U organizaciji Drugog mora 7. rujna otvorena je izložba Svijet bez nas – priče o eri neljudskih aktera u Malom salonu u Rijeci. Grupna izložba, na kojoj su predstavljeni radovi Tima Arnalla, Ignasa Krunglevičiusa, Marka Leckeyja, Nicolasa Maigreta i Marie Roszkowske, Yurija Pattisona, Sasche Pohfleppa, Suzanne Treister, Addie Wagenknecht i Pinar Yoldas, vodi nas u primjere okoliša smanjene ljudske prisutnosti. Iako nas naslov navodi na zamišljanje "pustoši Stvarnog" naseljene inteligentnim strojevima, izlošci grade priču o nevidljivim slojevima današnjeg svijeta. Na tragu tehnološkog razvoja autori i autorice izvode neke primjere umjetne inteligencije, algoritama i uređaja do granica njihove samostalnosti i odvojenosti od čovjeka.
Izložba je kompilacija radova dviju izložbi – Die Welt ohne uns postavljenu u Dortmundu u listopadu 2016. godine te izložbe Alien matter postavljene na ovogodišenjem transmedialeu u Berlinu – koje je kustoski osmislila Inke Arns, direktorica dortmundske Hartware MedienKunstVerein platforme. Povodom otvaranja izložbe, koju možete posjetiti do 22. rujna, razgovarali smo s Arns, koja je provela posjetitelje kroz "priče o eri neljudskih aktera".
Izložba predstavlja artefakte koji nisu puki proizvod spekulacije, već izvedenice iz suvremenog tehnološkog razvoja. Možete li nam ispričati vašu kustosku koncepciju?
Umjetnici su razvili spekulacije na temelju postojećih tehnologija, točno. Izložba je naslovljena Svijet bez nas, ali joj je podnaslov priče o eri Pluging off je romantičarska ideja o odvojenosti od svijeta, koja jednostavno ne funkcionira. Radije bismo trebali biti svjesni tehnologije i uređaja koji se razvijaju te se boriti za etička pravilaneljudskih aktera. Predstavljeni autori razvili su pripovijesti pojedinačno i odvojeno, to mi je bilo jako zanimljivo. Svijet bez nas ne treba biti scenariji znanstveno-fantastičnog filma niti nešto što nam je daleko u budućnosti, već to treba biti pogled na svijet u kojem danas živimo i koji postoji "bez nas". On je prepun tehnologija, algoritama, umjetne inteligencije koji su aktivni bez našeg znanja ili čiju aktivnosti jednostavno ne primjećujemo, a takva će se tehnologija dalje razvijati i postajati učinkovitija i vidljivija.
Radi toga je važno umjetničko promišljanje o mogućim problemima te pronalazak vizualizacija ili dobrih pripovijesti, poput Marka Lackeyja koji dopušta "inteligentnom hladnjaku" da priča o sebi i pronalazi objekte koji su mu slični. Kitty AI Pinar Yoldas objašnjava nam da je politika budućnosti zamijenjena umjetnom inteligencijom jer je umjetna inteligencija analizom Big Data zaključila kako su ljudi postali nesposobni upravljati velikim sustavima i infrastrukturama ili Suzanne Treister, koja je jedna od najnadarenijih pripovjedačica ove izložbe, koja izmišlja fikcijskog trgovca dionicama koji ima halucinatorno iskustvo gledajući high-frequency trader algoritam kako samostalno trguje dionicama zasljepljujućom brzinom.
U tekstu o "stranoj tvari" (alien matter) citirate Sabinu Jeschke, koja tvrdi kako trenutno postoji više od 50 milijardi međupovezanih uređaja na nešto više od 6 milijardi ljudi. Dodao bih tome i procjenu Forbesa koji prognozira kako će se online generirani podaci povećati s 10 bilijuna GB iz 2015. na 180 bilijuna GB u 2025. Imat ćemo više uređaja i zastupljeniju okolinu "strane tvari" s više osobnih podataka koji će se prikupljati. Treba li nas to brinuti?
Potpuno se slažem s vama, to nas apsolutno treba brinuti. Kako Sabina kaže, tih 50 milijardi uređaja postoji danas i međusobno komuniciraju i dijele podatke i to će očito rasti. Danas djelomično postoji "mreža objekata" (Internet of Things), ali očekujem kako će se pojaviti novi i brojniji uređaji koje možemo smatrati dijelom te mreže. Uvijek pitam ljude jesu li protiv ili za tehnologiju te protiv ili za umjetnu inteligenciju. Kao drugačiji odgovor ponudim primjer autonomnog vozila. Nisam vozila automobil od kada sam položila vozački ispit, ali mislim da autonomna vozila mogu učiniti promet sigurnijim. Istovremeno trebamo biti svjesni kako će njihova prisutnost povećati i promet podataka koji će se izmjenjivati između vozila, infrastrukture i nekakvog sustava nadzora, što treba zabrinuti sve nas. Toga treba biti svjestan.Pravi problem umjetne inteligencije je pitanje kvantitete, ne kvalitete. Prikupljanje i obrađivanje podataka, analiziranje big data iz višestrukih izvora i pronalaženje uzoraka – umjetna inteligencija to sve radi na daleko većoj razini no što mislimo; i učinkovitije
Slažem se, ali bih dodao i priču kojom započinjete svoja predavanja – distopijski svjetovi znanstvene fantastike. Česta im je zajednička premisu kako tehnologija, poglavito umjetna inteligencija, izaziva tjeskobu i strah u ljudima. Možemo li se nositi s daljnjim razvojem, budući da se, gotovo ontološki, strašimo takvog oblika tehnologije?
Nisam prorok... Malo mi je apsurdna teza o strahu od umjetne inteligencije jer zapravo ne možemo simulirati ljudsku inteligenciju. Pravi problem umjetne inteligencije je pitanje kvantitete, ne kvalitete. Prikupljanje i obrađivanje podataka, analiziranje big data iz višestrukih izvora i pronalaženje uzoraka – umjetna inteligencija to sve radi na daleko većoj razini no što mislimo; i učinkovitije. To je jedna od glavnih tema izložbe.
Pronalaženje uzorka u prošlim i sadašnjim podacima i predviđanje budućnosti glavni je zadatak umjetne inteligencije koja je ovdje predstavljena. Nisam sigurna možemo li to zvati inteligencijom, za mene baš i nije. Ipak, to je sasvim sigurno sustav i trebamo se suočiti s time da je taj sustav na snazi. Primjerice represivni sustav prakticira takve alate već danas, poglaviti algoritme za prepoznavanje lica. Premisa filma Minority Report događa se danas u Njemačkoj, SAD-u i drugdje. Iz prošlih podataka zaključuju tko će biti budući kriminalac - skoro.
Američka NSA sagradila je 2014. godine Utah Data Center za prikupljanje podataka svih telekomunikacijskih podataka. Još uvijek nemaju legalne alate za ulazak u sve podatke, ali ih skupljaju. Imamo objektivan strah od kontrole i nadzora, što se može smatrati etičkim problemom. S druge strane imamo bioetički problem. Umjetna inteligencija se razvija u smjeru potpune autonomnosti i rastače granice dosadašnjeg shvaćanja života. Neovisno o tome ljudi su još uvijek uvjereni da se svi problemi tehnologije mogu riješiti isključivanjem – plug off i offline.
Ne možemo se isključiti! Ljudi pričaju kako se mogu isključiti s Facebooka, ali čak i ako nisu trenutno ulogirani Facebook i dalje prikuplja podatke o njima. Pluging off je romantičarska ideja o odvojenosti od svijeta, koja jednostavno ne funkcionira. Radije bismo trebali biti svjesni tehnologije i Svijet bez nas ne treba biti scenariji znanstveno-fantastičnog filma niti nešto što nam je daleko u budućnosti, već to treba biti pogled na svijet u kojem danas živimo i koji postoji "bez nas"uređaja koji se razvijaju te se boriti za etička pravila, recimo to tako, koja se trebaju uključiti u software. Jednom kada je sustav postavljen, teško ćemo ga mijenjati. A ako govorimo o umjetnoj inteligenciji, predvidivo je da će onda taj sustav moći samostalno mijenjati ta pravila. Sada je vrijeme za uspostavu etičke kontrole nad strojevima i algoritmima.
Ranije ste rekli kako nam narativi i spekulacija mogu pomoći u osvještavanju dometa tehnologije. U jednom tekstu ste ih nazvali i dobrim alatom za umjetnost. Možemo li govoriti o pripovijedanju i spekulaciju, a u nastavku i umjetnosti, kao alatu za učenje kako se ponašati s novim tehnologijama, o alatu povećanja svijest o tehnologiji?
Moram se pojasniti. Nisu samo dobar alat za umjetnosti, već i za politiku i obrazovanje, koji bez narativa ne bi funkcionirali. Ako želimo mijenjati svijet nabolje moramo koristiti narative sa snažnim porukama. To možemo naučiti iz umjetnosti – kritički, zabavni narativi koji pokazuju kako svijet može biti drugačiji, može biti bolji.
