Glina i Beli Manastir samo su neki od gradova koje pamtimo po tragično završenim slučajevima nasilja u obitelji. Iako nikad nisu dobili službenu potvrdu, ni ne treba nam papir sa žigom da bi shvatili da je sustav u tim i drugim sličnim slučajevima zakazao. Ipak, nakon tolikih propusta i slučajeva koji su pravdu dobili i na Europskom sudu za ljudska prava, čini se da smo "na putu da stignemo na put" rješavanja ovog, pa nećemo biti previše patetični ako to kažemo, gorućeg pitanja.
Definitivnim određivanjem što je kazneno djelo, a što prekršaj u slučajevima nasilja u obitelji, počiniteljima kaznenog djela počele bi stizati i zaslužene veće kazne, a ne tek zaštitne mjere, koje su se često određivale, a onda i ne provodile
U tijeku je izrada Nacrta prijedloga novog Kaznenog zakona. Novi zakon trebao bismo, između ostalog, konačno urediti kritično područje kaznenih djela protiv braka, obitelji, mladeži i spolne slobode. Od ravnatelja Uprave za kazneno pravo Ivana Crnčeca doznajemo da je još sve u fazi rasprave, a jedna od njih i dalje se vodi upravo oko kaznenog djela nasilja u obitelji. Upravo je to područje, kao najproblematičnije, na nedavno održanom okruglom stolu "Novi Kazneni zakon - kaznena djela protiv spolne slobode i kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži" izdvojila voditeljica Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga novog Kaznenog zakona, Ksenija Turković. Crnčec nam je otkrio oko čega se vode polemike.
"Radna skupina za izradu novog Kaznenog zakona još uvijek nije zauzela definitivan stav oko navedenog kaznenog djela. Trenutno se razmatraju dvije varijante zakonskog definiranja nasilja u obitelji: redefiniranje postojećeg kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji ili uvođenje kvalificiranih oblika kod drugih kaznenih djela (npr. kod teške tjelesne ozljede, prijetnje i dr.) kad je počinitelj član obitelji".
Crnčec priznaje da je cilj novog Kaznenog zakona ukloniti nedostatke, koji postoje u sadašnjem opisu kaznenog djela Nasilničkog ponašanja u obitelji.
"U važećem Kaznenom zakonu počinjenje kaznenog djela Nasilničko ponašanje u obitelji postavljano je alternativno kao nasilje, zlostavljanje ili osobito drsko ponašanje. Riječ je o pojmovima koji pokrivaju iste oblike ponašanja, ali različitog intenziteta, pa je Radna skupina mišljenja kako bi bilo dovoljno govoriti samo o nasilju. Nasilničko ponašanje u obitelji prilično je široko postavljeno i nedovoljno jasno te kao takvo ne odgovara zahtjevima načela zakonitosti za određenošću. Naime, ovo kazneno djelo isprepliće se s brojnim drugim kaznenim djelima (npr. tjelesna ozljeda, seksualnim deliktima) i s prekršajima iz Zakona o zaštiti u obitelji. Postavljanjem jasne crte razgraničenja između prekršaja i kaznenog djela osigurava se pravna sigurnost".
I ne samo da se osigurava pravna sigurnost, definitivno određivanje što je kazneno djelo, a što prekršaj u slučajevima nasilja u obitelji, počiniteljima kaznenog djela počele bi stizati i zaslužene veće kazne, a ne tek zaštitne mjere, koje su se često određivale, a onda i ne provodile.
"Ukoliko se usvoji prva varijanta, Radna skupina će svojim prijedlogom ponuditi novi naziv kaznenog djela - Nasilje u obitelji, te je usvojena ideja da se u to kazneno djelo unese obilježje opetovanosti (ponavljanja nasilja) po uzoru na španjolski i švedski Kazneni zakon, što će biti kriterij za razlikovanje kaznenog djela od prekršaja".
"Tek nakon višekratnih prijava eventualno se odlučuje to tretirati kao kazneno djelo. Kod svih drugih djela ide se prema težini posljedica, osim u slučaju nasilja u obitelji. Žrtvu se u prekršajnom postupku tretira kao svjedoka, a ne kao žrtvu. Sukladno tome, nema ravnopravan status u postupku te pravo uvida u spise i pravo na žalbu. Prečesto se, isto tako, ne uzima u obzir nasilje kojem svjedoče djeca kao čin nasilja prema djeci, već se ističe kako nasilnik nikada nije udario dijete, iako dijete najčešće trpi najteže posljedice. Psihičko nasilje u nas gotovo da se ne procesuira, već se samo vidljive tjelesne ozljede priznaju kao osnova za pokretanja postupaka".
Veliki problem, što smo više puta isticali, postoji i sa gotovo svim institucijama. Sarnavka ističe da policija prečesto ne postupa sukladno Protokolu, koji propisuje izdvojeno ispitivanje nasilnika i žrtve.
Do sada su nasilnici uživali zaštitu države. Posljedično, to je i dovelo do tragičnih slučajeva, za koje nitko nije odgovarao
"Sve ovisi o osobi koja je na dužnosti, što je nedopustivo. Prijavljuju nasilje najčešće kao prekršaj i gotovo nikada ne traže donošenje zaštitnih mjera (zabrana pristupa, udaljenje iz kuće ili stana do dvije godine neovisno o vlasništvu isl.). Suci često izriču najblaže kazne, novčane ili u pravilu uvjetne, ne presuđuju po službenoj dužnosti zaštitne mjere, a kad ih i izreknu, nitko nije zadužen za praćenje njihova izvršavanja. U sustavu nema dovoljno stručnjaka za provođenje mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana i obveznog liječenja od ovisnosti. Također, zdravstvene ustanove vrlo rijetko prijavljuju nasilje, isto kao i centri za socijalnu skrb, iako ih zakon na to obavezuje".
Zahvaljujući svemu tome, do sada su nasilnici uživali zaštitu države. Posljedično, to je i dovelo do tragičnih slučajeva, za koje nitko nije odgovarao.
"Neopisivo je previše simpatija na strani nasilnika u čiji profil u pravilu, za one koji poznaju problematiku, idu značajke kao što je 'šarm, komunikativnost, široka socijalna mreža', pa su institucije (prvenstveno socijalna skrb i policija) zavedene tim osobinama i unaprijed ne vjeruju žrtvi, što znači da uopće ne prate stručnu literaturu niti ima dovoljno edukacije o toj problematici".
Sarnavka je opisala i kako te nedorečenosti u našim zakonima izgledaju u praksi.
Iako se čini da sam novi Kazneni zakon neće riješiti problem, jer kao što vidimo, ni sada ga nadležne institucije ne provode, već se oslanjaju na druge ili nikakve zakone, možemo se nadati da će ovo ipak biti put prema boljoj uređenosti ovog područja. Bolje bi se trebalo urediti i kazneno djelo silovanja. Prema prijedlogu Radne skupine, više se neće tražiti uporaba prisile ili prijetnje, već će silovanjem biti proglašen svaki spolni odnos ili s njime izjednačena spolna radnja za koju osoba nije dala pristanak. Predlažu se i veće kazne, ali uvođenje novog kaznenog djela - Teška djela protiv spolne slobode, koje obuhvaća silovanje na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način, kao i prouzročenje smrti ili teških ozljeda silovanoj osobi.
