Neartikuliranost prosvjeda, kontradiktorni izvještaji medija i heterogenost same gomile koja je protekli tjedan marširala metropolom, a polako se širi i na ostale gradove, zatekla je cijeli spektar hrvatske javnosti. I dok političari na vlasti svojim diskreditiranjem i optužbama vrijeđaju inteligenciju hrvatskih građana, oporba se dijelom nastoji prišlepati uz demonstrante, dijelom ne zna što bi, a sindikati uglavnom šute kao da to nisu njihova posla (uz neke pojedinačne podrške). A izgleda da ni predstavnicima civilnog društva stvari nisu baš najjasnije tako da oprezno pristupaju čitavoj problematici. Tek se Kuća ljudskih prava oglasila kratkim priopćenjem prošlog četvrtka.
Danas su svoju podršku dali i Zelena akcija i Pravo na grad, i to uz ogradu "ukoliko su nenasilni i bez govora mržnje". Nadaju se da će "ovi prosvjedi prerasti u novu društvenu snagu koja će se tome odupirati vodeći se slijedećim ciljevima: zaustavljanje druge privatizacijske pljačke; zaustavljanje devastacije zajedničkih prirodnih i urbanih resursa (Jadransko more, šume, vode, prostor...); uvažavanje mišljenja građana koje se izražava peticijama, prosvjedima, referendumima i drugim oblicima direktne demokracije", stoji u njihovom priopćenju.
No, općenita bojazan "civilnjaka" pred građanima na ulici i njihovim različitim stavovima, motivima i ciljevima prosvjeda koji počinju - u najmanju ruku suludim govorima - na Cvjetnom trgu, a završavaju međusobnim pregovaranjima i nastojanjima određenih skupina da se nametnu, moguće proizlazi iz zbunjenosti kojom različite poruke onemogućuju jasno svrstavanje.
Dojam je Marine Škrabalo, istraživačice i aktivistkinje, da se radi o prosvjedima širokog spektra sudjelovanja svjetonazorski raznorodnih pojedinaca i grupa, zasad
skrabalo.jpg
S druge strane, aktivistkinja B.a.b.a. Suzana Kunac, koja sudjeluje u "šetnjama" Zagrebom, smatra da među prosvjednicima ipak postoji neki oblik zajedničkog nazivnika.
"Različit je raspon ljudi koji dolaze na ove prosvjede no čini mi se da polako nastaje konsenzus oko nekih bitnih pitanja, a to su prijevremeni izbori, ali i socijalni zahtjevi
kunac_suzana.jpg
Osim dvojbi oko toga što nezadovoljni građani traže i postoji li među njima konsenzus, neke muči i pojavljivanje ponašanja koje nije u skladu sa demokratskim načelima koje zastupaju.
"Civilno društvo se nije prosvjedima pridružilo na vidljiv način zato što su još uvijek vrlo neartikulirani. A i način na koji su započeli - nasiljem - nije bio dobar. Osim toga, u ovim govorima na početku, još uvijek se čuju stavovi koji definitivno nisu demokratski. To nije nešto čeme bi se mi u ovo trenu pridružili", objašnjava Gordana Obradović iz CESI-ja.
I Katarina Kruhonja iz Centra za mir Osijek otvoreno priznaje da ima osobne dvojbe i neslaganja s dijelom nezadovoljnika zbog kojih se dosad nije priključila osječkim demonstracijama. "Moja osobna uzdržanost temelji se na govoru mržnje koji se čuje u prvih pola sata poput vrijeđanja pojedinaca / pojedinki kao osoba, neartikuliranosti zahtjeva (osim prijevremenih izbora) i pozivanje pod vodstvo jedne osobe, odnosno nedostatku bazične demokracije. Također, ne mogu stati pod zastavu protiv ulaska u EU - potpuno neartikuliranu političku floskulu, iako nemam problem sa različitim stavom oko ulaska u EU", objašnjava. Suzana Kunac također osuđuje govore na Cvjetnom trgu, kaže da pažnju treba obratiti na spontano pregovaranje i način na koji prosvjednici određuju smjer kretanja i parole koje će uzvikivati.
"Svjedočila sam situaciji u kojoj se uspjelo ispregovarati da se ne ide ispred privatnih stanova što je, po meni, nedopustivo, već ispred zgrade sindikata. Mi smo doista bili
gordana_obradovic.jpg
Na pitanje mogu li i trebaju li udruge civilnog društva pokušati svojim djelovanjem utjecati na medije, koji u prvi plan stavljaju pojedince željne vodstva, da više pažnje usmjere ka dinamici gomile i onome što se stvarno na terenu zbiva, Obradović nije baš optimistična.
"Vrlo je teško neke vođe koji su se nametnuli na početku sada neutralizirati. Mene iznenađuje koliko su mediji dali prostora samomom Ivanu Pernaru. Ili pak marginalcima kao što je Luka Hodak. Da pitaju obične ljude, vjerujem da bi dobili drugačije odgovore", kaže Obradović, koja još nije sigurna hoće li se aktivno pridružiti javnoj pobuni protiv stanja u državi.
No, Katarina Kruhonja smatra da je došlo vrijeme da se i akteri civilnog društva uključe u zbivanja.
"Jasno je da postoji opravdano nezadovoljstvo građana nizom egzistencijalnih problema, uključujući i (ne)moći građana da utječu na promjenu. Držim da je važno iskoristiti ovaj moment i artikulirati koje promjene građani drže ključnim, nužnim i od kojih neće odustati jer žele ih vidjeti kao novu politiku! Iz tog razloga je potrebno priključivati se prosvjedima - da pridonesemo oblikovanju zahtjeva (jednog po jednog) i metodologije nenasilnog, demokratskog a, konačno, i učinkovitog
kruhonja.jpg
Oko toga smo razgovarali s osječkim studentskim krugovima. Odlučili su da će pozvati studente, radnike, seljake, poštenu inteligenciju, aktiviste itd. na prosvjedni skup u subotu". Kao pripremu pozivaju na tribinu u petak prije podne. Okvirno pitanje tribine bi bilo "zašto je naša dužnost izaći na ulicu?". "Skretanje u konstruktivnom smjeru, po mom mišljenju, zahtjeva otvoreni dijalog, povezivanje i umrežavanje različitih dionika društva. Mislim da takvi potencijali u Hrvatskoj postoje i da se trebaju mobilizirati", dodaje Kruhonja, a hoće li je slijediti i drugi akteri civilnog društva, tek ćemo vidjeti.
