Nikola Tesla, jedan od najvećih svjetskih znanstvenika, obilježio je epohu stvorivši glavne i prepoznatljive elemente poznate nam tehnološke civilizacije. O njemu govori njegovo djelo i humanizam kojim je bio impregniran. Premda rođen u Hrvatskoj, a Srbin po narodnosti, Tesla je znanstvenu slavu stekao u SAD. No njegovo je djelo i ljudsko opredjeljenje kozmopolitskog značenja i stoga ga nitko ne može svojatati. Svijet je davno valorizirao Teslino djelo, pa stoga nije neobično što je povodom 150 godišnice njegovog rođenja 2006. godina u svijetu proglašena godinom Nikole Tesle. Ta odluka se je, dakako, morala (hoćeš-nećeš) reflektirati i na Hrvatsku – Teslinu domovinu. Posve je, međutim, očito kako se u nas Tesla i njegovo djelo ne cijene adekvatno (a od toga, nažalost nisu imuni ni znanstveni krugovi). Pa premda je uobičajeno kopati rukama i nogama kako bi se i sasvim nebitnim zaslugama ovog ili onog Hrvata dalo bijelosvjetsko značenje (spomenimo ovdje kao paradigmatski primjer, smiješna napuhavanja oko civilizacijskog značenja, ni više ni manje nego jedne – kravate), Tesline se znanstvene zasluge danas u Hrvatskoj spominju u najmanju ruku s nelagodom.
Shizofreni rascjep
Nije teško zaključiti da je uzrok tome danas još uvijek prevladavajuća nacional-šovinistička ideologija. Nikola Tesla je, naime, po narodnosti bio Srbin. I tu se sad u pripadnicima hrvatskog korpusa javlja shizofreni rascjep. S jedne im se strane dopada ideja da mislilac Teslina formata ima svoje korijene ovdje na hrvatskom tlu, a s druge strane u njima se javlja bijes zato što je Tesla Srbin, a to je ovdje sasvim dovoljan razlog odbojnosti kako prema njemu, tako i prema njegovu djelu. Vladajuća antihumana i šovinistička ideologija, naime, već godinama u hrvatskog čovjeka uspješno usađuje bolesnu tezu kako su Hrvati zaslužni za sve civilizacijske tekovine na ovom prostoru (a valjda i za prirodne ljepote), premda su se Hrvati na ovim prostorima našli tek u stoljeću sedmom, a i kasnije nisu ovdje obitavali baš sami i izolirani. S druge pak strane, budući da svijet o Tesli ima sasvim određeno i dobro poznato mišljenje, u Teslinu se čast mora, barem deklarativno, klicati, jer se to od Hrvatske očekuje. To u bolesnim umovima stvara frustraciju, pa kao rezultat imamo, na primjer, mulariju u školama, koja namjerno ne želi naučiti i znati kako se zove internacionalna jedinica za magnetsku indukciju (to jest T, Tesla), ali odmah uoče ako profesor izgovori neki stvarni ili navodni srbizam. Nailazimo, međutim, i na znanstvenike (u svjetskim razmjerima sasvim nevažne), koji Teslu iz čistog jala ne smatraju znanstvenikom-fizičarem, već u najboljem slučaju - inženjerom. No ima i onih, koji mu ne mogu oprostiti srpsko porijeklo. I zato se danas može do iznemoglosti ponavljati geslo o srpskom rodu i hrvatskoj domovini, a da to ništa ne mijenja na stvari, a razni prostaci (niskog ili pak vrlo visokog obrazovanja i društvenog statusa, svejedno) mogu stalno držati figu u džepu i sabotirati postavljanje Tesle na zasluženi tron velikana.
Neukusna improvizacija
Najnovija epizoda s postavljanjem spomenika Nikoli Tesli u Zagrebu, sasvim lijepo zaokružuje tu sramotnu sliku o “širini hrvatskog duha” i daje joj paradigmatsko značenje.
Velikan Tesla zaslužuje spomenik u centru grada Zagrebu. Pogotovo ga zaslužuje nakon besprizornog rušenja Kršinićeva spomenika Tesli u Gospiću i paleži njegove rodne kuće u Smiljanu od strane hrvatskih bojovnika. Premda se znalo, da se ove godine obilježava 150 godišnjica Teslina rođenja, ipak se dogodilo da je Teslina domovina Hrvatska na njega gotovo zaboravila. Umjesto da je grad Zagreb na vrijeme raspisao natječaj za adekvatan spomenik Tesli, kojim bi se dostojno obilježila 150 godišnjica rođenja velikana, prišlo se jednoj koliko tendencioznoj, toliko i neukusnoj i prostačkoj improvizaciji, kako bi se ispunila forma (a dakako, i inozemna očekivanja). Netko se, naime, dosjetio kako proći jeftino i pri tom, na račun Tesle, još zadovoljiti ovakve ili onakve ambicije ovih i onih moćnika.
U davnim danima samog početka Instituta Ruđer Bošković velikan skulpture Ivan Meštrović poklonio je IRB-u dvije skulpture: skulpturu Ruđera Boškovića i skulpturu Nikole Tesle, kojeg je posebno cijenio. Monumentalne skulpture velikih gabarita, koje su izvedene na način pogodan za smještaj u prostranom otvorenom prostoru prirodno su se uklopile u ambijent ruđerovskog parka.
Slijedom krajnje voluntarističkih, neodgovornih i štetnih dogovora, pogodbi i odluka Gradskog poglavarstva Zagreba, gradonačelnika, te Uprave IRB-a, jedna od te dvije skulpture, spomenik Nikoli Tesli otet je Institutu Ruđer Bošković, kako bi se postavio u centru Zagreba povodom godine Nikole Tesle (da bi ga građani mogli gledati i diviti mu se). Pogodba je, dakako, bila umotana u gradonačelnikove demagoške tirade o znanstvenoj suradnji IRB-a i grada Zagreba, te slične šuplje fraze.
Manifestacija radikalnog zla
Sve je obavljeno unatoč protivljenju znanstvenih i ostalih radnika Instituta. Usprkos zabrani i prijetnjama oni su sakupili u manje od dva dana 220 potpisa na peticiju protiv odluke Upravnog vijeća IRB-a o dozvoli premještanja spomenika Tesli iz ruđerovskog parka. Glas znanstvenih radnika gradski i institutski moćnici nisu htjeli poslušati, već su 9. lipnja 2006. u ranim jutarnjim satima, prije početka radnog vremena, uklonili spomenik Tesli. Bilo je to dan nakon drugog (po istom poslu) gradonačelnikovog posjeta IRB-u i grupnog fotografiranja podno žrtvinog spomenika. Time je realizirana jedna koliko sumanuta, toliko i prostačka ideja. Spomenik je uklonjen, a ostao je samo devastiran postament kao nijemi svjedok još jedne manifestacije radikalnog zla u čovjeku. Razlika između rušenja Kršinićeva spomenika Tesli od strane hrvatskih bojovnika u Gospiću i uklanjanja Meštrovićeve skulpture s Instituta Ruđer Bošković je samo formalna. Učinak i posljedice su isti.
Bezobzirna demonstracija represivne moći i samovolje, u sprezi s egomanijom i autokratsko-megalomanskim ambicijama, ukazala je na stanje duha vlastodržaca. Na djelu je bio kulturocid, po kojem će IRB i grad Zagreb ostati zapamćeni. Izvršena je kulturološki nepojmljiva devastacija arhitektonske cjeline IRB-a, devastacija spomenika Nikoli Tesli i općenito, ugrožavanje kulturno-umjetničke baštine Republike Hrvatske. Naime, jedan izuzetno vrijedan primjerak monumentalne parkovne skulpture, poklonjen IRB-u, istrgnut je iz svoje prirodne sredine, kako bi ga se nakalemilo u sasvim neadekvatan prostor i iskoristilo za potrebe politikantske demagogije, koja s dužnim poštovanjem prema velikom Tesli nema nikakve veze. Tim činom povrijeđen je ne samo Tesla, nego i sam autor skulpture Ivan Meštrović. No, uvrijeđeni su i znanstveni i neznanstveni radnici IRB-a, jer su podvrgnuti nipodaštavanju svog digniteta, zabranama izražavanja mišljenja i prijetnjama kažnjavanjem zbog iznošenja mišljenja.
Otkrivanje antispomenika
Ishitrena odluka o premještanju Meštrovićeve skulpture s IRB-a u centar Zagreba jest filistarska. Ona odiše nedostojnom improvizacijom i škrtošću Gradskog poglavarstva i gradonačelnika (barem kad se o Tesli radi) s jedne strane i nakanom Uprave Instituta, da podaničkom snishodljivošću IRB-u ponešto priskrbi. IRB je na taj način sramotno izgubio Teslin spomenik, a Tesla novi spomenik nije dobio. Dobio je - antispomenik.
Nikoli Tesli, međutim, nikavi spomenici i nisu potrebni, jer su njegova otkrića temelj civilizacije kakvu poznajemo. Ona sama je njegov spomenik.
Prigodni govori prilikom otkrivanja spomenika na uglu Tesline i Predadovićeve ulice školski su primjer besprizorne demagogije, cinizma i politikantske manipulacije. Čitavoj toj sviti uvijek i svugdje prisutnih političara, bez obzira na stranačku pripadnost, do Tesle je stalo tek toliko koliko seže stranački ili njihov vlastiti interes. Posebno je gradonačelnik Zagreba, na samo njemu svojstven način, Teslinu godišnjicu iskoristio za promociju vlastite sujete i posvemašno samoreklamiranje vlastite satrapske moći. I sam njegov govor na otkrivanju spomenika podređen je toj i samo toj svrsi. U stvari, na djelu je još jedna manifestacija gradonačelnikovog rušilačkog pohoda na Zagreb. Jer on se zaista već niz godina svojski trudi oko likvidacije zagrebačkog identiteta, brisanja zagrebačkih vizura i ubijanja zagrebačkog duha uopće. Epizoda s Teslom samo je jedna od epizoda devastacije centra Zagreba i bliske mu okolice.
Autor ovoga uvodnika, dr.sc. Saša Blagus, viši je znanstveni suradnik Instituta Ruđer Bošković
