslavna crkva se nije oglašavala po pitanju gej parade. Jednu povorku desničara poveo je i svećenik u penziji Žarko Gavrilović. Iako je to bio njegov osobni čin, koji nije podržan od strane Crkve, njeni velikodostojnici se nisu ogradili od njega. Godine 2009. pri drugom pokušaju organiziranja Parade ponosa, nijedan crkveni organ - Sveti Arhijerejski Sabor, Sveti Arhijerejski Sinod i drugi nije se oglasio po ovom pitanju. Ali, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je tada u Beogradu mijenjao oboljelog patrijarha Pavla, izdao je priopćenje u kome Paradu ponosa naziva 'Sodomom i Gomorom'. Godine 2010. kada je uspješno održana prva Parada ponosa, situacija je bila prilično slična; manje zapaljivim tonom nego crnogorski mitropolit, ali bez poziva na dijalog i suradnju, patrijarh Irinej je rekao da se 'ni u ludilu' ne bi sastao sa organizatorima manifestacije. Sveti Arhijerejski Sinod je dva dana prije parade izdao priopćenje kojim osuđuje nasilje, ali i bilo kakvo 'javno reklamiranje' seksualnog opredjeljenja. Bitno je naglasiti da Srpska pravoslavna crkva nijednim gestom nije podržala nasilje nad LGBT populacijom, ali je šutnjom doprinijela shvaćanju da su ultradesničarske organizacije, koje su učestvovale u razbijanju parade, djelovale u njeno ime", smatra Ivana Bartulović iz Centra za istraživanje religije Beogradske otvorene škole.

Prema njenom mišljenju pokreti poput Dveri srpske, Otačastveni pokret Obraz i SNP Naši su "ultradesničarski nacionalistički pokreti koji su, u bjesomučnom traganju za promocijom i vlastitim legitimitetom, iskoristili gej paradu i eroziju desnice srpskog političkog spektra uzrokovanu propadanjem Srpske radikalne stranke, opalom podrškom DSS-a i skretanju Srpske napredne stranke ka političkom centru" . Upozorava kako  Srpska pravoslavna crkva direktno ne podržava nijednu od spomenutih organizacija, ali se mogu uočiti neformalne veze između Crkve i ovih desničara. "Na primjer, časopis pokreta Obraz pokrenut je sa blagoslovom episkopa budimskog Danila, mnoge tribine pokreta Dveri posjećuju crkveni velikodostojnici, a na više izbornih konvencija tog pokreta (koji se od izbora 2012. godine djeluje i kao politička stranka) kao govornici istupali su svećenici.
Ove organizacije, istupajući kao 'zaštitnici pravoslavnih vrijednosti' i šutnja crkvenih organa doprinose shvaćanju da su te organizacije poslanici Srpske pravoslavne crkve. Ali, dok se Crkva službeno ne oglasi, spomenute organizacije su ništa manje nego obični politički pokreti koji, u traganju za legitimitetom, rade protiv sabornosti Crkve, jer je žele partikularizirati i iskoristiti radi vlastite promocije i omasovljene podrške".

I dok desničarski pokreti zasad još uglavnom stidljivo manifestiraju svoje nezadovoljstvo na ulicama grada, u Beogradu je započeo Pride Week koji bi trebao kulminirati još uvijek neizvjesnim održavanjem Beograd Prajda.

dusan.jpg dusan.jpg

"S obzirom na sve što smo vidjeli prethodnih godina, ne bih se usudio prognozirati hoćemo li šetati šestog lipnja u Beogradu. Mislim da bi održavanje Prajda bilo veliki plus za ovu vladu koja, zbog repova prošlosti koje vuku Dačić, Nikolić, Vučić i kompanija, nastoji prikazati se kao moderna i otvorena. No, posljednja izjava evropskog izvjestitelja  Jelka Kacina, koji je rekao da Prajd nije uvjet za početak pregovora Srbije s EU, ide u prilog tome da je, nažalost, pritisak međunarodne zajednice jedan od bitnih faktora koji osigurava održavanje Prajda. Ovdje, čini mi se, taj faktor izostaje", smatra novinar Dušan Komarčević, koji već dugo prati LGBT problematiku.

Politička volja ključan je uvjet i preduvjet održavanja prosvjedne šetnje LGBT zajednice, bez obzira na koje se argumente političari, aktivisti ili ekstremisti pozivali. Slične debate o sigurnosti, volji većine i drugim srodnim temama imali smo prilike slušati i u lipnju prilikom održavanja splitskog Gay Pridea. Istina, domaći  huligani, srećom po nas, nešto su lošije organizirani i stidljiviji u svojim nastojanjima, no da nije bilo snažne političke volje za uspješno održavanje povorke, pitanje je bismo li gledali razularene slike prošlogodišnjeg splitske povorke. Da Beogradu i srpskom društvu trebaju promjene koje se postižu putem građanskih akcija, a kojima upravlja jedino politička volja neovisno o zakonskim propisima, slaže se i Jakšić:

"Manjinska prava zanimaju političare u Srbiji samo ako su etnička i ako su negdje Srbi ugroženi kao manjina. Sve druge manjine treba onemogućiti u ime 'sigurnosti' koja, istina, ne postoji, niti može postojati u uvjetima neslobode. Održavanje parade ponosa svakako nije jedini, pa možda ni bitni pokazatelj osvojenih sloboda u nekom društvu, ali je svakako onaj fini lakmusov papir koji pokazuje da li su  ljudske slobode u Srbiji uopće moguće".

Ključne riječi: Gay Pride Beograd
<
Vezane vijesti