Foto: Unc.eduFoto: Unc.eduVedran Džihić, politolog s Instituta za međunarodnu politiku u Beču: Važno je da protesti ne postanu objekt političkih manipulacija i da građani shvate da su raznorazni dodici, čovići, izetbegovići, lagumdžije itd. neodgovorni manipulatori koji su izgubili kontakt sa stvarnošću, i da će, ako pritisak građana popusti, nastaviti sa istom politikom.

O prosvjedima u BiH za 'H-Alter' govori Dr. sc. Vedran Džihić, Senior fellow na Austrijskom Institutu za internacionalnu politiku (OIIP) i predavač na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Beču".

Zašto se prosvjedi događaju baš u ovom trenutku?

Protesti ovakve vrste nikada nemaju jasan timing i teško je objasniti zašto upravo sada a ne u bilo kojem drugom momentu zadnjih deset godina. Ovi protesti su se mogli desiti u bilo kojem momentu, bolje rečeno, oni su se morali desiti. Dok su prve godine poslije rata bile obilježene nadom u bolje sutra i kakvom-takvom reformskom dinamikom (naravno, često diktiranom od strane OHR-a) od 2006. godine na ovamo BiH i njeni građani svakim danom sve dublje tonu u ambis koji je rezultat suludih etno-političkih igrarija, kultivisane neodgovornosti lokalnih i inostranih elita te njegovane bahatosti na svim nivoima drzave. Prazne fraze o briselskoj Bosni, o navodnoj nacionalnoj ugrozenosti, punjenje medijskog prostora pričama o "neverending" Sejdić-Finci pregovorima i slično su bile samo paravan iza kojeg su uski politički i ekonomski krugovi moći - nazvao bih ih neoliberalno novokomponovane BiH elite - radile na osiguranju vlastite moći i stečenih privilegija. Tako je BiH postala paradigmatična za najbrutalniji oblik neoliberalnog kapitalizma, u kojem mala grupa ljudi bukvalno parazitira na obespravljenoj i izmrcvarenoj masi BiH građana. Kao što je njemački filozof Peter Sloterdijk rekao u njegovoj knjizi "Gnjev i vrijeme" bilo je samo pitanje vremena kada će se akumulirani i narastajući gnjev naroda preliti na ulice. BiH kao fabrika gnjeva je neminovno morala eksplodirati. A kada se to dešava strah počinje da se seli iz kostiju običnog građanina u kosti onih koji su krivi za gomilanje gnjeva, a to su političke elite u BiH i njihovi krugovi. Vrijeme je da počnu da se plaše.

Koliko je značajna činjenica što su prosvjedi po prvi put socijalnog, a ne etničkog karaktera?

V. Džihić: BiH kao fabrika gnjeva je neminovno morala eksplodirati. A kada se to dešava strah počinje da se seli iz kostiju običnog građanina u kosti onih koji su krivi za gomilanje gnjeva, a to su političke elite u BiH i njihovi krugovi.

To je iznimno značajno, jednostavno zbog toga što se iza svih tih etno-političkih priča o ugroženosti i dubokoj mržnji u BiH kriju jasni partikularni interesi BiH elita. Priča o etničkoj mržnji i ugroženosti je dio mitologije Dejtonske BiH, koja se njeguje uz pomoć medija i režimskih intelektualaca. Svi građani BiH, bez obzira da li žive u Republici Srpskoj ili bilo kojem kantonu Federacije BiH se nalaze u istoj situaciji - žrtve su frankenstajnske BiH, zemlje bez minimuma socijalne pravde, zemlje siromašnih i obespravljenih, potištenih i frustriranih, zemlje u kojoj su oni koji ih kradu nacionalni heroji a oni kao građani reducirani na amorfnu masu kojom se sredstvima etno-političkog marketinga pokušava upravljati. Važno je da protesti ne postanu objekt političkih manipulacija, koje su već započele. Važno je da građani BiH shvate da su raznorazni dodici, čovići, izetbegovići, lagumdžije itd. obični neodgovorni manipulatori koji su izgubili kontakt sa stvarnošću, i da ce sutra, ako pritisak gradjana popusti, nastaviti sa istom politikom kao i do sada. Trenutačne BiH političke stranke i njihovi lideri su imali gotovo 20 godina vremena da pokažu da umiju i žele da vode ovu zemlju. Rezultat je zemlja u agoniji, zemlja koja odumire. Potrebni su potpuno novi ljudi, novi etos u državi i društvu, nova svijest da je moguća drugačija i bolja BiH.

Koje bi mogle biti posljedice prosvjeda?

Postoji scenario u kojem će protesti da jenjaju a političke elite jednostavno odigraju na vrijeme pokušavajući da diskreditiraju građane na ulicama. Svjedoci smo prvih ostavki, ali smo u isto vrijeme i svjedoci pokušaja manipulacija. Te manipulacije će se nastaviti i u sljedećim danima. Ali ja vjerujem i nadam se da će ovaj put građani ustrajati na njihovim ciljevima, da će februar 2014. godine ući u istoriju BiH kao mjesec preokreta u kojem su sve građani BiH bez obzira na njihovu etničku pripadnost jasno formulirali viziju nove BiH. A to je vizija zemlje u kojoj će biti prevaziđena iracionalna i preskupa ustavna konstrukcija i podjela zemlje, gdje će se optimalno koristiti resursi zemlje kojom će vladati odgovorni političari spremni da predano i požrtvovano rade za građane. To je vizija zemlje u kojoj se cijene i poštuju razlike ali u prvi plan stavlja sve ono što je zajedničko.

Kako ocjenjujete poteze vladajućih?

V. Džihić: Vjerujem i nadam se da će ovaj put građani ustrajati na njihovim ciljevima, da će februar 2014. godine ući u istoriju BiH kao mjesec preokreta u kojem su sve građani BiH bez obzira na njihovu etničku pripadnost jasno formulirali viziju nove BiH. 

Do sada podnesene ostavke su razultat straha, i dobro je da se po prvi put od Dejtona političari počinju plašiti. Zatekli su ih ovi protesti, nisu očekivali ovakav gnjev, ovakvu erupciju. Pokušali su da reaguju na uobičajen nacin - malo manipulacija, malo prazne retorike, malo etno-nacionalnih prepucavanja i priča o nekim navodnim zavjerama i interesima iza toga. Čini mi se da počinju polako da prepoznaju da je ovaj put sve drugačije. Čini mi se da počinju da shvataju da su oni kao carevi ove zemlje doista goli i da to narod prepoznaju. Sada počinje panika. Jednostavno im se sada može reći: Dobrodošli u realnu BiH, zemlju gdje građani iz mjeseca u mjesec imaju paniku kako da prehrane njihove porodice. Vrijeme je da i vi osjetite osjećaj panike, da budete uznemireni, uplašeni, i da shvatite da ste krivi.

Kako ocjenjujete diskurs medija koji su izvještavali o prosvjedima?

Diskurs medija je šarolik kao i čitava medijska scena u BiH. Imamo primjere vrhunskog profesionalizma, ali imamo i primjere medija koji se očigledno nalaze u direktnoj službi određenim političkim opcijama. Ovi drugi su po meni opasni pošto mogu da politički spinuju proteste u potpuno pogrešnom pravcu. Klasični mediji će i dalje igrati važnu ulogu, ali u ovim protestima po prvi put vidimo sve veću ulogu socijalnih medija, koji imaju posebnu dinamiku i puno bolje i autentičnije reprezentiraju građane i kanaliziraju proteste. 

Ključne riječi: prosvjedi u BiH
<
Vezane vijesti