26. travnja 1937. godine Francovi su nacistički saveznici izveli nasumično bombardiranje baskijskog gradića u kojem su stradali samo nedužni civili. Službene liste mrtvih nije bilo, a pretpostavlja se da je u bombardiranju ubijeno oko 1 600 ljudi.Podsjećanje na teror i strah koji prikazuje, ali i empatiju i solidarnost na koju poziva Guernica, danas je dužnost i nužnost. Ako uzmemo posljednih osamdeset godina, mogli bi satima ispisivati lokacije i datume nehumanih i neselektivnih bombardiranja
Kako piše Marin Jurjević: "Porušeno je gotovo sve, od mjesne klaonice Matadero, do tržnice, burze brašna Alhondiga pa do kazališta i stambenih zgrada. Guernica je pretvorena u golemu ruševinu, hrpu kamenja, betona, cigli, greda… Ironijom sudbine, jedino što u bombardiranju nije razoreno bila je Casa de Juntas i slavni Arbol de Guernica, simboli baskijskog nacionalizma. Da cinizam slučajnosti bude potpun, netaknuta je ostala i tvornica oružja Astra.”
Ranije te godine španjolska republikanska vlada naručila je od Picassa mural za Španjolski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu. U tom se periodu Picasso mučio sa slikanjem, nije bio inspiriran i uglavnom je neuspješno stajao pred bijelim platnom. Nakon napada na Guernicu, odlučio je da će užasi ratovanja biti njegov motiv.
O tome je rekao: "Ovom slikom izražavam prijezir prema vojnoj kasti koja je potopila Španjolsku u oceanu boli i smrti. Uvijek sam vjerovao i još uvijek vjerujem da umjetnici koji žive i rade s humanim vrijednostima ne mogu i ne smiju ostati indiferentni u konfliktima u kojima su ugrožene najveće vrijednosti čovječanstva i civilizacije."
Na izložbi u Parizu na kojoj su dominirala alegorijska djela nacističke i sovjetske propagande, Guernica je odudarala. Slika je bila golema i drugačija, neki su kritičari Picassa proglasili "prošlošću", ali francuski pjesnik Michel Leiris napisao je da je Guernica Picassovo "pismo tuge - sve što volimo umire".Kako je Francov režim pobjedio u Španjolskoj, Picasso je odbijao smjestiti sliku u Španjolskoj, sve dok se u zemlji ponovno ne uspostavi demokratska vladavina
Promatram buljave oči likova, razrogačene od užasa, jezike našiljene kao noževe, otvorena usta u kojima je zastao jauk... U središnjem dijelu slike, pri samom je dnu pogažena ruka koja drži cvijet. U glavi mi se javlja stih iz Balade prevarenog cvijeća Vesne Parun: "Rastvorila je oči od straha tratinčica, jer nije izuo čizme mitraljezac".
Picassov vizualni jezik nadilazi motive i okvire "španjolske tragedije", Guernica je univerzalno progovaranje o ratu, teroru, strahu, boli i suosjećanju. To pokazuje i sam život djela posljednjih osam desetljeća. Prosvjednici diljem svijeta koristili su motive iz Guernice u antiratnim marševima - Sirijci su na prosvjedima nosili fotografije Picassove slike, lica Guernice stajala su u rukama prosvjednika u Palestini, Indiji, Americi.
Kako je Francov režim pobjedio u Španjolskoj, Picasso je odbijao smjestiti sliku u Španjolskoj, sve dok se u zemlji ponovno ne uspostavi demokratska vladavina. Guernica je prvotno devetnaest godina putovala svijetom (velik dio novca od izložbi skupljao se i odvajao za pomoć španjolskim izbjeglicama), a 1958. godine posuđena je Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.Picassov vizualni jezik nadilazi motive i okvire "španjolske tragedije", Guernica je univerzalno progovaranje o ratu, teroru, strahu, boli i suosjećanju
Tek se 1981. godine, nakon svrgavanja fašističke vladavine - šest godina nakon smrti Franca i osam godina nakon smrti Picassa - Guernica vratila u Španjolsku. Bila je izložena u Madridu, gdje se nalazi i danas. Kako se zemlja oporavljala od desetljeća diktature, slika je prvo prikazivana pod nepropusnim staklom, koje je maknuto 1995. godine.
Podsjećanje na teror i strah koji prikazuje, ali i empatiju i solidarnost na koju poziva Guernica, danas je dužnost i nužnost. Ako uzmemo posljednih osamdeset godina, mogli bi satima ispisivati lokacije i datume nehumanih i neselektivnih bombardiranja (Dresdena, Hirošime i Nagasakija, Iraka, Srbije, Gaze, Bejruta, Sirije...), jer su ona postala dio opće prakse ratovanja.Na izložbi u Parizu na kojoj su dominirala alegorijska djela nacističke i sovjetske propagande, Guernica je odudarala
Čujem jednu od voditeljica izložbe kako grupi posjetitelja prepričava poznatu anegdotu o Picassu. Kada je počeo Drugi svjetski rat, nacisti su ga nadgledali, pa je tako jednom prilikom nacistički vojnik posjetio njegov pariški studio i pokazavši na reprodukciju Guernice na zidu upitao: "Jeste li vi to napravili?". "Ne, vi ste", odgovorio je Picasso.
Danas, dok stojim ispred njegovog najpoznatijeg djela, mučnog crno-bijelog kolektivnog ogledala, jedini iskreni odgovor koji u sebi pronalazim je: "ne, mi smo".
