30/12/2008 - Jučer je u Egiptu bio praznik. Nije se radilo na muslimansku Novu godinu. No egipatske snage sigurnosti imale su pune ruke posla zbog propalestinskih demonstracija koje su izbile u mnogim gradovima. Palestinci se okreću protiv Mubarakova režima, koji se optužuje za suučesništvo u izraelskom zločinu nad gazanskim stanovništvom. Pokušavajući otupjeti oštricu kritika, ovdašnje su vlasti konačno dozvolile prekrcavanje tereta humanitarne pomoći - medicinskog materijala, lijekova i hrane - koja je počela pristizati iz svijeta, u palestinske kamione na graničnom prijelazu Rafah. Objavljeno je također kako će teško ranjeni Palestinci biti liječeni s ove strane granice. No ova je ponovo zatvorena kada su grupe izbezumljenih Palestinaca, bježeći pred izraelskim bombardiranjem pogranične zone, na četiri mjesta provalile na ovu stranu. Na stotine ih je tako ilegalno ušlo u Egipat. Prelazak im je bio olakšan činjenicom da su se egipatski graničari par sati prije početka zračnih napada povukli iz zone opasnosti. No vratili su se po prestanku napada i ponovo „uspostavili punu kontrolu nad granicom". Tom je prilikom došlo do puškaranja s Hamasovim graničarima. Jedan je egipatski major pogođen, te kasnije podlegao povredama, a bilo je žrtava i na palestinskoj strani.
Izraelska bombardiranja drugih ciljeva u Gazi nastavljaju se punom žestinom. Jedna je gazanska TV stanica sravnjena sa zemljom, a gađan je i Islamski univerzitet, navodno „intelektualno uporište islamista" i „laboratorij u kojem se prave Hamasove rakete". Poslije četiri dana izraelskih operacija - broj identificiranih mrtvih se popeo na nekih 400, a ranjenih na blizu 1700. Samo se u centralnoj gazanskoj bolnici natiskalo 1400 ranjenika.
Izraelski vojni izvori tvrde kako bi bombaška kampanja mogla trajati tjednima. Iako su izraelske kopnene snage razmještene uz gazansku granicu, nije jasno da li će uopće krenuti u ofenzivu. Hamasovi gerilci su, naime, bespomoćni protiv zračnih udara, ali bi u uličnim borbama s agresorima bili ravnopravniji, kao što su pokazali Hizbulahovi borci u južnom Libanonu. Hamasovi čelnici su pozvali sve Palestince na Treću intifadu, opći ustanak. Slični pozivi svim Arapima i muslimanima stižu i iz drugih zemalja, od Maroka do Indonezije. Prije dva dana je ubijen i drugi izraelski građanin, gorkom ironijom sudbine - Arapin, koji je radio na jednoj građevini.
05/01/2009 - Izraelci su krenuli u kopnenu ofenzivu. Tri njihove brigade s tenkovima i oklopnim vozilima, potpomognute paljbom iz helikoptera, aviona i brodova, ušle su u Pojas Gaze. Pod zastavu su pozvani i novi rezervisti koji će im se pridružiti slijedećeg dana. Deklarirani im je cilj - "neutralizirati Hamasove teroriste i zaštiti izraelske građane od njihovih napada", "zaustaviti ispaljivanje raketa i mina". U trenutku dok ispisujem ove redove, jedinice Tsahala još zauzimaju pozicije oko većih palestinskih gradova i izbjegličkih logora na sjeveru. Ciljevi u južnom dijelu se za sada samo bombardiraju. Usporedo s tim, Tsahalove snage prodiru sredinom gazanskog pojasa, kojega vjerojatno namjeravaju presijeći po pola, dakle odvojiti njegov jug od sjevera i tako stvoriti dvije operativne zone. Osim sporadičnih čarki, do pravih sukoba sa palestinskim gerilcima još nije došlo.
Nije jasno kakav će biti epilog ove krvave sekvence - da li Izraelci namjeravaju reokupirati Gazu ili možda samo neke oblasti ovog teritorija? Da li je kasnije namjeravaju prepustiti "umjerenom" Abasu, a ako da, na koji način? Da li se Abas i njegova frakcija Fataha mogu usuditi vratiti se u Gazu na izraelskim tenkovima?
Ukoliko Izraelci budu ustrajni i ne ustuknu pred vlastitim žrtvama, i protestima svijeta - vjerojatno mogu vojno oslabiti Hamas, ali ga ne mogu politički iskorijeniti. Među Palestincima mu popularnost raste od kada je počela ova kampanja, dok Abasovom Fatahu strmoglavo pada. Na izraelskoj strani pak raste popularnost ministra obrane Baraka, koji je ujedno lider Laburističke stranke, i ministrice vanjskih poslova Livni, liderice Kadime, dok Olmert, premijer u ostavci, samo odrađuje ostatak svog mandata.
Jadno zvuči podatak da su do sada u Egipat pripuštena svega 102 palestinska ranjenika
Demonstracije solidarnosti s Gazom se množe svuda po svijetu. Najglasniji su naravno Arapi, čija se ulica masovno svrstala uz Gazu. U Egiptu ih je u posljednja tri dana bilo oko 150. Inicijatori su im uglavnom Muslimanska braća, čiji se aktivistimasovno hapse. Kritično je bilo u petak kada su snage sigurnosti praktično blokirale sve važnije džamije u Kairu. Univerziteti su također bili zatvoreni. U gradu su se ipak dogodila tri manja protestna skupa, ali je u provincijskim gradovima bilo ozbiljnije. Demonstranti su zahtijevali otvaranje graničnog prijelaza Rafah i prekid diplomatskih odnosa s Izraelom. Neki su uzvikivali parole protiv Mubaraka, čiji će režim biti jedan od gubitnika ovoga izraelskog ratnog pohoda. Jadno zvuči podatak, kojega sam malo prije pročitao na Internetu, da su do sada u Egipat pripuštena svega 102 palestinska ranjenika. Mnogi ranjenici čekaju na red s one strane graničnog zida i neki tamo umiru. Objašnjenje egipatskih graničara: nemaju pasoša ili urednih viza (!). Egipatskim i stranima doktorima, koji su se namjeravali pridružiti svojim palestinskim kolegama, ne dozvoljava se ulazak u Pojas Gaze.
Demonstriralo se i u Parizu i Londonu. Nekoliko desetaka tisuća izraelskih građana, većinom Arapa, protestiralo je protiv rata u Tel Avivu. Nekoliko stotina ih je pohapšeno.
06//01/2009 - Teritorij Gaze je presječen na dva dijela. Izraelske su snage doprle do mora. Sjever je odsječen od juga. Obruč oko glavnog grada, Gaze, se sužava. Izraelci prodiru u predgrađa. Tenkovima i pješadijom pokušavaju zaposjesti uzvisinu istočno od centra grada. Tuku ga artiljerijom, helikopterima Apach i lovcima F16, sustavno ciljajući zgrade kojima se koristila administracija Hamasa, uključujući i škole. I pored toga, Palestinci su uspjeli ispaliti nekih 30 raketnih i minobacačkih projektila, ali nije jasno kuda. TV slike Gaze koje smo danas gledali podsjećaju na razvaline Berlina pod kraj Drugog svjetskog rata. Grad je ostao bez struje i vode. Stanovnici predgrađa bježe prema centru, jer su izlazi prema van blokirani. Pravih zaklona zapravo nema. Mnogi vjeruju kako su škole, osobito one sagrađene fondovima Ujedinjenih naroda, kao i džamije, najsigurnija mjesta. UN-ov komesarijat za izbjeglice šalje poruke o aktualnoj "humanitarnoj katastrofi". Njegovim apelima se pridružio i Međunarodni crveni križ, kao i Izraelski informativni centar za ljudska prava (B'Tselem). Sjevernije od Gaze, izraelske se snage pozicioniraju oko velikog izbjegličkog logora Đabalija, ali još ne pokušavaju u njega ući.
Bryan Eno govori na londonskom prosvjedu zbog masakra u Gazi održanom 3. siječnja
Za čudo, broj žrtava se ne povećava proporcionalno s napredovanjem agresora. Palestinsko je medicinsko osoblje evidentiralo ukupno 541 ubijenih na svojoj strani (riječ je samo o onima koji su dopremljeni mrtvi ili umirali po bolnicama), dok se s druge strane javlja o 3 ubijena i tridesetoro ranjenih izraelskih vojnika (većinom stradalih u prijateljskoj vatri!). Asimetričan vojni sukob i asimetričan broj žrtava.
U međuvremenu se prema Bliskom istoku sjatila gomila raznih međunarodnih emisara - od francuskog predsjednika Sarkozija, brojne EU delegacije, Blaira u ime UN Kvarteta, do turskog premijera Erdogana. Generalni sekretar UN-a je apelirao za hitan prekid neprijateljstava. Njemački Spiegel opisuje taj defile "posrednika" - kaotičnim. Egipat se ponovo aktivirao, prvo predlažući prekid vatre, otvaranje "humanitarnog koridora" prema gradu Gazi, i, drugo, nudeći pregovore o primirju u Kairu. Izrael odbacuje primirje, jer, kako je objavljeno, "ciljevi sadašnje operacije još nisu postignuti".
07/01/2009 - Tsahal nastavlja svoj krvavi pohod. Intenzivno se tuče područje sjeverno od grada Gaze. U izbjegličkom logoru Džabalija pogodili su dvije UN škole u koje se natiskalo stotine beskućnika čiji su domovi prethodno srušeni. U prvoj je pobrojano 42 ubijenih, samo civila, uključujući jednu dvanaestočlanu obitelj - sedmoro djece od 1-12 godina, 3 žene i 2 muškarca. U drugoj su školi poginula tri bratića. UN je protestirao, navodeći kako je prije par dana dao izraelskoj strani točne GPS koordinate svih UN škola i kako su sve bile vidljivo označene. Izraelci pak tvrde kako su "teroristi što se sakrivaju među civilima", otvarali minobacačku vatru baš iz tih lokacija. Prema objavljenim podacima - ukupan broj evidentiranih mrtvih Palestinaca dostigao je cifru od 600.
Steže se obruč i oko Han Junisa, drugog grada po broju stanovnika. Izraelske snage međutim još ne pokušavaju ući u centre tih gusto naseljenih aglomeracija.
U međuvremenu je na konferenciji za tisak Mubaraka i Sarkozija u Šarm El-Šeiku, egipatski predsjednik izjavio kako su se njih dvojica složila oko zajedničkog plana za obustavu neprijateljstava, koji bi uključivao privremeni prekid vatre i otvaranje već ranije spominjanog "humanitarnog koridora". Nisu objavljeni detalji, ali se Mahmud Abas, trenutno u New Yorku, odmah složio, iako je u ovom sukobu irelevantan. Podržala ga je i Condoleezza Rice.
Apsolutno izvan bliskoistočnog konteksta - Venezuela Huga Chaveza je otkazala gostoprimstvo izraelskom ambasadoru.
09-10/01/2009 - Jučer su izraelski napadi suspendirani tri sata, što su Palestinci, aktivisti Crvenog križa i zaposlenici UN agencija, iskoristili za skupljanje ranjenika i mrtvih u unaprijed određenim zonama. Došlo je do nekakvog dogovora, jer se ni s palestinske strane nije u to vrijeme pucalo. Ispostavilo se kako je broj žrtava veći nego što je do sada evidentirano. Malo se moglo učiniti u tako kratkom vremenu, jer su ulice zakrčene materijalom srušenih kuća, a nije se stiglo ni pretraživati i iskopavati većinu ruševina. Pucano je, pretpostavlja se s izraelske strane, na ambulantna vozila Crvenog križa. Jedan je vozač iz konvoja s humanitarnom pomoću Ujedinjenih naroda ubijen na putu prema Gazi. Zato su obje organizacije suspendirale svoje aktivnosti. Tražile su nezavisnu istragu o masakru na kojega su naišle u jednom izbjegličkom logoru, gdje je u jednoj kući tenkovskim granatama ubijeno 30 palestinskih civila od 110 koliko ih je tu bilo okupljeno "radi zaštite", po nalogu izraelskog okupatora. Drugi morbidni detalj: spasioci su na drugoj lokaciji otkrili troje djece koja su se tri dana tiskala oko mrtvog trupla njihove majke, bez hrane i vode.
Rezolucija o prekidu vatre je bez američkog glasa izgubila na težini, a Izraelcima omogućila odugovlačiti
Možda je to prisililo Savjet sigurnosti UN da poslije tri dana natezanja oko teksta rezolucije o prekidu vatre konačno izglasa taj dokument. Uz uzdržavanje SAD, rezultat je bio 14:0 "za". Zahtijeva se neodložan, trajan i održivi prekid vatre, poduzimanje mjera za sprečavanje šverca oružja, povlačenje izraelskih snaga iz Gaze i otvaranje graničnih prolaza - kompromisan tekst, koji su na pritisak Saudijske Arabije, Libije i Turske prihvatile i SAD. Condoleezza Rice je prvo rekla kako će glasati "za", ali se poslije telefonskog razgovora sa Bushom uzdržala. Prethodno se pet puta konzultirala sa svojom izraelskom kolegicom Livni. Rezolucija je bez američkog glasa izgubila na težini, a Izraelcima omogućila odugovlačiti s prekidom vatre. Par sati pošto je usvojena, došlo je do novog vala bombardiranja palestinskih ciljeva. Izraelski premijer Olmert je odbacio rezoluciju kao "nepraktičnu". Ignoriranje Organizacije Ujedinjenih naroda - rezulucija Savjet sigurnosti, Generalne skupštine i Komisije za ljudska prava - je inače redovita izraelska praksa. Od 1967. godine na ovamo, Izrael je bio na tapetu ovih foruma. Rezolucijama je prozivan i osuđivan zbog teških povreda ljudskih prava, kolonizacije i ilegalnog naseljavanja okupiranih teritorija, povrede prava povratka izbjeglica, i odbijanja povlačenja sa okupiranih teritorija - više nego sve ostale države-članice UN-a zajedno.
Paralelno s tim, u Kairu su počeli, uz egipatsko posredovanje, "indirektni tehnički pregovori" predstavnika Izraela, Palestinske uprave i Hamasa. Polazna im je točka "Mubarakov plan" (Sarkozy se više ne spominje u ovdašnjem tisku). U stvarnosti bi se trebalo pregovarati o praktičnoj implementaciji Rezolucije UN-a. Egipatska je namjera, kako se čini, osigurati privremeni prekid vatre kako bi se otvorio koridor za doturanje humanitarne pomoći gazanskom stanovništvu i pronašla formula za ujedinjenje posvađanih palestinskih frakcija. To bi trebala biti tek pripremna faza za kasnije pregovore koji bi vodili trajnom aranžmanu. Izraelci uvjetuju svoj pristanak za prekid vatre s raspoređivanjem nekakvih međunarodnih snaga s obje strane gazansko-egipatske granice, čija bi uloga bila onemogućiti šverc oružja između Egipta i Gaze. Prema njihovu tvrđenju, u protekloj je godini podzemnim tunelima ispod te zajedničke granice dotureno u Gazu najmanje sto tona vojnog materijala. Egipćani neće nikakve međunarodne snage na svojoj strani granice. Osim toga, odbijaju ulogu kontrolora gazanskih Palestinaca koja im se nudi. Hamas ne pristaje na bilo kakve međunarodne snage, spreman je razgovarati o eventualnim monitorima, ali odbacuje povratak predstavnika Abasove Palestinske uprave na 15-kilometarsku granicu s Egiptom. Isto tako insistira na povlačenju iz Gaze svih izraelskih snaga.
Da sve bude još zamršenije, jučer je, 9. siječnja, istekao četverogodišnji Abasov predsjednički mandat. Bez nove potvrde palestinskog elektorata i bez podrške Palestinskog zakonodavnog savjeta (parlamenta, kojega je on raspustio poslije sukoba sa Hamasom), sveden je na predvodnika svoje diskreditirane Fatahove frakcije i čelnog čovjeka nefunkcionirajućeg PLO-a. Od jučer više nije ni legitimni predsjednik Palestinske nacionalne uprave, koja funkcionira iz Ramalaha, ali nema pristupa Gazi, dok u samoj Zapadnoj obali operira pod kontrolom izraelskih okupatora.
Protesti protiv izraelskog ubijanja Gaze se nastavljaju u arapskim, muslimanskim i evropskim zemljama. Manji protestni skup i u Washingtonu.
A pokolj u Gazi se nastavlja. To nije rat, već kaznena ekspedicija - od početka invazije dokazano je ubijeno 820, od toga jedna trećina djece. Stradalo je i više ambulantnih kola. Na izraelskoj strani - 13 ubijenih građana, među njima tri vojnika i jedan Palestinac. Izraelska strana za stradanje palestinskih civila optužuje Hamas, čiji se "teroristi skrivaju među civilima", koriste ih kao "živi štit", i odatle pucaju na izraelske vojnike. Zbog toga su, "na žalost", stradali civili kao "kolateralne žrtve" izraelske "legitimne samoobrane".
Dopisano nekoliko dana kasnije: Uri Avnery, Izraelac i poznati kritičar politike vlastite države prema Palestincima, obradio je temu "kolateralnih žrtava" u jednom ubojitom osvrtu (Israel is Losing this War, ZNet. 14 I 2008), kojega ovdje prevodim:
Pokolj u Gazi se nastavlja; to nije rat, već kaznena ekspedicija - od početka invazije dokazano je ubijeno 820 ljudi, od toga jedna trećina djece
"Skoro prije sedamdeset godina, u vrijeme Drugog svjetskog rata, grozni su zločini počinjeni u Lenjingradu. Gang ekstremista, koji se nazivao Crvenom armijom, držao je kao taoce gradske stanovnike, i, skrivajući se u njihovoj sredini, provocirao njemački Wehrmacht. Nijemci nisu imali druge alternative do bombardirati stanovništvo i nametnuti potpunu blokadu grada, što je rezultiralo smrću stotine tisuća. Nešto prije toga sličan je zločin počinjen u Engleskoj. Churchillova se banda skrivala među londonskim stanovništvom, koristeći milijune građana kao živi štit. Nijemci su bili prisiljeni uputiti Luftwaffe i demolirati grad (...) To su opisi koji bi bili uključeni u povijesne knjige da su Nijemci dobili rat". Apsurdno? - pita Avnery, i poentira: "Ništa više nego što su dnevni opisi (gazanske drame) u našem (t.j. izraelskom) tisku".
Takve interpretacije sadašnjih događanja u Gazi nisu sasvim usamljene, ali su u samom Izraelu marginalne. Pridružuju im se sa svojim kritikama i neki eminentni židovski intelektualci iz dijaspore. Možda su najpoznatiji među njima dva Amerikanca - Noam Chomsky i Richard Falk. Ovaj drugi je bio prije par mjeseci određen za izaslanika Ujedinjenih naroda za palestinski teritorij, ali su mu izraelske vlasti zabranile dolazak. On je prije godinu i pol dana, a sada je ponovio istu tezu, usporedio postupke izraelskih vlasti prema Palestincima, posebno prema stanovništvu Gaze, s holokaustom (bez plinskih komora), kojem su Židovi bili podvrgnuti u nacističkoj Njemačkoj i okupiranoj Evropi (Slouching toward a Palestina Holocaust, The Transnational Foundation for Peace and Future Research, 28 VI 2007). Chomsky je politiku Izraela prema Okupiranim palestinskim teritorijima nedavno nazvao "kriminalnom."
Istraživanja izraelskog javnog mnijenja govore da većina građana podržava ovaj "aniteroristički rat". Lider opozicionog Likuda, Netanyahu, koji po istim istraživanjima još uvijek zauzima prvo mjesto, zahtijeva "potpunu eliminaciju" Hamasa.
Ratni dnevnik s Bliskog Istoka, 1. dio
