Izloženi video radovi nastali su u kratkom periodu, kroz radionicu koja je održana neposredno prije otvaranja izložbe s ciljem ispitivanja mogućnosti kvir historiografskog pristupa filmu i radu s pronađenim snimkama, te istraživanja da li se i kako se takav pristup može primijeniti na izgradnju kvir filmskih historiografija iz centralne i istočne Europe.
Svoju umjetničku i istraživačku praksu rada s filmskim arhivima u svrhu promišljanja mogućnosti njihova pokvirivanja, kombinirajući historiografiju s auto-etnografijom, te audio-vizualnim i tekstualnim intervencijama u već postojeću pokretnu sliku Rafal Morusiewicz približio je sudionicama/ima radionice koji su potom, radeći pretežno s filmovima dostupnim u arhivi Kino kluba Split, arhivski materijal reinterpretirali kroz prizmu osobnih iskustava kvir afekata i srodstava.
Tako se nastali radovi, tj. sama izložba mogu gledati kao prijedlog za izgradnju paralelnih arhiva koji svojom otvorenošću za intervencije ne samo da propituju funkciju i propuste tradicionalnih arhiva već postaju mjesta produkcije novih stvarnosti.
Rafal Morusiewicz je vizualni umjetnik, pisac i pedagog s prebivalištem u Beču. U svom umjetničkom i istraživačkom pristupu filmu bavi se metodološkim strategijama koje bi mogle “pokviriti”, tj. uzrujati i denormalizirati, inače vertikalne i binarne odnose između umjetnika/istraživača i područja istraživanja (tj. pronađenog filmskog materijala), između “teorije” i “podataka”, kao i među akterima koji su uključeni u projekt: ljudi, priče, filmovi i tekstovi.
“Kvir” istraživanje zahtijeva da se usvoji metodološka fluidnost; u tu svrhu koristi strategije i estetike remiksiranja različitih društveno-političkih niti, narativa, karakterizacija, žanrova i formata zajedno s vlastitim (“nepouzdanim”) afektivnom pamćenjem i ispovijedalačkim stilom pisanja.