Foto: WhatsApp, prtscFoto: WhatsApp, prtscSalam Ibrahim Al Nidawi: Nevladine organizacije u suradnji s lokalnim zajednicama igraju najvažniju ulogu u procesu integracije stranaca. Bez njihove pomoći, imigrant poput mene ne može pronaći svoj put u normalan i miran život. Kad uspijete otići sami u trgovinu ili popiti kavu sa susjedima ili im pomoći u popravcima u kući, tada znate da ste prihvaćeni tamo gdje jeste i tek onda možete živjeti svoj život u nekim normalnim okolnostima. To je prava integracija.

Salam Ibrahim Al Nidawi u Hrvatsku je stigao 2016. Prije toga u Iraku studirao je pravo i političke znanosti. Četiri godine nakon dolaska u Hrvatsku, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu završio je sveučilišni diplomski studij Europskih studija (Master of European Studies). Zaposlen je u Rehabilitacijskom centru za stres i traumu gdje radi kao prevoditelj.

Salam je uključen i u predavanja koje nevladine udruge organiziraju kako bi medijima prezentirale probleme s kojima se migranti sreću na svome putu ka integraciji.

U razgovoru za H-Alter Salam priča ponešto o svome putu, integracijskim politikama i praksma, o radu državnih institucija, nevladinim udrugama, procesu integracije, susjedima...

Što je za vas bilo najteže pri procesu integracije u ovdašnje društvo?

Bilo je mnogo poteškoća, posebno u početku. Glavni je problem bio moje nepoznavanje prava stranaca na zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj. Velika je prepreka za sve useljenike što ne poznaju zdravstveni sustav i kako on funkcionira u Hrvatskoj. To neznanje i zbunjenost potiče strah, pa se oni ne usuđuju, ili ne znaju kako potražiti pomoć medicinskih stručnjaka.

Veliki problem je jezična barijera. Odlazak liječniku i nemogućnost jasnog objašnjavanja simptoma sigurno je problematičan kako za pacijenta Država bi trebala znati kako aktivno uključiti lokalnu zajednicu za suživot s ljudima pod međunarodnom zaštitom putem informiranja o novim članovima, stvaranjem mjesta za druženje, pružanjem podrške, razgovorom i međusobnim upoznavanjemtako i za liječnika. Također, ljudi koji dolaze iz različitih kultura često imaju različite životne navike, posebno što se tiče hrane i načina odijevanja. Mnogo je sitnica iz svakodnevnog života koje sam trebao promijeniti i naučiti. Na primjer, u Iraku koristimo drugačije namirnice za spremanje jela, pa ono što sam trebao za kuhanje nije bilo moguće kupiti u dućanima ili je, pak, izrazito skupo i nabavlja se samo u specijaliziranim trgovinama. Ostali problemi tiču se administracije. U zemlji iz koje dolazim ne treba vam toliko papira da biste dobili osobnu iskaznicu ili vozačku dozvolu. U početku je to bilo zbunjujuće, a kad ne znate jezik, gotovo je nemoguće cijeli proces obaviti sam, bez ičije pomoći.

S kojim državnim institucijama ili nevladinim organizacijama ste komunicirali prilikom traženja azila?

Postoje mnoge organizacije koji rade s tražiteljima azila i ljudima koji su ovdje u Hrvatskoj dobili međunarodnu zaštitu ili drugi status. Postoje dvije vrste institucija: državne javne institucije i nevladine organizacije. Javne institucije zapravo su produžetak vlade i pružaju usluge kao što su zdravstvena zaštita, obrazovni sustav, socijalna skrb itd. To su formalne institucije koje su osnovane za funkcioniranje države u cjelini, čiji je glavni cilj osigurati provedbe zakona, tako da često nisu fleksibilni i osjetljivi na određene skupine i potrebe. Druga vrsta institucija su nevladine organizacije koje se često osnivaju kako bi ispunile određenu misiju i pružile određenu pomoć. To uključuje organizacije poslodavaca, političke stranke, crkve, medije i ostale aktere civilnog društva. Nevladine organizacije djeluju kao izravni partneri u provedbi politika, ali i kao "čuvari" ljudskih prava.

Ponekad, kad sam trebao obavljati neke administrativne poslove, bilo je ljubaznih i dragih ljudi koji su radili u formalnim institucijama i koji su mi pomagali u postupku. Neki od njih govorili su engleski jezik pa su mi mogli objasniti što trebam raditi.

Za ostalu pomoć tu su bile nevladine organizacije. Primjerice, u mom slučaju The RCT Zagreb (Rehabilitacijski centar stres i trauma).Prvih nekoliko mjeseci boravka u Hrvatskoj tamo sam se dobrovoljno prijavio kao prevoditelj. Kasnije su mi ponudili da ostanem raditi. Zaposlenje u Vjerujem da bi svavako trebalo izraditi registar podataka o prethodnom obrazovanju, kvalifikacijama, vještinama, znanju i poslovima koje su ljudi radili u zemlji porijekla, kako bi ih se lakše usmjerilo na daljnje obrazovanje, osposobljavanje i traženje poslaRCT-u pomaže mi da unapređujem svoje svoje profesionalne vještine. Učim raditi kroz projekte, a istovremeno radim s imigrantima koji prolaze kroz sve situacije u kojima sam i prije bio, tako da sam sretan što im mogu pomoći. Također, ne mogu zaboraviti i ne spomenuti ulogu ostalih nevladinih organizacija u svom procesu integracije, poput Crvenog križa, koji mi je pomogao da prevedem diplome za upis na fakultet. Tamo sam krenuo i na prve sate hrvatskoga jezika. Bili su mi uistinu od velike pomoći.

Koje su najveći problemi s kojima ste se susreli koristeći usluge i surađujući s hrvatskim institucijama i udrugama?

Nedostatak financijske potpore nevladinim organizacijama ograničava njihovu mogućnost pružanja veće pomoći i provedbu programa koji pružaju usluge za integraciju u novo okruženje. Čak i ako dobiju sredstva za neke velike aktivnosti, ta financijska podrška nije sustavna i konstantna. Tako ako osmisle neki program nakon godinu ili dvije cijeli program uskoro staje, jer prestaju stizati financijska sredstva nužna za održavanje programa.

Problem je i neorganiziranost, ili bolje rečeno nedostatak sinkronizacije. Nerijetko se zna dogoditi i da se udruge specijaliziraju za iste aktivnosti u isto vrijeme. Tako se događa da u jednom trenutku tri različite nevladine organizacije pružaju tečajeve jezika, a nakon godinu dana sredstva projekta prestaju dostizati u isto vrijeme , pa i svi tečajevi jezika istovremeno prestaju postojati.

Kakva je situacija u Hrvatskoj, po pitanju statusa imigranata, kada ju usporedimo s ostatkom Europske Unije?

Hrvatska po zakonskim aktima ne zaostaje za ostalim zemljama EU, ali problem nastaje kad predviđene zakonske mjere treba primijeniti u praksi. Istaknuo bi tri glavna problema na koje treba obratiti pažnju. Prvi je pravni okvir i birokracija.

Proces dodjele statusa trebao bi biti jasniji i transparentniji. Rok za donošenje odluke o međunarodnoj zaštiti mora biti znatno kraći. Formalni Model učenja hrvatskog jezika treba razviti u kombinaciji s učenjem određenih vještina koje će koristiti osobi pod međunarodnom zaštitom u budućem zapošljavanju i integraciji u lokalno društvobirokratski proces integracije trebao bi započeti u trenutku dolaska, a ne u trenutku donošenja odluke o međunarodnoj zaštiti.

Proces davanja državljanstva trebao bi biti jednostavniji i također s kraćim rokom.

Državne i vladine institucije trebaju imati pristup "peer to peer", što znači da moraju promatrati svaku osobu pojedinačno.

Državne i vladine institucije također trebaju djelovati u svakodnevnim aktivnostima, ne samo u uspostavljanju pravnog okvira procesa integracije.

Zatim je tu pitanje jezika, zdravstva i obrazovanja.

Model učenja hrvatskog jezika treba razviti u kombinaciji s učenjem određenih vještina koje će koristiti osobi pod međunarodnom zaštitom u budućem zapošljavanju i integraciji u lokalno društvo. Treba omogućiti puni i pravedan pristup zdravstvenom sustavu, kao i zdravstvenoj i socijalnoj skrbi.

Vjerujem da bi svavako trebalo izraditi registar podataka o prethodnom obrazovanju, kvalifikacijama, vještinama, znanju i poslovima koje su radili u zemlji porijekla, kako bi ih se lakše usmjerilo na daljnje obrazovanje, osposobljavanje i traženje posla. Važno je i osigurati sustav priznavanja obrazovnih i profesionalnih kvalifikacija za izbjeglice koje zbog krize i nesigurne situacije u zemljama porijekla ne mogu dobiti diplome i druge dokumente i stoga ne mogu dokazati razinu obrazovanja.

Treća važna stvar na kojoj treba dodatno raditi je izgradnja funkcionalne društvene zajednice.

 Salam Ibrahim Al Nidawi<br>
 Salam Ibrahim Al Nidawi

Država bi trebala pripremiti, tj znati kako aktivno uključiti lokalnu zajednicu za suživot s ljudima pod međunarodnom zaštitom putem informiranja o novim članovima, stvaranjem mjesta za druženje, pružanjem podrške, razgovorom i međusobnim upoznavanjem. To uključuje jasne smjernice i konkretne mjere za uključivanje osoba pod međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo i pružanje poštenog i neometanog pristupa obrazovanju, tržištu rada, socijalnim uslugama, zdravstvenoj zaštiti, neformalnim obrazovnim i socijalnim programima zajednice. Ključna je i suradnja s važnim
dionicima (školama, lokalnom zajednicom, nogometnim klubovima, knjižnicom i drugima) kako bi se aktivnosti i usluge koje pružaju bolje povezale nove i stare članove zajednice.

 Imate li za dodati nešto čega se nismo dotakli u razgovoru ili biste nešto još posebno naglasili?

Po mom mišljenju, nevladine organizacije u suradnji s lokalnim zajednicama igraju najvažniju ulogu u procesu integracije stranaca. Bez njihove pomoći, imigrant poput mene ne može pronaći svoj put za normalan i miran život. Kad uspijete otići sami u trgovinu ili popiti kavu sa susjedima ili im pomoći u popravcima u kući, tada znate da ste prihvaćeni tamo gdje jeste i tek onda možete živjeti svoj život u nekim normalnim okolnostima. To je prava integracija.


 

<p class="MsoNormal">Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na
vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj
teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.<o:p></o:p></p>

Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.

<
Vezane vijesti