Usporedbe radi, i u Zagrebu se stidljivo počinje spominjati "biciklističiki servis", ali nadležni u gradskoj upravi ponašaju se kao da prometni projekti predstavljaju vojnu tajnu.
Autobus u glavni grad jednog od zaboravljenih kutova Europe ne dolazi na autobusnu stanicu već gotovo na glavni trg. Cijeli je trg raskopan i bageri su u ljetnoj akciji, samo Skenderbeg na konju i dalje stoji na svom mjestu, podsjeća da i Tirana ima bar nešto što ima i svaki europski grad, neizbježnu skulpturu konjanika.
Pod ljetnom vrućinom i u oblaku prašine koja se diže pod naletom bagera i bukom automobila Tirana se ne čini mjestom gdje bi se čovjek želio zadržati. Međutim, silazak s glavnih avenija otkriva manje ulice s drvoredima na obje strane, a između krošanja izranjaju višebojne zgrade s točkicama, pokušaj da se bojama izvuče stanovnike iz depresije, te iza ugla parkiranih dvadesetak crvenih bicikala s natpisom Ecovolis.
Od početka ove godine gradske bicikle imaju i naši susjedi u Ljubljani i Novom Sadu, pokazujući da bike sharing ne mora biti rezerviran samo za bogate ili velike europske metropole
"Tirana je jedan od najzagađenijih gradova u Europi i uz to imamo užasne prometne gužve. Bicikli su puno korišteni u vrijeme komunizma pa sada ljudi imaju negativnu sliku o njima, iako je to rješenje za smanjenje ove užasne gužve. Također, ne smije se zaboraviti da bicikliranje smanjuje razinu stresa", ističe Erjola Foto iz udruge PASS (Program iniciranja društvenih alternativa) koja namjerava bicikle ponovno uvesti u modu u Albaniji.
Ta je organizacija od ožujka pokrenula projekt Ecovolis zahvaljujući kojemu ulicama Tirane voze gradski bicikli. Projekti bike sharinga brzinski se šire svijetom. Od početka ove godine gradske bicikle imaju i naši susjedi u Ljubljani i Novom Sadu, pokazujući da bike sharing ne mora biti rezerviran samo za bogate ili velike europske metropole.
Postoji niz modela koji se provode u svijetu, a ovaj albanski je zanimljiv jer uključuje elemente socijalnog poduzetništva. Umjesto skupih hi-tech rješenja s čipovima i karticama, na za sada, četiri punkta Ecovolisa, zaposleno je nekoliko studenata koji jednostavno uzmu vaš dokument kao garanciju da ćete vratiti bicikl.
Erjola Foto: "Istražujući po internetu osjetili smo inspiraciju i odlučili uložiti sve naše napore i učiniti ovu za Tiranu"
"Sve je počelo kao mali projekt. Željeli smo postaviti postaje s biciklima u srednje škole da ih mogu koristiti učenici, ali istražujući po internetu osjetili smo inspiraciju i odlučili uložiti sve naše napore i učiniti ovu za Tiranu. Smatramo da postoji potreba i prostor za ovakav projekt jer je riječ o iznimno dobrom alatu za početak razvijanja modela ekološkog transporta u Tirani. U početku je bilo teško. Tražili smo financijsku potporu po tvrtkama, ali gotovo svi su bili skeptični pa samo uložili vlastiti novac i počeli s biciklima na ulicama 23. ožujka, nakon velike kampanje na Facebooku i prezentacija na ulicama", opisuje Erjola.
Osim financijskih problema u početku su imali i probleme s krađom. U prva tri mjeseca ukradeno je 65 bicikala, međutim krađe su se znatno smanjile jer sada inzistiraju na ostavljanju osobne iskaznice ili vozačke dozvole.
Sada Ecovolis već ima 2 500 članova koji za godišnju članarinu od 500 leka (oko 26 kuna) dnevno korištenje bicikla plaćaju pet kuna. Za ne-članove korištenje bicikla plaća se po satu, prvih pola sata besplatno, a zatim tri kune po satu. Taj novac odlazi na financiranje održavanja bicikala, kao i na plaće studenata koji rade na postajama.
Međutim, kako to ni blizu nije dovoljno, troškovi se pokrivaju i iz sponzorstava koje su uspjeli od privatnih tvrtki dobiti za pojedine postaje, kao i prihodima koje ostvaruje drugi projekt, komunalna biciklistička trgovina.
Naime, jednom godišnje dobiju pošiljku od petsto bicikala od američke organizacije Pedal for Progress koja prikuplja rabljene bicikle po SAD-u te ih zatim distribuira po siromašnijim zemljama. Bicikle koje dobiju u Albaniji prodaju po niskim cijenama u Eco-Bike Shopu, a dobivenim novcem financiraju druge biciklističke projekte.
Pedal for Progress donirao je bicikle i za Ecovolis projekt, ali kako je riječ o rabljenim biciklima slabe kvalitete, iz udruge PASS odlučili su se na nabavku novih bicikala. Trebali bi stići na jesen iz tvornice Capriolo u Srbiji.
Što više ljudi vozi bicikl, i gradska uprava će biti prisiljena širiti biciklističke staze po gradu koji se guši u smogu i prometnim gužvama, uvjereni su aktivisti Ecovolisa
Osim nabavke novih bicikala, za jesen planiraju otvaranje još tri nove postaje za iznajmljivanje bicikala u središtu Tirane. Gradska uprava u projektu sudjeluje samo osiguravanjem prostora za postaje. U kolovozu je otvorena i prva postaja u Draču, drugom po veličini albanskom gradu, a projekt će se proširiti i na Korcu. Za preuzimanje ovakvog modela bike sharinga zanima se i Priština.
Organizacija za jesen najavljuje i pokretanje prve bike messanger usluge u Tirane, također bazirane na modelu socijalnog poduzetništva. Nastavljaju i s drugim aktivnostima, radionicama učenja vožnje bicikla za djecu i odrasle, radionicama održavanja bicikla, te organizacijom biciklističkih vožnji. Također, popravljaju rabljene bicikle i doniraju ih romskoj djeci.
Ovakav je entuzijazam daleko ispred biciklističke infrastrukture Tirane. Na pojedinim većim ulicama označene su linije koje dijele biciklisti i javni prijevoz. Negdje su odijeljeni od linija za automobile nizom famoznih stupića dužinom cijele ulice, stupića kakvi su počeli nicati i po Zagrebu na sve strane. No, što više ljudi vozi bicikl, i gradska uprava će biti prisiljena širiti biciklističke staze po gradu koji se guši u smogu i prometnim gužvama, uvjereni su aktivisti Ecovolisa.
Grad po mjeri čovjeka ne ostvaruju samo milijunima eura, već također znanjem, idejom, inicijativom i entuzijazmom. I možda otvorenom gradskom upravom
Što se tiče Zagreba, Zagreb News je još u lipnju je na naslovnici donio priču koja je najavljivala skori dolazak gradskih bicikala i u Zagreb. Poslali smo upit gradskoj upravi još 27. lipnja da bismo, tek nakon niza telefonskih poziva i dodatnih mejlova te angažiranja i Transparency Internationala koji je poslao dodatni upit, nakon više od mjesec dana izvukli odgovor od pročelnika nadlažnog ureda, Davora Jelavića: "Grad je dao izraditi projekt 'biciklističkog servisa' prema kojem bi se 'biciklistički servis' mogao pokrenuti uz ulaganja od 1,2 milijuna eura. Predviđa se model javno-privatnog partnerstva ili koncesije u kojem bi Grad sudjelovao u troškovima uređenja mreže biciklističkog servisa i dodjelom lokacije za uređenje 'biciklističkih stajanki', a privatni bi partner sudjelovao u nabavi bicikala, opreme i u pokriću operativnih troškova. Grad sada očekuje odgovore i pisma namjere potencijalnih partnera. Ukoliko ne bude pozitivnih reakcija, pokrenut će se međunarodni natječaj za koncesiju."
Iako je u usporedbi s bogatijim europskim gradovima, ovaj projekt u Tirani još uistinu mali, te mu je financiranje problematično, čak i ako ne opstane na duge staze, Ecovolis entuzijasti su uvjereni da će se zahvaljujući crvenim biciklima i drugi biciklisti vratiti na ulice Tirane te će time projekt ispuniti svoju svrhu. "Uvjereni smo da se već sada u odnosu na prošlu godinu može vidjeti više bicikala na ulicama Tirane", kaže Erjola Foto.
Sigurno je, grad po mjeri čovjeka, ne ostvaruju samo putem milijuna eura, već također znanjem, idejom, inicijativom i entuzijazmom. I možda gradskom upravom koja je otvorena, ne krši kontinuirano Aarhušku konvenciju i ne ponaša se kao da su prometni projekti vojne tajne.
