Moderne metode industrijske poljoprivredne više ne mogu nahraniti svijet, zbog preklapanja utjecaja krize okoliša i ekološke krize vezane za dostupnost zemljišta, vode i ostalih prirodnih resursa.
Mračno upozorenje stiže od nove specijalne izvjestiteljice Ujedinjenih nacija o Pravu na hranu, profesorke Hilale Elver, u svom prvom javnom obraćanju od kako je u lipnju postavljena na tu poziciju:
"Politika hrane koja se ne bavi pravim razlozima svjetske gladi osuđena je na propast" rekla je krcatom auditoriju u Amsterdamu.
Milijarda ljudi na svijetu gladuje, izjavila je, prije nego što je pozvala svjetske vlade da podrže prelazak na "agrikulturnu demokraciju" koja će osnažiti mala seoska domaćinstva.
"Svjetska prehrambena kriza iz 2009. ukazala je na potrebu za zaokretom u svjetskom prehrambenom sustavu", rekla je na razgovoru koji je održao Transnacionalni institut, vodeći internacionalni skup eksperata.
Hilal Elver: "Do 2050. godine 75 posto čitave ljudske populacije živjet će u urbanim područjima. Moramo preokrenuti ovaj trend"
"Moderna poljoprivreda, koja je započela pedesetih godina prošlog stoljeća, troši mnogo više resursa, ovisi o fosilnim gorivima, koristi previše umjetnog gnojiva i zasniva se na masovnoj proizvodnji. Takva politika mora se mijenjati".
"Već se susrećemo s mnogim izazovima. Trošenje resursa, povećanje svjetske populacije, smanjena iskorištenost zemljišta, sve veći nedostatak vode i degradacija zemljišta od nas zahtijevaju da osmislimo novi, bolji način za korištenje resursa za buduće generacije".
Zvaničnica UN-a rekla je da nova znanstvena istraživanja sve više pokazuju da agroekologija nudi mnogo više ekološki održivih metoda koje unatoč svemu mogu zadovoljiti rastuće potrebe za hranom:
"Agroekologija je tradicionalan način korištenja metoda obrade zemlje koje su manje usmjerene na resurse i koje rade u harmoniji s društvom. Nova agroekološka istraživanja omogućuju nam da učinkovitije istražujemo kako možemo iskoristiti tradicionalno znanje da u isto vrijeme zaštitimo ljude i njihovu okolinu".
"Postoji geografski i distributivni disbalans između potrošača i proizvođača. Svjetska poljoprivredna politika mora se uskladiti s novonastalim uvjetima. U prenaseljenom i vrelom svijetu sutrašnjice, postoji mnogo veći izazov kako zaštititi one najugroženije", dodala je Hilal Elver.
"To podrazumijeva priznavanje uloge koju žene imaju u proizvodnji hrane, od poljoprivrednica do domaćica i zaposlenih majki - žene su glavni svjetski proizvođači hrane. To također znači shvaćanje da su mali farmeri, koji su u isto vrijeme i najranjiviji, ujedno i najgladniji.
"Širom Europe, Sjedinjenih Država i razvijenog svijeta, broj malih farmera se smanjuje. Tako brigom o malim farmerima također rješavamo problem gladi, i bavimo se proizvodnjom hrane".
Elver ne govori samo svojim autoritetom u UN-u, već i kao uvaženi akademik. Ona je znanstvena savjetnica i kodirektoica na Projektu o svjetskim klimatskim promjenama, ljudskoj sigurnosti i demokratiji u Orfalea centru za globalne i međunarodne studije na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari.
Također je iskusna odvjetnica i diplomatkinja. Bivša osnivačica pravnog savjetovališta pri Ministarstvu zaštete okoliša u Turskoj, prije izbora na sadašnju dužnost radila je u Ekološkom programu Ujedinjenih nacija (UNEP), kao predsjedavajuća u Ekološkoj diplomatiji pri Mediteranskoj akademiji diplomatskih Studija na Malteškom sveučilištu.
Mindy Schneider: "Agroekologija je više od znanosti, ona je također društveni pokret za pravdu koji prepoznaje i poštuje prava zajednice farmera da sami odlučuju što će i kako gajiti"
Aludirajući na budući pravac svog istraživanja i političkih preporuka, kritizirala je ogromnu količinu subvenicija koje idu velikim monokulturalnim agrobiznisima. U ovom trenutku u Europskoj Uniji otprilike 80 posto subvencija i 90 posto razvojnih fondova idu podršci konvencionalnoj industrijskoj poljoprivredi.
"Empirijski i znanstveni dokazi pokazuju da mali farmeri prehranjuju svijet. Prema izvješću Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) pri UNu, 70 posto hrane koju globalno trošimo dolazi od malih farmera", rekla je profesorica Elver.
"Ovo je kritično za budućnost poljoprivredne politike. Trenutno većina subvencija ide velikim poljoprivrednim korporacijama. To se mora promijeniti. Vlade moraju podržavati male farmere. Činjenica da ljudi sa sela sve više prelaze u gradove generira ogromne probleme.
"Ako se ovaj trend nastavi, do 2050. godine 75 posto čitave ljudske populacije živjet će u urbanim područjima. Moramo preokrenuti ovaj trend tako što ćemo pružiti nove mogućnosti i poticaje malim farmerima, pogotovo mladim ljudima u ruralnim područjima."
Ako se budu usvojili, njezini prijedlozi predstavljat značajnu promjenu u trenutnoj vladinoj prehrambenoj politici.
Ali Marcel Beukeboom, nizozemski državni službenik koji se specijalizirao za prehranu pri Ministarstvu trgovine i razvoja, a koji je govorio nakon Elver, nije se složio s Elverinim naglaskom na malim farmama:
"Iako se slažem da moramo učiniti više da osnažimo male farmere, činjenica je da velike monokulturalne farme neće nestati. Moramo dakle naći načina da poboljšamo učinkovitost industrijske poljoprivrede, a ovo znači partnerstvo s privatnim sektorom, i malim i velikim."
Debitantski govor nove UN ove izvjestiteljice za hranu poklopio se sa znamenitim dvodnevnim Međunarodnim simpozijumom o agroekologiji za osiguravanje hrane i ishrane u Rimu, kojem je FAO bio domaćin. Preko 50 stručnjaka je sudjelovalo na simpoziju, uključujući znanstvenike, privatnike, vladine dužnosnike i vođe civilnog društva.
Okrugli sto na visokoj razini na završetku simpozija uključio je ministre poljoprivrede Francuske, Alžira, Kosta Rike, Japana, Brazila i povjerenika za poljoprivredu Europske Unije.
Generalni Direktor FAO-a, José Graziano da Silva rekao je: "Agroekologija nastavlja rasti, kako u znanosti tako iu politici. To je pristup koji će pomoći hvatanju u koštac s izazovom koji okončanje svjetske gladi i pothranjenosti u svim svojim oblicima predstavlja, u kontekstu potrebne adaptacije na klimatske promjene".
Sedamdeset međunarodnih znanstvenika koji se bave prehranom potpisali su pismo FAO-u u kome su agenciji Ujedinjenih naroda čestitali na sazivanju agroekološkog simpozija i zatražili "sistemsku inicijativu UN-a o agroekologiji kao središnjoj stategiji za sučeljavanje s klimatskim promjenama i građenje elastičnosti u ophođenju s krizom u opskrbi vodom.
Znanstvenici su agroekologiju opisali kao "znanost s dobrom osnovom, skupom vremenski testiranih agronomskih praksi, koja, kada se ujedini sa zdravim socio-političkim institucijama, obećava izgradnju puta ka postizanju održive proizvodnje hrane".
Potpisnica pisma, Mindy Schneider, docentica na Agrarnim, prehrembenim i ekološkim studijama na Institutu društvenih nauka (ISS) u Haagu, rekla je:
"Agroekologija je više od znanosti, ona je također društveni pokret za pravdu koji prepoznaje i poštuje prava zajednice farmera da sami odlučuju što će i kako gajiti".
Još nekoliko stručnjaka za prehranu na transnacionalnim Institutu kritizirali su vodeće industrijske prakse. Dr. David Fig, član odbora Biowatch South Africa, nevladine organizacije koja se bavi suverenitetom hrane i održivom poljoprivredom, rekao je:
"Previše smo fini prema industrijskoj poljoprivredi. Privatni sektor ju je prihvatio, ali ona nije uspjela prehraniti svijet, dovela je do velike zagađenosti i zlouporabe prirodnih resursa. Vrijeme je da obratimo više pažnje, javnih fondova i političkih mjera ka agroekologiji, da bi zamijenili zastarjeli model što je prije moguće".
Profesor Sergio Sauer, prethodni brazilski Nacionalni izveštač za ljudska prava o zemljištu, teritoriju i hrani, dodao je: "Agroekologija je povezana s našim odnosom prema zemlji, prirodom i jednih prema drugima - to je više od proste organske proizvodnje, to je održivi život.
"U Brazilu imamo Nacionalnu asocijaciju za agroekologiju koja grupira 7 000 ljudi iz cijele zemlje, a oni ujedinjuju svoja konkretna emprijske iskustva s agroekološkim praksama. Ti ljudi pokušavaju bazirati svoje znanje na praksi, a ne samo na konceptima.
"Generalno nitko ne govori o agroekologiji, jer je taj termin previše politički. Prosta činjenica da FAO saziva veliko međunarodno okupljanje na kome će se pričati o agroekologiji čini vrlo značajan pomak".
Članak je originalno objavljen u The Ecologistu. (op. ur.)
