ALTER-NATO-R ime je Platforme za izgradnju mira koja je upotrijebljena kao alternativa priključenju RH NATO savezu. Sastavilo ju je šezdeset udruga civilnog društva. U njihovo je ime na prošlotjednom okruglom stolu Platformu predstavio Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije, a sudionici okruglog stola bili su, uz analitičara Davora Gjenera i veleposlanika RH pri NATO-u Davora Božinovića i predstavnici triju stranaka – SDP-a, DC-a i HSLS-a. Ovo je važno istaknuti pošto druge stranke ne vide razloga prisustvovati rijetkim razgovorima o alternativi našem strateškom cilju (ne ulaska u NATO, nego onom što slijedi nakon ulaska, a o čemu se jako malo priča). Većina se ispričala, a HDZ se uopće nije javio, vjerojatno pod utjecajem Ive Sanadera koji ne želi da NATO bude predmet izborne utrke. A upravo se sada mora o NATO-u pričati, jer bismo, s ili bez savjetodavnog referenduma, mogli posrljati kao guske u (NATO-ovsku) maglu.
Sama Platforma navodi temeljne prijetnje u kojima nam NATO ne može pomoći: slabost pravne države, slab civilni nadzor nad sredstvima represivnog sustava (policija, vojska), nedostatak regionalnog razvoja RH, nedostatak osmišljene balkanske politike, neprevladane ratne traume, porast netrpeljivosti u društvu, preopterećenost državne uprave brzim reformama, velika ovisnost o turizmu i održivom ekološkom razvoju. Iako Platforma pozdravlja uspješne reforme u postupku pristupanja NATO-u, ona smatra da se napredak Hrvatske može i dalje razvijati unutar Partnerstva za mir, a s NATO savezom samo surađivati. Osim toga, ulaskom u NATO jačaju prijetnje od terorizma, upitna je spremnost hrvatskih institucija za rad unutar njega, postoji mogućnost eventualnog stradavanja pripadnika hrvatskih snaga izvan zemlje, raste kompleksnost političkih odnosa, a krhki su mehanizmi zaštite ljudskih prava. Platforma je kao sažetak ponudila sedam koraka za podizanje sigurnosti i stvaranje branda Hrvatska – zemlja izgradnje mira:
U detaljnom pregledu ciljeva postoji još nedorečenosti i kontradiktornosti. Dok se s jedne strane traži demilitarizacija, s druge se zahtjeva smanjenje broja vojnika, što dovodi u pitanje želi li Platforma ukinuti vojsku, ili ju samo smanjiti. Smanjenje je ionako predviđeno, i to na 16.000 djelatnih vojnih osoba, ali samo kao preduvjet uključenju NATO-u. U suprotnom slučaju, kako kaže predstavnik HSLS-a Ivan Kozica, smanjenje vojske bi bio upitan potez.
Dio pod nazivom Suočavanje s prošlošću očito je trn u oku svih desnih, ali i nekih centrističkih stranaka. Zahtjev za stvaranjem memorijalno-dokumentacijskog centra o Domovinskom ratu je već ostvaren, i u njemu rade eminentni stručnjaci različitih ideoloških usmjerenja što je očito bio problem sastavljača Platforme. Nadalje, zahtijevaju se snažni koraci u civilnodruštvenoj angažiranosti u regionalnom razvoju, zaštiti i promicanju ljudskih i manjinskih prava i vjerskih sloboda, rodnoj ravnopravnosti te promicanju kulture javnog dijaloga i demokracije kojeg Hrvatskoj kronično nedostaje. U vanjskoj politici se zagovaraju koraci aktivnog sudjelovanja u međunarodnim problemima, kao i obrazovna, kulturna i gospodarska suradnja, koja je možda više zatajena u javnosti nego što je nema.
Tu je i odjeljak o sigurnosti, koji se tiče već spomenutih ciljeva, no ni tu se ne vidi što je temeljni razlog zašto ne ući u NATO, a zašto ući u EU (i time se uključiti u kolektivnu europsku vojnu obranu) ili ostati u djelatnim vojnim misijama UN-a. Pitanje turizma je prenaglašeno, pošto su mediteranske turističke sile redom članice NATO-a. Stječe se dojam da autori žele sve što je dobro za nas, a one potencijalno opasne obveze - neka NATO zadrži za sebe. Naravno, tako se ne može voditi politika u međudržavnim savezima. Na kraju, nisu prikazane ni dobre strane NATO-a, kao ni loše. Jedan je dio Platforme radikalno pacifistički nastrojen i pomalo idealizira nestajanje vojske. Autori bi u tom kontekstu trebali više pažnje posvetiti racionalnoj stvarnosti suvremenog svijeta i proučavati pragmatične poteze u narušavanju mira.
Bez obzira na nabrojane primjedbe, koje su duboke, i više – manje ruše cijelu Platformu, ovo je prva sustavna ideja o alternativi NATO-u. Zato ovu Platformu treba objeručke prihvatiti kao dobru zamisao i, zajedno sa stručnjacima za NATO, temeljito revidirati njezin sadržaj. Napokon, što je država bez alternativnih planova?