H-Alter
Istočnoeuropski radnici u EU moraju se boriti sa sustavom koji se može nazvati modernim ropstvom, stoji u briselskom izvještaju

Radnici iz istočnoeuropskih članica EU-a koji na rad odlaze u 15 starih članica izloženi su sustavnoj diskriminaciji, stoji u izvještaju briselskog Centra za europske političke studije. Neravnopravnost i kršenja se odnose na birokratske prepreke, ali i stvarna kaznena djela počinjena iz mržnje. Zastrašivanja, emocionalna zlostavljanja, zakašnjele isplate i uskraćivanje zarade, rad bez ugovora ili bez prava na godišnji odmor i socijalnu zaštitu, uobičajeni su dio radničkog života ljudi s istoka EU-a. Većina članica je ukinula ograničenja za radnike iz deset novih članica Unije, ali im nije osigurala jednaka prava koja su određene europskim ugovorima, ističe autor izvještaja Carby Hall dodajući da se istočnoevropski radnici moraju boriti sa sustavom koji se bez pretjerivanja može nazvati modernim ropstvom. Hall u samom problemu obespravljenih radnika ne vidi najveći problem, jer je daleko gore to što u EU-u ne postoji volja da se diskriminacija eliminira. Osim toga, ni jedna članica nije potpisala UN-ovu Konvenciju o pravu radnika, što samo pokazuje stupanj nebrige evropskih političara za stanje europskog radništva. Iznimka je prehrambeni sektor u kojem postoji jednaka zaštita za sve zaposlenike. Ovaj problem dodatno će pospješiti sve veće migracije radnika. Do kraja 2007. iz Poljske je otišlo čak 2,3 miliona ljudi na rad u inostranstvo, što navedenu zemlju stavlja na prvo mjesto prema povećanju ekonomske emigracije. Njemačka visoko kotira na listi zemalja koje uvoze radnu snagu, premda još uvijek nije u potpunosti ukinula ograničenja za primanje radnika iz istočne Evrope. Ograničenja su ublažena tek za visoko kvalificiranu radnu snagu. Prema važećoj regulativi, tek 2011. godine stare članice EU-a moraju ukinuti sva ograničenja za radnike.