Udruge Documenta, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek te Građanski odbor za ljudska prava reagirali su jučer priopćenjem povodom izviždanih govora koje su predstavnici političkog vrha održali u Kninu na dan kojim se obilježava obljetnica vojno-redarstvene akcije Oluja. Spomenute udruge zamijetile su kako niti jedan visoki državni dužnosnik, kad je govorio o civilnim žrtvama tijekom i neposredno nakon akcije Oluja, u niti jednom slučaju nije spomenu riječ "Srbi", uključujući i predsjednika Ivu Josipovića. "I on se ustručavao spominjanja Srba. Stoga relevantnim za državni vrh, a time i sve građane Hrvatske, ostaje pitanje: Zašto je tako teško spomenuti Srbe?", pitaju se udruge u priopćenju. H-Alter je u međuvremenu došao do transkripta razgovora između premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ive Josipovića u kojem dvojac, neposredno uoči same proslave, međusobno razglaba o govorima koje su pripremili za ovu prigodu.
MILANOVIĆ: Slušaj ovu rečenicu: "Odavde je nakon rata protjerano puno naših s....
: ...stani! Stani! Zaustavi se!
M: Što? Ne valja rečenica?
J: Ma rečenica je super, sugerira državničku odlučnost, istinoljublje, kategoričnost i tomu slično. Doduše, trebao bi umjesto ovoga da je "odavde nakon rata protjerano puno" staviti da je "odavde nakon rata otišlo puno". Onda će biti savršeno. Dakako, kad makneš ovu riječ...
M: Koju? s...
J: ...e tu! To ti nije dobro. Vjeruj mi.
M: Zašto nije dobro reći da je odavde nakon rata protjerano puno naših s...
J: ....ma čovječe, zato što ti kažem da nije! Čak i da promijeniš ovo "protjerivanje" u "odlazak" kako ti sugeriram, garantiram ti da će te publika izviždati samo ako u govoru spomeneš da je odavde nakon rata otišlo puno naših S..., ma znaš o čemu pričam, o S....
M: O čemu?
J: O S....Pa o njima!
Ne razumijem zašto bi nastao problem ako, primjerice, spomenem da su se "neposredno nakon Oluje desili brojni zločini nad s...
J: ..čekaj! Stani! ...čovjek bi rekao da si se nakon odlaska na grob Tuđmanu opametio po pitanju političkog marketinga. Nije ni čudo da ti iz mjeseca u mjesec opada rejting...
M: Ako si tako pametan, što ćeš ti u svom govoru kazati a da nisi rekao ono što si naumio napisati jer na koncu napisao nisi?
J: Vidi njega opet! Nije stvar u onome što ću kazati već u onome što neću reći!
M: Sad me zbilja zajebavaš!
J: Umjesto da spominjem kako je nakon Oluje pobijeno pregršt nevinih S...., odnosno kako su brojni S... - znaš o kome pričam - protjerani iz Hrvatske, ja ću u svom govoru, primjerice, poručiti kako "treba pružiti ruku i onima koji su bili na drugoj strani"...
M: Ali ti tu govoriš o sadašnjosti! Osim toga, ja se želim osvrnuti na one koji nisu bili na ničijoj strani, već im je jedini krimen bila etnička predodređenost! Da su, kužiš, bili naši obični s...
J: ....ma jasno mi je što hoćeš reći! Ali ti si političar, a ne propovjednik! Kad ja kažem da treba pružiti ruku i onima koji su bili na drugoj strani", onda svatko zna što sam
M: Ali što da onda govorim umjesto s...
J: ....pa bilo što drugo! Možeš, primjerice, reći da je "odavde nakon rata otišlo puno ljudi...., ili puno hrvatskih građana...., ili puno stanovnika Republike Hrvatske.....Sve umjesto da spominješ S....
M: ...ili kršćani? Prijatelji? Oni?
J: Ne razumijem...
M: Kršćani, prijatelji? Mogu li spomenuti kršćane kad mislim na s....
J: ...možeš! Dapače! Samo ne vidim u koju bi rečenicu to mogao ugurati..
M: Pa, na primjer, u ovu: "Nitko nikada od zemalja koje su danas Europa nije prošao ono što je prošla Republika Hrvatska i po tome smo drukčiji, po tome smo bolji, po tome smo stavljeni na veću kušnju i kao ljudi i kao građani i kao kršćani, kao prijatelji, kao oni koji hodaju po ovoj zemlji i čija će djeca hodati po ovoj zemlji i zato me ovakve situacije dodatno inspiriraju da stvari nazivamo pravim imenom i da ono što je istina nazovemo tako, a ono što nije istina da priznamo da nije istina, da onome tko nas kritizira kažemo da nije u pravu, da priznamo svoje greške, ali da isto tako kažemo da je naš put bio pravi put".
J: Čekaj malo! Tu si se zaletio!
M: Što?
J: Pa, lijepo si ovo zamislio, ali malo pretjeruješ u ovom djelu gdje govoriš da te ovakve situacije dodatno inspiriraju da stvari nazivamo pravim imenom..
M: Što tu ne valja?
M: ...a ne znam, pravo da ti kažem. Imam neki čudan osjećaj...Nego, što kažeš na sljedeću rečenicu. Ova ti se mora svidjeti!
J: Ajde.
M: Dakle: "Niti u Bosni, niti u Srbiji, niti na Kosovu onaj tko je otišao se ne vraća. Ljudi se vraćaju jedino u Hrvatsku zato što nakon svega imaju povjerenja da je ovo zemlja običnih, normalnih, poštenih ljudi koji samo žele živjeti od svog rada. I takvu zemlju ćemo graditi".
J: Sjajno! Konačno! Samo....
M: Što sad ne valja? Pa nigdje nisam spomenuo s.....
J: ...istina! Nisi. Ali, ovdje, prijatelju, lažeš...
M: Ma gdje lažem?
J: Pa ovdje gdje govoriš kako se "ljudi" - ova ti je doduše dobra riječ - dakle, kako se "ljudi vraćaju jedino u Hrvatsku".
M: I?
J: Pa znaš da to nije istina i da je povratak S.... - ovaj, izbjeglica! - jedan od najvećih problema s kojim se suočava Hrvatska u kontekstu eurointegracija. Ali, nema veze! Tko će to zamijetiti? Eventualno neke ljudskopravaške organizacije, ali one ionako nemaju nikakvog utjecaja na Pulsove ankete...
M: Da, tu si u pravu. Nego, primjetio sam da cijelo vrijeme ovog našeg razgovora izbjegavaš do kraja izreći riječ susjedi. Zašto?
J: A čekaj, ti si cijelo vrijeme mislio na susjede?!
M: Da. A što si ti mislio?
J: Pa ja sam mislio da ti misliš na Sr... , Srrrr, na Srrrrr...., ma, uglavnom, mislio sam na nešto drugo! Moram, doduše, priznati kako mi je bilo čudno što u ovom tekstu cijelo vrijeme počinješ tu riječ s malim slovom, odnosno malim slovom s. Nego, nema veze. Trebao si mi to odmah reći. OK, vidimo se onda na proslavi. Nema šanse da s takvim govorom pođe išta po zlu!
M: Pozdrav!
