Vladin prvi potpredsjednik Tomislav Karamarko ili je prespavao sve jalove tjedne otkako se kroz iglenu ušicu provukao na mjesto što ga je za sebe izmislio i krstio Radimir Čačić ili je potpuno obnevidio od visinske bolesti. Sto pedeset i osam metara iznad morske razine Banskih dvora hrvatskom je političaru stratosfera u kojoj u hipu, iz 25 godina nepoznatih razloga, neobjašnjivo izgubi kontrolu nad svojim najvažnijim osjetilima i Eksponencijalno i građanima naočigled rastu nervoza i međusobna podmetanja u samom vrhu nove vlasti, a ta prijeteća činjenica nije prijatelj nijedne reformemoć racionalnog rasuđivanja. Da to nije notorna činjenica, ni Karamarko ne bi bio kadar izlanuti se novinarima u Karlovcu: "Ušlo se u reforme, i to žestoko". Koje reforme, pobogu? Premijer Tihomir Orešković, pak, kao da je iz drugog filma. U povodu predstavljanja državnog proračuna, uoči saborske rasprave, na dotjeranom će hrvatskom poklopiti Karamarka: "I think, sada smo very ready za reforme".
HDZ-ov ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač, kao što je i red, drži se svog šefa u vladi, a ne stranačkog, pa će novinarima za općeg sabora HSP-a AS: "Ono što se očekuje od hrvatske vlade jest provođenje reformi. Mi smo sada u fazi donošenja proračuna, a nakon toga ćemo krenuti u provođenje reformi. Vjerujem da ćemo u Hrvatskom saboru vrlo skoro izglasati novi, reformski proračun". Prema ponuđenom, proračun neće biti ni reformski, ni socijalan niti razvojni, nego kilavi klon SDP-ovog iz 2015. godine, ali…
Ni drugi viđeniji akteri nove vlasti, s nešto oštrijim vidom od Karamarkova - Božo Petrov, Zdravko Marić, Ivan Šuker, Ivan Lovrinović, Darinko Kosor, Ivan Tepeš… - ne vide da da su počele obećane reforme. Kamoli nekakvu "žestinu". Možda je prvi potpredsjednik ugurao pod pojam reforme to što si je navukao na lijepih desetak tisuća kuna plaće svakom čak pet savjetnika (heeej, pet!), pa sada traži i predstojnika svog ureda, Možda je Karamarko ugurao pod pojam reforme to što si je navukao na lijepih desetak tisuća kuna plaće svakom čak pet savjetnika (heeej, pet!), pa sada traži i predstojnika svog uredašto nitko prije njega na toj dužnosti nije imao. Niti je bio posebno štićena osoba. Karamarko jest. I pomoćnik (drugi?) Božo Petrov jest, a i on se, dosad, okružio s tri savjetnika. Suludo.
Nepotreban velik trošak poreznim obveznicima. Da se i ne govori o negativnoj poruci građanima: umjesto jednog, dobili su čak tri premijera. Sva trojica se baš tako i ponašaju - premijerski. Pa odvojeno primaju na razgovor koordinatora za međunarodna energetska pitanja State Departmenta Amosa Hochsteina, a ovaj se šali novinarima i misli svoje: "Neka, dobro je da sam upoznao svakog od njih". Novinari su ga zaboravili pitati na kojem jeziku je razgovarao s Karamarkom i Petrovom.
U paketu "reformi", koje Karamarko vidi u svoj njihovoj "žestini" i nitko drugi, svakako je odustajanje od obećanih kresanja svih dužnosničkih plaća i megalomanskih povlastica što bodu oči građanima. Čak se i Mostov nesuđeni predsjednik Hrvatskog sabora Robert Podolnjak, inače pravni stručnjak zavidnog akademskog pedigrea, odjednom sjetio da "to ne ide baš samo tako", jer prethodno valja "promijeniti barem tri zakona". Pa što ih nisu promijenili već na prvom saborskom zasjedanju? Preinake u nekoliko spornih članaka navodno su pripremljene i prije preuzimanja vlasti. Eee, da masna šuška nije toliko slatka. "Novac vrta, gdje burgija", kaže jedna pučka, a novčarski virtuoz Nije zrela ni za kakve reforme netrpeljiva država koja žmiri na očito nanošenje zla svojim "drukčijim" i inomislećim građanimaIvan Šuker pametuje u TV-kameru: "To s kresanjem plaća državnim dužnosnicima čista je demagogija. Država na toj stavci neće mnogo uštedjeti".
Slično "reformski" rezonira i građanski pošten, a politički nezaobilazno zaslužan Radimir Čačić. Na saborskoj zlatnoj apanaži i svih prethodnih sedam mandata. Ni on lipe ne bi propustio, ako na nju "ima pravo". U imovinskoj je kartici prijavio vlasništvo stana u Zagrebu, ali svejedno ima obraza tražiti zastupnički stan u metropoli o saborskom trošku. Točnije, o trošku poreznih obveznika, do 2500 kuna najamnine i 500 kuna za režije. "Čujte, nema tu ništa nemoralno i čudno", kazao je novinarima. "Kad uredim vlastiti stan, vratit ću Saboru unajmljeni. Ali nije to nikakva ušteda. Znate li koliko će iznositi novčana naknada za kilometražu kad budem putovao iz Varaždina na saborska zasjedanja. Na plaćanje kilometraže zastupnicima odlazi ogroman novac."
U sve se to još nije dirnulo, iako ovih dana Karamarko nešto muca da hoće, pa problem reformi i reformiranja "reforme" ostaje aktualan. Dobronamjeran pogled na stanje stvari možda će se zakvačiti za mogućnost da se Vlada tek spušta u niski start za početak reformske utrke. Unaprijed Nova vlast nije politički i intelektualno baždarena za reformu, koja je uvjet za sve ostale reforme. Obustaviti verbalni/fizički građanski rat u Hrvatskoj prenaglašena kao sudbonosna i za državu i za svakog njezina podanika, ona će presudno ovisiti o psihofizičkoj spremi trkača. Malo ili nikako o njihovoj volji za dotrčati makar do pola staze. Po svoj prilici nema šanse da bude ičega ozbiljnijeg od sporta u kojem se sudionici već u svlačionici naguravaju, rogobore jedni protiv drugih, nabijaju si laktove među rebra, koljena u međunožja, navlače za dresove i čine si kojekakve psine za samog izlaska na trkalište. A žele ostaviti pozitivan dojam u gledalištu.
"Banalan" primjer: prvi put je Most, vlasnik ključa vladine brave, neki dan srušio saborsku većinu zbog izvješća o radu HRT-a i pokazao zube HDZ-u, izazvao "domoljubima" zastoj daha te nagnao Ivana Šukera na provalu grubosti: "To je neozbiljno od Mosta". Heej, cure i dečki mostovci, dajte se skulirajte, zbirna je poruka uspaničenih desnih medija. "Domoljubi" iz HSP-a AS bili su još otrovniji u ocjeni "protureformskog" ponašanja koalicionara "bez političkog iskustva izvan sredina s najviše 1500 stanovnika".
Eksponencijalno i građanima naočigled rastu nervoza i međusobna podmetanja u samom vrhu nove vlasti, a ta prijeteća činjenica nije prijatelj nijedne reforme. Ni to da premijer Orešković drži na ponižavajuće skraćenoj lajni i predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović i Karamarka.
Prvu ne doživljava već tjednima i drži na čekanju njezin potpisani ultimatum/zahtjev za smjenom šefa SOA-e Dragana Lozančića. Drugom nije želio "bezodvlačno" amenovati Milijana Brkića nadimkom Vaso za ministra branitelja, pa se ovaj naprasno, uvrijeđen, za vikenda povukao iz utrke s desetak protukandidata. Među braniteljima, čijih se 1206 udruga (samo u Vukovaru tridesetak!) ni o čemu nikad ne uspijeva dogovoriti - raspašoj.
I to je slika stanja među družinom koja je "preuzela odgovornost" za reformu države, ali i dio opće negativne poruke javnosti o tome da će reformska utrka biti prava smijurija. Doduše, ne treba uzeti zdravo za gotovo to što oporba - vlast do jučer - prepoznaje krah i same pomisli na mogućnost bilo kakvih izglednijih reformi u predloženom "reformskom" proračunu. SDP-u i koaliciji Hrvatska raste može se to pripisati prirodnoj oporbenoj taktici i možda zavisti, ali jest indikativno to da se rejtinška agencija Moody's, jedna od triju ključnih u kreditno-analitičkom svijetu, upravo negativno referirala na "razvojno stanje" Hrvatske i vladin reformski projekt. Dugoročni kreditni rejting zemlje u stranoj valuti snižen je s Ba1 na Ba2, a u domaćoj valuti s A3 na Baa1.
Glavni razlozi su visok javni dug (86 posto BDP-a, a do konca 2018. više od 90 posto), slabi izgledi srednjoročnog gospodarskog rasta te negativna očekivanja u provođenju vladine reformske agende. Pod negativnim se povećalom našla i vrlo slabašna/nestabilna saborska većina HDZ-a & "domoljuba" & Mosta, koju dodatno destabilizira disperzija političko-ideoloških interesa i ambicija aktera tog saveza. Moody's jedva dopušta 1,5 posto rasta BDP-a, a proračun za 2016. godinu upire se o nerealnih, napuhanih dva posto te neizvjesno povlačenje europskog novca na koji "Hrvatska ima pravo". Agencija registrira i to da predizborno razvikane reforme javne administracije i teritorijalnog ustroja države već nailaze na oštra protivljenja unutar vladajuće strukture, pa je veliko pitanje što će biti od toga.
Nova vlast je naslijedila od prethodnih istu bolesnu potrebu vikati hop prije negoli skoči. A željela bi, tvrdi, reformirati državu kako bi postala "jedna od najbogatijih u Europi" (obećanje Grabar-Kitarović). Kaže Miro Kovač: "Vidjet ćete!" i podcrta rečeno nekom benitovskom stand up mimikom. Ako izjava da se "ušlo u reforme, i to žestoko" nije debela laž radi nekih Karamarkovih osobnih ili sektaških interesa, jer vlada još ne vlada (više od 60 posto građana opet drži da "ide u pogrešnom smjeru"; križaljka vlasti nije popunjena), onda on zagovara "vlastiti aneks" izbornom ugovoru s građanima. A na to nema pravo. Ne smije biti govora o reformiranju "reforme" izvan izborno dogovorenog.
Ako ni zbog čega drugog, vladin jamstveni rok do 2019. godine neće izdržati, jer nova vlast nije politički i intelektualno baždarena za reformu, koja je uvjet za sve ostale reforme. Obustaviti verbalni/fizički građanski rat u Hrvatskoj. Valjda svjesni toga da nisu sposobni izvući zemlju iz gospodarskog, društvenog i moralnog živog blata, što je Moody's potkrijepio analitičkim činjenicama, Karamarko i Grabar-Kitarović udarnički reformiraju "reforme" tako što proganjaju "neprijatelje, veleizdajnike i petokolonaše", produbljuju razdore u kritično podijeljenoj i posvađanoj Hrvatskoj, samovoljno i neovlašteno arbitriraju u tome tko (ne) voli Hrvatsku i huškaju crne ZDS skupine na protjerivanje nepoćudnih iz vlastite domovine.
Nije zrela ni za kakve reforme netrpeljiva država koja žmiri na očito nanošenje zla svojim "drukčijim" i inomislećim građanima. U ime impotentnih apstrakcija "hrvatstva", "domoljublja" i "katoličanstva" od kojih se ne može živjeti niti njima platiti režije. Ne može biti budućnosti u mrgodnoj zemlji, koja ne trpi demokratsku uljudbu, svjetonazorsku širinu, otvorenost, slobodu i humanističku utemeljenost.