"Pravo glasa ženama, pomislih, baš ništa ne znači. Morale bismo se naoružati."
Edna O'Brien
Društvo je nasilno, ulice više nisu sigurne, u školama je sve više tuča među djecom. "Kriv je MTV", često kažu; "Sve to potječe od doma", može se čuti; "Šiba je izašla iz raja", neki govore. Promatrati problem nasilja u društvu i donositi zaključke o njegovim uzrocma s tako općenitog i individualističkog stajališta teško će dati rezultate koji bi mogli izroditi konstruktiva riješenja. Uzroke nasilja možda bi trebalo potražiti u odnosima počinitelja i oštećenih.
Samo letimičan pogled na naslove u crnim kronikama hrvatskih medija osvijetlit će činjenicu da su protagonisti događaja u člancima upravo protagonisti, muškarci, a puno su rijeđe žene protagonistice. Ne treba generalizirati, dakako da ima nasilja i sa ženske strane, ali brojevi Ukoliko želimo riješiti problem strukturalnog nasilja prvenstveno počinjenoga od strane muškaraca, morat ćemo razmontirati duboko ukorijenjenu rodnu neravnopravnost koja je itekako pronašla svoje mjesto unutar kapitalističkog sustava nameću određene zaključke. Prema podacima Međunarodne kriminalne statistike Zagrebačkog Interpola, od 62 708 kaznenih djela koja su poznata policiji u RH u 2013. godini, a koja je počinilo 22 350 počinitelja, samo 12,1 posto je počiniteljica; to je 2 704 kaznenih djela koje su počinile žene naspram 19 646 kaznenih djela koja su počinili muškarci. Na upit kako u statistikama vode transrodne osobe, odgovor je izostao. Slično je i s prekršajima - od ukupno 100 364 prekršajna djela poznata policiji u 2013. godini 85 700 prekršaja su počinili muškarci, a samo 14 664, to jest 14,6 posto od svih prekršaja su počinile žene.
Da se statistike podudaraju sa stvarnim odnosima nasilja u društvu potvrđuje i fenomen medijskog senzacionalizma i interesa javnosti ukoliko žena počini teže kazneno djelo. Sjetimo se primjera Ane Magaš koja je usmrtila svog supruga. Razvlačenje žene po medijima, zadiranje u njenu privatnost i opće iščuđavanje javnosti zbog njenog čina, nešto je što zaobilazi muškarce počinitelje istih djela. Mnogobrojniji slučajevi u kojima muškarac usmrti ženu u medijima su prikazani kao još jedna vijest u crnim kronikama. Do senzacionalističkog odnosa prema muškarčevu potupku dolazi jedino ukoliko su u pitanju morbidni detalji počinjenog djela. A zašto je javnost gladna morbidnih detalja, to je pak priča za sebe. Što se počiniteljica tiče, javnosti je dovoljno to što su žene pa da na počinjeno djelo gledaju nekim drugim očima. Očito je, na muško smo nasilje navikli. Kako i ne bismo kada je prestalo biti društvena devijacija, a postalo svakodnevnica. Kako medijska, tako i obiteljska. Iz Centra za socijalnu skrb RH potvrđuju: od ukupno 1864 slučaja nasilja u obitelji u 2013. godini, 1514 su počinili muškarci, a 350, odnosno 18,8 posto žene. Kada pogledamo statistike o žrtvama obiteljskog nasilja, možemo zaključiti kako su muškarci većinski počinitelji djela obiteljskog nasilja, i to uglavnom nad ženama. Tako je u 2013. godini 1907 žena i 520 muškaraca bilo žrtvama obiteljskog nasilja.
"Iz podataka o odnosima između počinitelja i žrtve, može se zaključiti da su muškarci većinski počinitelji prekršaja i kaznenih djela nasilničkog ponašanja u obitelji. Najčešće žrtve su, zaključujući prema dostupnim podacima, kako iz ovog, tako i iz prijašnjih izvještajnih razdoblja, supruge, izvanbračne supruge, majke i djeca. Navedeno potvrđuje i podatak o broju muškaraca-počinitelja prekršaja i kaznenih djela nasilničkog ponašanja u obitelji", tvrdi pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, te dodaje: "Bez obzira na to što je obiteljsko nasilje odnosno nasilje među partnerima u svojim najtežim oblicima već odavno javna stvar, koja podliježe intervenciji državnih organa, dobar dio građana i građanki smatra da se radi o privatnoj stvari u koju se ne treba miješati. Kao društvo gubimo osjećaj solidarnosti i građansku hrabrost suočiti se s negativnim pojavama kao što je, u ovom slučaju, nasilje prema ženama. Zbog toga je očito da se otkrivanju i kažnjavanju obiteljskih nasilnika ne smije prići rutinski, nego da se u nasilju u obitelji radi o štetnoj pojavi koja i psihički i fizički uništava te ostavlja dugotrajne posljedice za cijelo društvo. Stoga su važne i javne kampanje u cilju osvještavanja građana/građanki i društva u cjelini o štetnosti obiteljskog nasilja."
Neka kaznena djela počinitelji vrše gotovo isključivo nad ženama, poput kaznenih djela protiv spolne slobode. Kako stoji u statističkom pregledu temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2013.godini Službe za strateško planiranje, analitiku i razvoj Ministarstva unutarnjih poslova, u 71 slučaju počinjenog kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka, sve su žrtve bile žene. Silovanja također, u sva 94 slučaja. Kazneno djelo bludne radnje nad ženama je počinjeno 132 puta, nad muškarcima 9 puta. Spolno uznemiravanje u 18 slučajeva je uznemiravanje žena, u 4 muškaraca. Statistike otkrivaju i tko ih vrši. Stopostoni počinitelji kaznenih djela: spolni odnos bez pristanka, silovanje, bludne radnje i spolno uznemiravanje su muškarci.
Osim fizičkog i psihičkog nasilja, tu je i ekonomsko nasilje. Ono je kao oblik nasilja u obitelji 2009. godine uvršteno u novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve su tri vrste nasilja isprepletene i podupiru jedna drugu. Muškarci u najvećoj mjeri raspolažu ekonomskim, društvenim i kulturnim dobrima, te samim time imaju političku i ekonomsku prevlast. To stavlja žene u specifičan položaj ako tomu nadodamo neplaćeni ženski rad, koji podrazumjeva kućne poslove i odgoj djece. U Kanadi je izračunato kako neplaćeni kućanski rad, koji uglavnom obavljaju žene, iznosi Muškarci u najvećoj mjeri raspolažu ekonomskim, društvenim i kulturnim dobrima, te samim time imaju političku i ekonomsku prevlast između 30 posto i 40 posto BDP-a. U Republici Hrvatskoj takvi izračuni nisu provedeni. Društvenu nejednakost spolova u sociološkim i feminističkim teorijama uvjetuju upravo nejednaki odnosi ekonomske i političke moći između muškaraca i žena, te njihove rodne uloge. Društvena konstrukcija roda središnja je točka analize obiteljskog nasilja i nasilja u intimnim vezama, a zatim i nasilja u društvu šire gledano. Prema statističkom pregledu temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2013.godini Službe za strateško planiranje, analitiku i razvoj Ministarstva unutarnjih poslova stoji kako su u ukupno 1226 policiji poznatih slučajeva Kaznenog djela neisplate plaće u 2013. godini oštećena 44 muškarca i čak 1 182 žene.
Kako navodi Ksenija Klasnić, znanstvena novakinja s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u svom radu Ekonomsko nasilje nad ženama u intimnim vezama u hrvatskom društvu iznosi konceptualne pretpostavke: "Ove konceptualne pretpostavke o nasilju nad ženama usvojene su u Deklaraciji o ukidanju nasilja nad ženama usvojenoj na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. prosinca 1993. godine. Naime, u njoj se napominje kako je nužno prepoznati da nasilje nad ženama predstavlja manifestaciju nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena kroz čitavu povijest koji su doveli do dominacije muškaraca nad ženama, diskriminacije žena i sprečavanja progresa žena u društvu. Ističe se, također, kako je nasilje nad ženama jedan od ključnih društvenih mehanizama kojim se žene dovode u podređen položaj u odnosu na muškarce. U istoj se deklaraciji također navodi kako su neke grupe žena, primjerice žene koje pripadaju manjinskim skupinama, izbjeglice, migrantice, žene koje žive u ruralnim područjima ili u izdvojenim zajednicama, siromašne žene, žene u različitim institucijama ili u pritvoru, ženska djeca, žene s invaliditetom, žene starije dobi i one u ratom zahvaćenim područjima posebno podložne nasilju."
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova RH napominje kako se Europski sud za ljudska prava u predmetu Opuz protiv Turske 2009. godine Pravobraniteljica Višnja Ljubičić: "Bez obzira na to što je obiteljsko nasilje odnosno nasilje među partnerima u svojim najtežim oblicima već odavno javna stvar, dobar dio građana i građanki smatra da se radi o privatnoj stvari u koju se ne treba miješati" prvi put izravno bavio nasiljem u obitelji kvalificirajući ga kao rodno zasnovano nasilje (gender-based violence) i oblik diskriminacije žena u smislu članka 14. Konvencije.
Većinski muški počinitelji odgovorni su za kaznena djela protiv opće sigurnosti. 93 posto od ukupno 280 počinjenih kaznenih djela protiv opće sigurnosti u 2013. godini počinili su muškarci, a manje od 7 posto odnosno 18 djela počinile su žene. Toj skupinu kaznenih djela pripadaju uništenje ili oštećenje javnih naprava, uništenje, oštećenje i zlouporaba znakova za opasnost, rukovanje općeopasnim tvarima i slično, stoji u statističkom pregledu temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2013. godini Službe za strateško planiranje, analitiku i razvoj Ministarstva unutarnjih poslova. U istom izvještaju navodi se i kako su od 2 133 kaznena djela protiv života i tijela 1975 počinili muškarci, 158 žene; kaznena djela protiv osobne slobode: 2 179 muškarci 187 žene; kaznena djela protiv zdravlja ljudi: 1 264 muškarci, 92 žene; kaznena djela protiv okoliša: 303 djela su počinili muškarci, 18 žene; kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva: 71 muškarci, 3 žene; kaznena djela protiv privatnosti: 84 muškarci, 28 žene; kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta: 175 muškarci, 11 žene; kaznena djela protiv braka, obitelji i djece: 731 muškarci, 248 žene; kaznena djela protiv gospodarstva: 734 muškarci, 128 žene; kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka. 63 muškarci, 16 žene; kaznena djela protiv sigurnosti prometa: 1 239 muškarci, 238 žene; kaznena djela protiv imovine: 7 597 muškarci, 1 015 žene; kaznena djela krivotvorenja: 1 076 muškarci, 114 žene; kaznena djela protiv javnog reda: 1 096 su počinili muškarci, 66 žene. I tako u nedogled. Čak i kada je riječ o nasilju nad samim sobom, muškarci počine dvostruko više samoubojstava. Tako si je život u RH u 2013. godini oduzelo 425 žena i čak 901 muškarac. Svakako treba napomenuti da su u ove statistike ubrojeni samo prijavljeni slučajevi, a koliko toga prođe neprijavljeno možemo samo pretpostavljati.
Ukoliko želimo riješiti problem strukturalnog nasilja prvenstveno počinjenoga od strane muškaraca, koje neupitno postoji, morat ćemo razmontirati duboko ukorijenjenu rodnu neravnopravnost koja je itekako pronašla svoje mjesto unutar kapitalističkog sustava. Morat ćemo, čini se, odsjeći dvoglavoj nemani obje glave jednim zamahom. Jer te su dvije borbe usko povezane, na prvi pogled razdvojene, u svojim ciljevima nedjeljive.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Socijalna pravda" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
