Ne bi li osvetila sve one opljačkane milijarde, hrvatska Vlada je u posljednjih desetak godina utukla milijune kuna u borbu protiv korupcijske pošasti. U maniri "pravno funkcionirajućih" država zapadne demokracije, na tom ne suviše uspješnom putu, jedno od često korištenih verbalnih oruđa Vlade bilo je neprestano isticanje važnosti suradnje s udrugama civilnog društva. Ta, za hrvatske uvijete još uvijek neuobičajena praksa, ostala je ovjekovječena u nizu radnih dokumenta i izvještaja s okruglih stolova koji u svojem predznaku imaju antikorupcijsko djelovanje. No po starom običaju, ona se u rijetko kojem slučaju uistinu makla s deklarativne razine, pa je tako i direktiva Europske unije, po kojoj bi udruge civilnog društva trebale biti ravnopravan akter u donošenju javnih politika, ostala tek mrtvo slovo na papiru ili je pak u "boljem" slučaju proces suradnje nerijetko izrežiran.
Munir Podumljak, predsjednik Partnerstva za društveni razvoj, udruge koja različitim inicijativama nastoji potaknuti svijest građana na postojanje problema korupcije, ističe kako zadnjih deset godina, odnosno otkako postoji aktivnija borba protiv korupcije, udruge civilnog društva u tim procesima imaju minimalan utjecaj koji je daleko od željenog.
"Prije donošenju zakona, javnih politika i strategija sve normalne države redovno održavaju konzultacije s udrugama civilnog društva, dok ove malo nenormalnije poput Hrvatske i ostalih zemalja Balkana, pružaju veliki otpor tom sudjelovanju. Ukoliko se kritičnije udruge zaista uključe u rad, vlasti i dalje ne prihvaćaju date prijedloge već i dalje nastave raditi po svom", ističe predsjednik Partnerstva za društveni razvoj.
Limitirano suučešće adekvatnih udruga civilnog društva Podumljak pripisuje interesnim lobija koji, ovisno o svom području djelovanja, kontroliraju cijeli okvir donošenja zakona, javnih politika i strategija.
Dragan Zelić iz GONG-a također tvrdi kako se često događa da je suradnja civilnog društva i nadležnih tijela vlasti samo deklarativne naravi te da se u konačnici prijedlozi udruga ne prihvaćaju. Tako nadležne institucije osim u borbi protiv korupcije, i u ostalim područjima ostaju zakinute za relevantna znanja i iskustvo s kojima raspolažu članovi udruga. Zelić ističe kako GONG, unatoč godinama aktivnog zagovaranja poboljšanja pravnog okvira za financiranje političkih stranka, nije sudjelovao u radnoj skupini izrade prijedloga zakona, te da su tek neke od njihovih preporuke uvažene u jednoj od verzija prijedloga.
Kao pozitivan primjer Zelić ističe poziv članice njihove udruge u radnu skupinu za poboljšanje Zakona o pravu na pristup informacijama. GONG je zajedno uz Transparency Internationalom Hrvatska sudjelovao u izradi prvog prijedloga izmjena i dopuna ovog zakona. U konačan prijedlog zakona ušle su neke od odredbi za koje su se članovi ovih udruga zalagali, primjerice uvođenje testa javnog interesa, ali neki od prijedloga koje su smatrali ključnim za unaprjeđenje provedbe zakona, nisu prihvaćeni.
No iako su udruge sudjelovale u procesu donošenja Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o sprječavanju sukoba interesa, Munir Podumljak tvrdi da je civilno društvo u tim procesima zapravo imalo limitiran utjecaj. Objašnjava kako su se zbog toga spomenuti i zakoni morali mijenjati u više navrata te kako još uvijek nisu na zadovoljavajućoj razini, a njihovu provedbu opisuje kao relativno katastrofalnu. "Vlast uvijek deklarativno kaže da će prihvatiti naše prijedloge, ali kada konačni rezultati izađu na vidjelo shvatimo da ustvari ništa što smo mi zamislili nije usvojeno. Na tim dokumentima zaista stoji neki obećavajući naslov, ali njihov sadržaj apsolutno ne odgovora onome što mi želimo vidjeti u nekoj javnoj politici", žali se Podumljak.
Konstantnim ukazivanjem na štetnost Zakona o igralištima za golf, koalicija udruga civilnog društva koju čine već spomenuti GONG i Transparency International Hrvatska te Zelena akcija i Zelena Istra, djelomično su ublažile ovaj zakon koji pruža plodno tlo koruptivnim radnjama. "Uvjerena sam da je taj zakon ove godine izmijenjen velikim dijelom zbog toga što je koalicija udruga uporno isticala njegovu štetnost i mogućnost manipulacije. Nažalost, usprkos izmjenama i dopunama, većina spornih odredbi i dalje je na snazi, i naš je stav da bi Zakon o igralištima za golf trebalo ukinuti", ističe Saša Šegrt, izvršna direktorica Transparency Internationala Hrvatska.
Negativne posljedice koje sa sobom nosi Zakon o igralištima za golf mobilizirao je građane Dubrovnika koji su se udruženi u inicijativu "Srđ je naš", suprotstavili projektu brutalne apartmanizacije Srđa. Iako je sudbina ovog projekta još uvijek nepoznata, nakon pritiska inicijative i održane javne rasprave, oči javnosti ostale su uprte u svaki potez dubrovačke gradske vlasti, pa bi prvotna želja za brzom zaradom od prodaje vila i apartmana mogla ostati nedosanjani san investitora projekta. Zbog blagoslova Zadarske županije kojim se utire put Vladi da izvlasti zemljišta za gradnju apartmana i golf terena na samom rubu Parka prirode Vransko jezero, na noge se digla i udruga Eko Zadar.
Iako udruge koje se bave zaštitom okoliša u svojim programima izričito ne ističu borbu korupcije, u Hrvatskoj su one pokazale da imaju važnu ulogu u kontroli preispitivanju rada javnih institucija. Ne damo Varšavsku, dugotrajna kampanja Zelene akcije i Prava na grad uspjela je mobilizirati velik dio javnosti, a konstantno upozoravanje na nezakonitosti u izgradnji projekta "Cvjetni", rezultiralo je i dizanjem kaznene prijave protiv gradonačelnika Milana Bandića u travnju ove godine.
U kaznenoj prijavi USKOK-u Bandiću se na teret stavljaju dva kaznena djela - zloupotreba službene dužnosti i sklapanje štetnog ugovora. U ugovoru s Tomislavom Horvatinčićem gradonačelnik Milan Bandić "uredio" je da se Hoto grupi iz gradskog proračuna isplati gotovo 13 milijuna kuna. Štetnim ugovorom o financiranju izgradnje ulazno-izlazne rampe u Varšavskoj ulici bez odluke Gradske skupštine financijski je obvezao Grad da će Hoto grupi vratiti uložene milijune. No gotovo sedam mjeseci nakon predaje prijave, USKOK se još nije oglasio o mogućem počinjenju kaznenog djela.
Predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević kaže kako su iz USKOK-a dobili informaciju da bi prijava uskoro trebala dobiti svoj epilog. Iako ne želi procjenjivati rad USKOK-a prije nego li vidi konačne rezultate prijave, Tomaševića je začudila neuobičajena praksa ove institucije. Naime, dan prije održavanja jednog od prosvjeda u Varšavskoj, osoba iz policijskog ureda USKOK-a pozvala je čelnike Prava na grad i Zelene akcije na sastanak koji se trebao održati neposredno prije prosvjeda. Iako oni nisu mogli nazočiti tom sastanku, djelatnici ove institucije ih više nikad nisu kontaktirali.
Da sukob s vlastima ne može proći nekažnjeno, dokazuje prekid financiranja Zelenog telefona, projekta Zelene akcije za kojeg je Grad Zagreb trinaest godina izdvajao sredstva. Milan Bandić je ovim činom očito želio poslati poruku ostalim udrugama kako će se provesti ukoliko se usude propitivati zakonitosti njegovih odluka.
No Tomašević naglašava da ovaj potez gradskih vlasti ne bi trebao obeshrabriti ostale udruge. Uvjeren je da on vlastima i udrugama zapravo šalje jednoznačnu poruku. "Zbog ovakvih poteza Zelena akcija nije stala s kampanjom, a još uvijek nije ni propala. Ovakvim činom gradska vlast šteti samo sebi, a udruga se na kraju izvuče", poručuje Tomašević.
Unatoč tome što je kampanja Ne damo Varšavsku mobilizirala velik broj građana, Tomašević izražava žaljenje što ih se na prosvjedima nije pojavilo još više. Tu vrstu apatije pripisuje činjenici da dobar dio građana i dalje misli kako korupcije nije nešto što se njih direktno tiče. A u slučaju da ih korupcija ipak pojedinačno pogađa, građani često ne prepoznaju organizacije civilnog društva kao prvu instancu kojoj će se obratiti. One su u Hrvatskoj još uvijek koriste tek kada se iscrpe sve druge mogućnosti. Munir Pomuljak stoga ističe kako su svih 350 aktivnih slučajeva korupcije na kojima radi njegova udruga zapravo 350 predmeta na kojima su tijela državne vlasti već zakazala. Saša Šegrt kaže kako se Antikorupcijskom savjetovalištu Transparency International dnevno obrati u prosjeku desetak građana s različitim problemima. Dio njih upozoravaju da im tijela javne vlasti uskraćuju određene informacije ili zbog traženja mita za obavljanje dužnosti. "Daleko veći broj građana javlja se kako bi ukazali na nepravilnosti zbog kojih su oštećeni, a na koje ne mogu utjecati - primjerice kod zapošljavanja, provođenje postupka javne nabave, ali i zbog iznimno dugotrajnih sudskih postupaka. Građani često sumnjaju da je razlog otezanja upravo korupcija, premda je to teško dokazati".
Ovakvu nezavidnu poziciju u borbi protiv korupcije i forsiranja transparentnosti rada javnih tijela je barem dijelom trebao poboljšati usvojeni Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u oblikovanju i provedbi javnih politika. No kako ističe Dragan Zelić, prema GONG-ovim saznanjima većina ministarstva ne drži se Kodeksa. Taj potez očito je samo jedna u nizu poruka kojom vlast udrugama civilnog društva poručuje kako u sedlu konja za borbu protiv korupcije ima mjesta samo za jednoga. "Vlast ne želi da se organizacije civilnog društva kritički osvrću na njen rad i svim sredstvima pokušava nam ograničiti prostor za djelovanje. No takva vlast nije dugo održiva, a društvo kojime ona upravlja ne može daleko dogurati. Pitanje je vremena kada će se takav politički koncept urušiti", zaključio je Podumljak.
