Sedam godina borbe za grad po mjeri bicikla

Biciklista na ulicama Zagreba sve je više, ali gradske vlasti na čelu s gradonačelnikom i dalje žute crte obojene na pločnicima nazivaju biciklističkim stazama. Iako bi sedam godina objašnjavanja što je zapravo biciklistička staza mnoge isfrustriralo, iz udruge Sindikat biciklista nemaju namjeru odustati. Promociju bicikliranja kao održivog načina prijevoza koje sa sobom nosi i cijeli niz drugih pozitivnih društvenih promjena nastavljaju i ovoga vikenda, organizacijom Pedalafesta, izdanja festivala posvećenog najučinkovitijem i najčišćem prijevoznom sredstvu. Tim povodom o stanju biciklističke infrastrukture u Zagrebu, o tome zašto Hrvatska ne povlači novac iz EU fondova za takvu infrastrukturu, o sedam godina rada udruge te na koje sve način bicikl može pomoći "spasiti svijet" za H-Alter govori Tomislav Nakić-Alfirević iz Sindikata biciklista.

Poticaj za osnivanje biciklo-zagovaračke organizacije u Zagrebu prije sedam godina je bilo kritično stanje biciklističke infrastrukture. No, Zagreb je i dalje daleko od primjera koji su predstavljani na prošlim Pedalafestovima, kao što su Sevilla ili nizozemski gradovi. "Staze" su i dalje nepovezane i na pločnicima. Kako nakon sedam godina rada vidite stanje biciklističkog Zagreba?

Na žalost, gotovo smo posve nezadovoljni. Gradska uprava praktički ne komunicira s građanima, rade zahvate bez savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, a stanje na terenu prilično jasno svjedoči da im biciklistički promet nije prioritet, nego nešto što se izgleda tolerira jer možda smatraju da lijepo izgleda. Gotovo sve "biciklističke staze” su nepropisne, često i opasne, Grad otvoreno i javno tvrdi da ih ne namjerava na vrijeme uskladiti s novim Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi, a brzina kojom se mreža staza širi je tragično spora: nevjerojatnih 3 km staza, i to mahom bojanjem nogostupa. To je za grad te veličine porazno: Zagreb zapravo ništa ne radi po pitanju razvoja biciklističkog prometa.

Gradska uprava praktički ne komunicira s građanima, rade zahvate bez savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, a stanje na terenu prilično jasno svjedoči da im biciklistički promet nije prioritet, nego nešto što se izgleda tolerira jer možda smatraju da lijepo izgledaIpak, neke ulice su dobile oznake dijeljenog prometa i broj ljudi na biciklima kontinuirano raste. Ima li i nekih pomaka koje biste ocijenili pozitivnim?

Nekih pozitivnih pomaka je naravno bilo, a najvažniji je da je gotovo u potpunosti obustavljeno postavljanje štetnih "spiralnih” parkirališta i umjesto njih polako se pojavljuju daleko bolje "klamerice”. U Buzinu je izgrađen kilometar načelno kvalitetnog poteza dvosmjerne staze, ali potpuno odsječenog od Novog Zagreba. Dobili smo i par novosti u gradskoj signalizaciji kao što su prve oznake za dijeljeni promet kolnikom koje ste spomenuli, te i pomaknute zaustavne crte za bicikle, tzv. "bike boxovi”, premda se i ta signalizacija mjestimice koristi potpuno pogrešno, čime se vozače automobila uči da je zanemaruju. Sve u svemu, ocjena koju bismo mi dali Gradu Zagrebu je svega 2/10.

Još 2012. je gradonačelnik obećao gradnju biciklističke magistrale Trg Franje Tuđmana – Maksimir. Na prijedlog Sindikata magistrala je trebala biti dvosmjerna, duga 6,7 kilometara i projektirana tako da je odvojena i od pješaka i od automobila. No, do realizacije ovog projekta nikada nije došlo. Imate li informacije o tome što se događa s ovim planom i zagovarate li je i dalje? 

Spomenuta magistrala mogla je biti jedan lijepi početak transformacije grada u smjeru održivosti i kvalitete života, ali gradonačelnik je jednostavno pogazio dano obećanje da će do izvedbe takve staze doći. Trenutno nemamo informacije o njenoj gradnji, ali znamo da postoji projekt magistrale koja bi povezivala istok i središte grada.

Koji su to još pravci povezivanja koji Zagrebu nedostaju?

Zagrebu kronično nedostaje primarna biciklistička mreža koju sačinjavaju takve biciklističke magistrale sa što manje prekida, a koje bi povezivale istok i zapad te sjever i jug grada na nekoliko horizontala i vertikala. No, takvu infrastrukturu potrebno je uplanirati u postojeći prostorno-prometni sustav, a s iznimkom pravca uz Branimirovu (koji je nasušno potreban i rado ćemo ga pozdraviti ako se ostvari), nema naznaka da Grad tako nešto planira. Osobito su problematični pravci Črnomerec-Podsused, Avenija Dubrovnik (uzduž i poprijeko), Slavonska avenija, Avenija Dubrava i Branimirova, između ostalih.Zagrebu kronično nedostaje primarna biciklistička mreža koju sačinjavaju takve biciklističke magistrale sa što manje prekida, a koje bi povezivale istok i zapad te sjever i jug grada na nekoliko horizontala i vertikala

Zbog loše mreže staza ne pati samo biciklistički, već i intermodalni promet. Izgradnja biciklističke infrastrukture dala bi ljudima mogućnost da vlakom stignu do npr. kolodvora i dalje nastave biciklom te bi se smanjio priljev automobilskog prometa iz okolnih gradova.

Prvi Pedalafest održao se 2012. godine na Trgu žrtava fašizma, u i oko Meštrovićevog paviljona koji je posljednjih mjeseci "žrtva opetovanog i nepromišljenog gospodarenja kulturnim dobrom i javnim prostorom od strane gradske uprave", naveli ste u najavi festivala. Ovaj brzopotezni masakr javnog prostora bez uključivanja javnosti sličan je načinu na koji se izrađuje i biciklistička infrastruktura. Koliko vi vidite borbu za biciklistički Zagreb kao dio šire borbe za javni prostor?

Brinu nas planirani zahvati na Trgu žrtava fašizma jer po ono malo informacija što je procurila u javnost, predstoje nam veliki koraci unatrag. Međutim, još važnije od toga je da smo već u nebrojeno slučajeva dovedeni u situaciju da samo bespomoćno gledamo kakve greške Grad radi na terenu jer se planira iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti: renovacija Koturaške, Magazinske, nova cesta na potezu Munjarskog puta...primjera ima jako puno.

Prvenstveno zbog toga podržavamo i inicijativu koja se protivi trenutnom projektu preuređenja Trga žrtava fašizma: nevjerojatno je da naše društvene institucije jedna za drugom odbijaju ne samo uključiti građane u proces planiranja, ne samo obavijestiti građane o planovima koje sam Brinu nas planirani zahvati na Trgu žrtava fašizma jer po ono malo informacija što je procurila u javnost, predstoje nam veliki koraci unatragGrad napravi, nego da se stvara slika kao da se to tako radi i da je sve u najboljem redu. Na ruti kritične mase koja se održava u subotu, proći ćemo i preko Trga žrtava fašizma te ga obići u znak negodovanja prema devastaciji koja se tamo događa posljednjih mjeseci.

Na ovogodišnji festival dolaze slične zagovaračke i aktivističke organizacije iz drugih europskih zemalja. Koje su to pozitivne prakse koje bi Hrvatska mogla kopirati?

Najbolji nam je primjer onaj iz susjedstva s kojim se možemo uspoređivati. U Ljubljani je bilo velikog otpora protiv širenja pješačke zone i zatvaranja jednog značajnog dijela grada za prometovanje motornim vozilima. To je ipak učinjeno jer su grad vodili ljudi s vizijom, a danas većina Ljubljančana podupire takve projekte jer su dobili na kvaliteti života. Mi godinama stojimo dok zemlje Sjeverne i Zapadne Europe odmiču naprijed. Jedna od razlika u tim državama u odnosu na Hrvatsku je zasigurno i sudjelovanje građana u promjenama. Kod nas sudjelovanje građana i zainteresirane stručne javnosti postoji samo deklarativno pa tako još uvijek nismo, za razliku od naših gostujućih organizacija, uključeni u procese planiranja već nas se nastoji naučiti da je u redu da nas se dovodi pred gotovu stvar.Kod nas sudjelovanje građana i zainteresirane stručne javnosti postoji samo deklarativno pa tako još uvijek nismo, za razliku od naših gostujućih organizacija, uključeni u procese planiranja već nas se nastoji naučiti da je u redu da nas se dovodi pred gotovu stvar

Je li ključ za pomak naprijed u budžetiranju, izdvojenoj stavci u lokalnim i nacionalnim budžetima za biciklističku infrastrukturu?

Vrlo je jednostavno, ključ svega je u dvije komponente. Ako imate političku volju i procijenite da je vašim građanima, koji su ujedno i birači, važna kvaliteta života čije povećanje dokazano proizlazi iz planiranja održivog prometa, vi ćete napraviti srednjoročne i dugoročne ciljeve, alocirati izvore financiranja za mjere kojima se ti ciljevi postižu te početi s aktivnostima, dakle donijeti ćete i provoditi Operativni plan razvoja održivog prometa. Plan i alocirana sredstva su ključ svega.

U Zagrebu, kao i u većini hrvatskih gradova (za razliku od npr. Ljubljane), nema ni strateške odrednice prema održivom prometu, niti operativnog plana. To je zato što se mnoge naše gradske uprave, a Zagreb pogotovo bave gotovo isključivo servisiranjem prometa osobnih automobila, a na biciklistički promet se gleda kao na smetnju pa nije čudo da nema ni rezultata već se tri kilometra boje na pločniku predstavlja kao uspjeh.

Ukratko, razviti biciklistički promet izrazito je jednostavno, jeftino i brzo: stvar je samo političke volje i vizije, a to je ono što nam tragično nedostaje.

Može li se za biciklističku infrastrukturu povući novac iz europskih fondova i čini li to Hrvatska uopće?

Novac iz EU stoji nam raspolaganju kao zrela trešnja u rano ljeto. Od tih trešanja Hrvati uberu oko 8 posto, dakle najmanje u EU. Novac za infrastrukturne projekte, pogotovo u održivom prometu, Europa ne samo da potiče, nego i ističe jer je održivost jedna od najvažnijih odrednica Unije. Budući da za infrastrukturne projekte trebate imate idejni i glavni plan, koji je dio šire vizije, to je najčešće i razlog što taj novac iz EU trenutno ne povlačimo.

Hrvatska proživljava višestruke krize, a neke od njih su one neodrživosti turizma i napada na prostor, forsiranja korištenja fosilnih goriva, financijskog kraha, iseljavanja, krize društva u cjelini. Može li bicikliranje na neki način spasiti Hrvatsku?

Novac za infrastrukturne projekte, pogotovo u održivom prometu, Europa ne samo da potiče, nego i ističe jer je održivost jedna od najvažnijih odrednica UnijNi jedna pojedinačna mjera pa ni bicikliranje ne može naravno "spasiti” Hrvatsku. Međutim, svega primjerice 20 do 25-postotna zastupljenost bicikla u prometu mogla bi dramatično podići kvalitetu života u Hrvatskoj, kroz manje stradalih u prometu, manje zagađenja zraka i posljedično bolesti dišnog sustava, manje buke i stresa, više vrijednosti nekretnina zbog ugodnijeg okoliša, daleko prohodnije gradove zbog racionalnijeg korištenja prostora, daleko boljeg zdravlja građana zbog više kretanja, veće produktivnosti društva zbog manje dana bolovanja, dužeg života, veće brzine kretanja i mobilnosti, smanjenja nacionalnog uvozno-izvoznog deficita zbog manje uvoza nafte i automobila, veću društvenu uključenost jer bicikle mogu koristiti i maloljetnici, starije osobe, teže pokretne osobe i osobe slabijeg imovinskog stanja.

Promidžba bicikliranja je toliko jednostavna, jeftina i pozitivna mjera da je teško pronaći drugu koja prilazi blizu odnosu uloženog i dobivenog kakav nosi bicikliranje. Glavna prepreka prema ostvarivanju tog cilja je kulturna, oni koji o tome odlučuju nemaju dovoljno vizije da bi ovo rješenje prigrlili. Naš je zadatak da im zajedno s hrvatskim građanima na to ukažemo i pomognemo da učine pravu stvar.

 Poziv građanima: Pridružite se kritičnoj masi u subotu!

"Ponovno ćemo na trenutak doživjeti grad bez automobila, uživati u zajedničkoj vožnji ulicama i pokušati još jednom svojom masovnošću pokazati da je vrijeme da se bicikl počne shvaćati ozbiljno. Poslat ćemo poruku gradskim vlastima o nužnosti podizanja biciklističke infrastrukture na višu razinu jer mi, kao građani iz čijih se plaća izdvajaju sredstva u gradski proračun, imamo pravo na bolje uvjete za kretanje biciklom našim zagrebačkim ulicama", pozivaju iz Sindikata biciklista na novu kritičnu masu koja se održava u sklopu Pedalafesta.

Okupljanje je zakazano u subotu 26. svibnja, u 17:30 ispred muzeja Mimara u Zagrebu, a u dijelu trase okružit će se i Trg žrtava fašizma u znak negodovanja prema šteti koja se tamo nanosi posljednjih mjeseci.

Kritična masa završava u Vintage Industrial Baru, gdje će se proslaviti sedmi rođendan udruge uz MARKIZ, Scifidelity Orchestra, Nan de SKA, DJ Oli Dobolli, Goulash Disko afterparty i s velikim glazbenim gostom iznenađenja.