Teret povijesti

Virtualni muzej Dotrščina i ove godine povodom Svjetskog dana mira predstavlja privremenu memorijalnu intervenciju u čast žrtava fašizma. Rad 'Otkucaji' autora Gilda Bavčevića bit će izveden u spomen-parku Dotrščina, u subotu, 22. rujna s početkom u 11 sati.

Rad je odabran na tradicionalnom godišnjem javnom natječaju Virtualnog muzeja Dotršina, a o tome što će se u subotu izvesti, za H-Alter govori autor, multimedijalni umjetnik Gildo Bavčević, asistent na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.

Vaš performans naslovljen 'Otkucaji' Antun Maračić, jedan od ovogodišnjih članova žirija, okarakterizirao je kao "monumentalno minimalan". Kako bi vi opisali taj rad za Dotrščinu?

'Otkucaji' su performativna audio instalacija koja funkcionira poput privremenog živog spomenika koji u sjećanje vraća vrijeme, prostor i tisuće U ovom slučaju trajanje je posvećeno svečanosti trenutka sjećanja, prizivanju i izgradnji memorije. Vremenskim protokom inicira se i proces kontemplacije te smatram da time recepcija rada dobija na snaziživota koji su na tome mjestu ugašeni. Rad predstavlja svojevrsni omaž žrtvama, a minimalnu monumentalnost nameće sama ta situacija na koju se referira. Naime, tijelo će u radu djelovati kao živi agregat koji generira kolektivnu memoriju i počast u trenutku same izvedbe.

Spomenuo bih još i da suprotno od vizualnog segmenta koji subjektivno percipiramo kao vanjski doživljaj, zvuk doživljavamo kao unutarnji, pa bi zvučni dio ovog rada trebao otvarati kanal koji za vrijeme trajanja izvedbe prostor promatrača/slušača proširuje i prenosi parkom te povezuje sadašnji trenutak i prostor s onim vremena stradavanja.

Dotrščina je mjesto je najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Tijekom fašističke okupacije na prostoru današnjeg spomen-parka od strane ustaškog režima ubijeno je na tisuće osoba, ponajviše Zagrepčana i osoba iz okolice grada, ali i drugih. Kao što i navodite, vaš rad uspostavlja vezu i doprinosi sjećanju na to masovno stradanje. Koje je bilo vaše polazište za prijedlog koji ste iznijeli i kako općenito gledate na ulogu umjetnosti u izgradnji kulture sjećanja, a iz toga i politika pamćenja?

Moje osnovno polazište i inspiracija ovog rada je sam trenutak gašenja ljudskog, odnosno, života mnogih ljudi koji su na ovom mjestu mučeni i ubijani. U tom smislu veza s krajolikom i događajima koji su se tamo dogodili je važna, jer prostor sam postaje dio instalacije i nadražaja. Rad predstavlja svojevrsni omaž žrtvama, a minimalnu monumentalnost nameće sama ta situacija na koju se referiraKolektivna memorija otvara kanal emocije, a politika pamćenja dolazi kroz polje odgovornosti.

Ovdje se u tom smislu prepliće osobno i javno, ono što pripada svima nama i što nam je ostavljeno u nasljeđe, pa tako i meni kao pojedincu. Ovdje je jedan čovjek, jedno tijelo, reprezent svih.

Veza se može naći i s Bakićevim kristalima koji reflektiraju svjetlo kao simbol života, i u tome smislu ovdje je tijelo predstavnik u istom trenu i živih i mrtvih. Okvir rada zapravo je sam trenutak prelaska granice života i odgovornost koju političke strukture i odluke nose, kao i težina, odnosno, teret povijesti. To mi se čini upravo vrlo blisko samoj ideji i zalaganju Virtualnog muzeja Dotrščina da se mjesto otme zaboravu, jer smatram da je preuzimanje odgovornosti kroz svjesnost neophodan segment u praksi umjetnika i umjetničkog djelovanja.Kolektivna memorija otvara kanal emocije, a politika pamćenja dolazi kroz polje odgovornosti. Ovdje se u tom smislu prepliće osobno i javno, ono što pripada svima nama i što nam je ostavljeno u nasljeđe, pa tako i meni kao pojedincu

U dosadašnjem radu izveli ste nekoliko perfomansa čija je karakteristika dugo trajanje. Možete li reći nešto više tome? Na koji način vrijeme gradi i vaš rad na Dotrščini?

U ovom slučaju trajanje je posvećeno svečanosti trenutka sjećanja, prizivanju i izgradnji memorije. Vremenskim protokom inicira se i proces kontemplacije te smatram da time recepcija rada dobija na snazi. Trajanje u mom radu često ima vezu sa samim tijelom i tjelesnim izdržljivostima. Teme koje obrađujem zahtijevaju potpunu predanost, opet u kontekstu odgovornosti prema njima i njihovoj senzitivnosti.

Tijelo i njegove granice često ispitujem kroz vremenske limite odnosno mogućnosti da se određeno stanje podnese, izdrži i iznese/izvede kao rad, kao stanje i situacija. Monumentalnost spomenuta kao segment ovog rada također se oslanja na trajanje kao produžetak trenutka, odnosno, protočnosti čiju tišinu prekida samo zvuk ujednačenog tempa otkucaja srca.

Ovogodišnja memorijalna intervencija Virtualnog muzeja Dotrščina izvodi se u partnerstvu s Vijećem srpske nacionalne manjine grada Zagreba. Aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina pratite ovdje.