Posljedica je to neodređenosti Zakona o pravu na pristup informacijama koji omogućuje da ga povjerenik za informiranje tumači iznimno restriktivno. Naime, povjerenik pod informacijom podrazumijeva samo već materijalizirani (pisani, spremljeni) podatak u određenom dokumentu ili zapisu, ali ne i informaciju s kojom raspolaže tijelo javne vlasti, ali koja do trenutka traženja još nije spremljena, tj. materijalizirana u određenom dokumentu, zapisu i sl. To u praksi ide tako daleko da tražitelj informacije gotovo mora znati urudžbeni broj dokumenta s informacijom koju traži ili će njegov zahtjev za pristup informacijama, odnosno žalba biti odbijena.
U Zakonu o pravu na pristup informacija stoji: "Informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis)."
Pritom je navedeno da informacija može biti "u bilo kojem drugom obliku", pa bi se moglo zaključiti da informacija ne mora biti "u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra", već da se može raditi o saznanju koje još nije materijalizirano ili se ne nalazi u jednom,nego više dokumenata. Međutim, praksa s kojom se susreću tražitelji, a posebice novinari, pokazuje da ih povjerenik za informiranje u slučaju žalbe na šutnju tijela javne vlasti na njihov zahtjev u pravilu upućuje na dugotrajni sudski postupak ako traže informaciju/odgovor za koju tražitelj ne zna u kojem se točno dokumentu nalazi (iako je nedvojbeno da s tom informacijom tijelo javne vlasti raspolaže). Zbog toga je Zakon o pravu na pristup danas od male pomoći, osim ako ne traže točno određeni dokument.
"Kako bi se javnosti omogućio nesmetan pristup informacijama tijela javne vlasti, tražimo drugačiju definiciju informacije, primjerice onakvu kakva je bila u Zakonu o pravu na pristup informacijama iz 2003. godine", istaknula je Davorka Budimir, predsjednica TIH-a.
Ranije je bilo naglašeno da informacija ne mora biti pohranjena, već je dovoljno da s njom raspolažu tijela javne vlasti.
