Gruzijska opozicija
23/02/2009 - U Tbilisiju je objavljeno ujedinjavanje Republikanske stranke i Stranke novih prava. Formirale su Savez za Gruziju i odmah istakle za svog predsjedničkog kandidata tridesetpetogodišnjeg Iraklija Alasaniju, donedavno gruzijskog predstavnika u Ujedinjenim narodima. Traže ostavku Saakašvilija i prijevremene predsjedničke izbore (sadašnji mu mandat ističe 2012. godine). Dali su mu deset dana za ostavku; u suprotnom će ići u akciju za raspisivanje referenduma o prijevremenim izborima. No za to bi im trebalo prikupiti 200.000 potpisa, što bi moglo potrajati mjesecima.
Još je cenzusom iz 2002. godine utvrđeno da je od nezavisnosti do tada Gruzija izgubila 1.100.000 ili 20 posto svog stanovništva. Do danas, možda još par stotina tisuća više. U ogromnoj većini, riječ je o ekonomskoj emigraciji. Glavna je destinacija bila Rusija.
Prema podacima Nacionalne banke Gruzije, ukupan je iznos njihovih doznaka u 2006. godini bio 545 milijuna dolara, 2007. se popeo na 866 milijuna, a prošle godine skoro milijardu. U zadnja je dva mjeseca počeo naglo opadati. Predviđanja su da će se taj negativan trend nastaviti.
24/02/2009 - Turski ministar trgovine Kursad Tuzmen, s brojnom delegacijom biznismena, doputovao je u Tbilisi, gdje će s gruzijskim domaćinima i privrednicima sudjelovati u radu Tursko-gruzijskog gospodarskog foruma. Ekonomska suradnja dvije zemlje se uspješno razvija. Najvažniji zajednički projekt, u kojem im je partner Azerbejdžan, je Naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC), kojim azerbejdžanska nafta već stiže do Sredozemlja. Gradi se i plinovod, kojim će se azerbejdžanski prirodni plin upumpavao u tursku mrežu. U izgradnji je željeznička pruga koja će povezati Tbilisi s Erzerumom u Turskoj. Dobar dio robe široke potrošnje nuđene u gruzijskim prodavaonama turskog je porijekla. Turski su građevinari, o čemu sam se osvjedočio u Batumiju, aktivni u Gruziji. Sada računaju na nove poslove, vrijedne oko milijardu i pol dolara, koji će biti financirani iz paketa inozemne pomoći što je dodijeljena Gruziji.
U Gruziji se aktivirala i opozicijska Stranka rada. Jedan od njezinih prvaka je, govoreći novinarima u Tbilisiju, izjavio kako se sadašnji „režim mora zamjeniti u cilju spašavanja zemlje". Istaknuta je predsjednička kandidatura stranačkog lidera Šalve Natelašvilija. Stranka se međutim nije izjasnila o svom sudjelovanju u protestnom mitingu slijedećeg mjeseca.
Istoga je dana istupio i Giorgi Targamadze, prvak Kršćansko-demokratske stranke i predsjedavajući parlamentarne opozicije, tvrdeći kako je „nova revolucija nepotrebna" i kako bi danas „takav rizični scenarij strmoglavio Gruziju u kaos sličan onomu iz devedesetih". Priznao je da je Saakašvili „glavni problem", ali taktika njegove parlamentarne tročlane grupacije se razlikuje od one koju slijedi „radikalna opozicija". Protiv je „destabilizacije zemlje u vrijeme kada se ova sukobljava s ekonomskim problemima", a Rusija jedva čeka da „Gruzijci sami odrade ono što joj nije uspjelo".
10/03/2009 - U intervjuu objavljenom na portalu Civil Georgia, lider nedavno oformljenog Saveza za Gruziju i njegov predsjednički kandidat, Irakli Alasania, tvrdi kako njegova opozicijska grupa intenzivno radi na prikupljanju potpisa građana u prilog referenduma o prijevremenim predsjedničkim izborima. Taj bi se posao trebao završiti do 9. travnja, za kada su njegov Savez, ali i nekoliko drugih oporbenih grupacija, zakazali održavanje protestnih demonstracija. Zajednički im je zahtjev - ostavka Saakašvilija, koji je "uzurpirao vlast", i - "prijevremeni predsjednički i parlamentarni izbori". Preskočio je odgovor na pitanje o desetodnevnom "ultimatumu" što ga je njegov Savez uputio Saakašviliju, čiji je rok istekao. Osim gornja dva zahtjeva, nije znao odgovoriti na pitanje kakav mu je program? Taj će se program, rekao je, oblikovati u "dijalogu sa civilnim društvom", kojega upravo nastoje organizirati. "Inicijative moraju krenuti od građana", koji su nezadovoljni sadašnjim stanjem. Na pitanje - da li postoje dogovori s drugim opozicijskim grupacijama, odgovorio je kako i tu treba "otvoriti ozbiljan dijalog". Kakav predsjednički sustav bi najviše odgovarao? - "predsjednički, ali primjeren Gruziji", i "transparentan". Valjalo bi ustanoviti "mehanizam kontrole predsjednikovih odluka'. Na pitanje kakvo mu je ideološko usmjerenje, odgovorio je, poslije kratkog oklijevanja - "centrističko". Dodao je kako bi u budućem parlamentu trebalo biti "što više centrističkih snaga", jer sadašnji sastav tog tijela "ne odražava javno raspoloženje". To je također potrebno kako bi se suprotstavilo "radikalima". Inače se njegov Savez zalaže za "neophodne mirne ustavne promjene". Slijedeći će protesti biti "miroljubivi", i aktivisti Saveza će učiniti sve kako bi demonstracije protekle "u najboljem redu, uz puno poštovanje zakona". Trebati će se "čuvati provokatora" - režimskih i onih radikalnih.
Čitajući ove redove, sjetih se primjedbe jedne moje gruzijske poznanice, koja je tvrdila da je "od lošeg Saakašvilijeva režima, još gora nezrela oporba".
14/03/2009 - Ovih dana u Tbilisiju boravi Matthew Bryza, pomoćnik američke državne sekretarice. Taj je još od 2005. godine bavi pitanjima Kavkaza. Prema portalu Civil Georgia, proveo je dobar dio svog vremena u razgovorima sa predstavnicima opozicije. Na održanoj konferenciji za tisak, tvrdio je kako je razmjenjivao mišljenja „o načinima praktične implementacije Povelje o američko-gruzijskom strategijskoj suradnji". Upitan što misli o planiranim demonstracijama, odgovorio je kako „mnogi vjeruju da postoji potreba za nekom vrstom promjena ili za ubrzavanjem promjena unutar gruzijske stasajuće demokracije". Dodao je kako se „svi slažu da se mora više učiniti na području reformi sudskog sustava i slobode medija". Odgovarajući na direktno pitanje o oportunitetu demonstracija, rekao je kako se „nada da će travanjski događaji ojačati društvo i inspirirati vladu, opoziciju i politički neutralne ljude da se ozbiljno posvete radu na jačanju demokracije", te da će „protesti neposredno voditi dijalogu vlade i oporbe". Relevantno, washingtonski izaslanik, nije stao iza Saakašvilija, „američkog dečka u Tbilisiju", već pokušava sugerirati miroljubiv rasplet krize, „dijalogom" između vlasti i opozicije. To je scenarij isproban u mnogim zemljama, a posljednji puta u Pakistanu.
Imam utisak kako su Amerikanci izgubili strpljenje sa Saakašvilijem i kako razmišljaju o alternativama, dok su se lideri opozicije nacrtali ističući vlastite kandidature. Amerikanci bi ipak htjeli nekakvo kompromisno rješenje, pa se još ne opredjeljuju, no od njihova će konačnoga stava u mnogomu ovisiti što će na kraju ispasti. Ne bi bilo prvi puta da se klade na pogrešnog konja.
28/03/2009 - Predstavnici trinaest gruzijskih izvanparlamentarnih stranaka i političkih grupacija potpisali su jučer „Manifest jedinstva", kojim traže Saakašvilijevu ostavku i raspisivanje prijevremenih predsjedničkih izbora. To će im biti zajednički zahtjev na demonstracijama zakazanim za deveti travanj, na dvadesetu godišnjicu protesta, koje su tadašnje sovjetske vlasti silom ugušile.
U međuvremenu su šef obavještajne službe i ministar vanjskih poslova optužili Rusiju da radi na „rušenju izabranih gruzijskih vlasti, njihovom diskreditiranju i na potkopavanju gruzijske nezavisnosti". Puštaju se u javnost informacije kako se neimenovani oporbenjaci nalaze na ruskim platnim listama.. Počelo se i sa hapšenjem nekih oporbenih aktivista nižeg ranga. Jedni su optuženi za ilegalnu nabavku oružja (državna je televizija pustila nekakav video-snimak), drugi za paljevinu jednog policijskog vozila, a treći bez obrazloženja. Vlasti upozoravaju kako će „neki elementi" iskoristiti najavljene proteste za akte nasilja i destabilizaciju države. Očito pokušavaju zaplašiti opoziciju.
Okruašvili je bio Saakašvilijev ministar obrane i njegov intimus, dok se nije s njim razišao. Izgubivši položaj u vladi, osnovao je svoju stranku. Potom je bio optužen za korupciju i zloupotrebu službenog položaja, te uhapšen. Iz istražnog je zatvora nešto kasnije ukrcan na avion, kupili su mu avio-kartu i vratili pasoš, kako bi se mogao "liječiti u inozemstvu". U Francuskoj je dobio politički azil, a u domovini je u odsustvu osuđen na jedanaest godina zatvora.
Svojevremeno je bio jedan od najglasnijih jastrebova Saakašvilijeva režima. Sada mu zamjera, ne što je vodio rat protiv Rusa, već što ga je izgubio. Slično razmišlja i većina prvaka oporbe. Oni bi, kao, to puno uspješnije odradili. Tako se postavljao i dobar dio srbijanske opozicije prema Miloševiću.
02/04/2009 - Saakašvili je prije par dana pozvao oporbene stranke na "nacionalni dijalog" o tri pitanja - o ekonomskoj politici, pitanjima sigurnosti i obrane zemlje, i demokratskim reformama. U ime svoje stranke delegirao je Dimitri Šaškina, ministra za zatvorski sustav(!). Apelu su se odazvale jedino tri stranke zvanične parlamentarne opozicije
03/04/2009 - Odgovarajući jučer na pitanje o odnosima Rusije i Gruzije, poslije održanog predavanja u londonskoj Školi ekonomije, ruski je predsjednik Medvedev rekao: „Mi bismo htjeli imati dobre odnose sa Gruzijom, jer volimo i poštujemo gruzijski narod", a onda dodao kako on osobno „neće održavati nikakve veze sa predsjednikom Saakašvilijem. Neće s njim kontaktirati", ali će razgovarati s novim gruzijskim rukovodstvom ako sadašnje bude „demokratski, prije ili poslije zamijenjeno".
U Londonu se Medvedev prvi puta sastao s američkim predsjednikom Obamom. Razgovarali su o mnogim pitanjima, a izgleda da su se dotakli i rusko-gruzijskog rata. Naime, istupajući kasnije na zajedničkoj konferenciji za tisak sa francuskim predsjednikom Sarkozijem u Strasbourgu, gdje su prisustvovali sjednici NATO pakta, Obama je između ostaloga rekao da je „kritizirao rusku invaziju Gruzije" i da je Moskvi upućena jasna poruka kako se „problemi ne mogu rješavati na taj način". S Moskvom „treba održavati dijalog o načinima održavanja stabilnosti, ali uz poštivanje autonomije i nezavisnosti svih europskih zemalja".
Na istom su NATO-vom skupu, kojim je obilježena i šezdeseta godišnjica osnivanja Atlantskog vojnog saveza, Hrvatska i Albanija primljene u punopravno članstvo. Prije par dana je Sabor RH, uz samo jedan glas protivljenja, veselo izglasao tu odluku. Za tu su se svečanu priliku u Strasbourgu nacrtali i Mesić i Sanader.
Ne znam kakva je specifična težina ove stranke i ne znam da li će se pridružiti oporbenjacima na zakazanim demonstracijama. No Salomina biografija je zanimljiva. Došla je u Gruziju kao francuska ambasadorica gruzijskog porijekla. Rođena je u Francuskoj. Pripada obitelji, koja je izbjegla u Francusku kada su Boljševici srušili menjševičku gruzijsku vladu 1920-tih. Pošto se razišla sa Sakkašvilijem, dobila je gruzijsko državljanstvo. Poslije izvjesnog vremena osnovala je svoju stranku.
07/04/2009 - Pripreme za demonstracije zakazane za prekosutra su u punom jeku. Opozicija nudi Saakašviliju „garancije za njegovu vlastitu sigurnost" ukoliko podnese ostavku. Lideri oporbe, što su se sastali sa grupom stranih diplomata u Tbilisiju, pozivaju međunarodnu zajednicu da „promatra", ali da se „ne opredjeljuje između sudionika sadašnje krize", da se „ne miješa". Državnim snagama sigurnosti se nudi „suradnja kako bi se onemogućile provokacije". I poruka Rusiji - da „ne zvecka oružjem u ovo vrijeme tranzicije, jer bi time podržala Saakašvilija".
Lider oporbenog Saveza za Gruziju Alasania je izjavio kako se nada da će protestni miting prisiliti vladu na „pravi dijalog" o neophodnim reformama. "Ovaj vladin dijalog je besmislen. Cinično je što je vlada za svog predstavnika odredila ministra zaduženog za zatvorski sustav".
Protesti i demonstracije
12/04/2009 - U Tbilisiju već treći dan traju antirežimske demonstracije, po istom receptu kao one koje su dovele na vlast Saakašvilija. Pred zgradom parlamenta za mikrofonom su se u četvrtak izredali - Levan Gačečiladze, Saakašvilijev protivnik na prošlim predsjedničkim izborima, Irakli Alasania, prvak Alijanse za Gruziju, Nina Burddžanadze, bivša predsjednica parlamenta, Salome Zurabašvili, bivša ministrica vanjskih poslova, Eka Beselia, bivši ministar obrane, itd. - skoro svi nekadašnji partneri, koji su zajedno s njim izveli „Revoluciju ruža". Prvog se dana na Rustaveli aveniji okupila masa od nekih pedeset do šezdeset tisuća demonstranata, slijedećeg dana do 25 tisuća, a jučer ne više od deset tisuća. Neki dežuraju i preko noći, koje su izuzetno hladne ove godine. Za danas su neki od oporbenih prvaka najavili pauzu, ali je ponovo došlo do manjeg okupljanja. Prošle se noći dogodio i prvi incident. Došlo je izgleda do sukoba manje grupe demonstranata sa „radnicima gradskog poglavarstva" i kojemu je stradala elektronska oprema oporbenog press centra smještenog u jednom šatoru.
Demonstranti traže Saakašvilijevu neodložnu ostavku i raspisivanje prijevremenih izbora. On kategorički odbija. I dalje im nudi „dijalog o svim spornim pitanjima". Neki od oporbenih prvaka odbacuju ideju dijaloga kao „već viđenu farsu"; drugi bi ga prihvatili, ali „samo pred TV kamerama"; a treći, isto tako, ali uz sudjelovanje „nezavisnog moderatora"(valjda se misli na nekoga iz EU). Od ponedjeljka bi trebao nastupiti novi val protesta.
Mada su vijesti iz provincije filtrirane, zna se da se protestiralo o Kutaisiju, Goriju i Potiju. U Batumiju se navodno okupilo više tisuća demonstranata, kojima se obratio Zurab Nogaideli, bivši premijer i sadašnji prvak Pokreta za pravednu Gruziju. Rođen je u tom gradu. Navodno je policija rastjerala demonstrante. Poslije toga je Nogaideli izjavio kako njegov Pokret odustaje od daljih demonstracija, ali nije naveo zbog čega.
14/04/2009 - Demonstracije se nastavljaju. Svaki dan se u centru grada, negdje poslije 15 sati, okuplja po par tisuća ljudi. Par stotina ih dežura i noću. Zahtjevi su im isti - ostavka Saakašvilija i prijevremeni izbori. Vlasti i dalje bezuspješno nude „dijalog".
Ide se ad hominem. Pokušava se isprovocirati nasilna reakcija vlasti. Poučene lošim iskustvom iz 2007, kada su slični protesti brutalno ugušeni, vlasti za sada apstiniraju. Uniformirani policajci su jedva vidljivi. Ulica je prepuštena demonstrantima. Ovi mirno prosvjeduju. Rat živaca.
Protesti će se nastaviti i preko vikenda za pravoslavni Uskrs, ali će, kako je najavljeno „biti skromniji". Za slijedeći tjedan se najavljuje „nova faza protesta", i u provinciji i u glavnom gradu.
Osetija i Abhazija su navodno pojačale svoje granice sa Gruzijom. Prema neprovjerenim vijestima i ruske su trupe u tim odcijepljenim oblastima stavljene u stanje pripravnosti. Navodno strahuju od Saakašvilijeve diverzije, jer bi u slučaju „ruske invazije" gruzijska opozicija morala „ustati u obranu zemlje", dakle podržati Mišu.
Ivan Iveković: Gruzijske slagalice
