Investitori u termoelektrane u nizu slučajeva u posljednjih desetak godina našli su se u teškim financijskim gubicima zbog loših proračuna i predviđanja kretanja cijena na tržištu. Tako je primjerice u indijskoj državi Gujarat projekt ultra-mega elektrane Tata Mundra od 4 GW suočen s potencijalnim milijardama dolara gubitaka. Od 2006. godine, kada se kompanija Tata Power natjecala za gradnju, cijena ugljena se udvostručila. Zbog oblika ugovora s indijskom vladom Tata sada ne može prebaciti trošak na kupce struje te zahtijevaju od vlade da ih razriješi ugovora i podigne cijene za 40 posto. Projekcije za isplativost ove investicije koje je izračunala kompanija bile su bazirane na vrlo umjerenoj projekciji rasta troškova ugljena ali i njegovog transporta do termoelektrane što se pokazalo promašajem. Troškovi su znatno porasli čak i prije završetka gradnje te termoelektrane.
U SAD-u, investitor u nedavno završenu elektranu na ugljen Spiritwood Station u Sjevernoj Dakoti, objavio je u siječnju 2012. godine da neće elektranu staviti u funkciju kako bi ograničio financijske gubitke. Kao razlozi su navedeni slabija potražnja za energijom od očekivane, manja cijena prodaje u mrežu i odustajanje nekih industrijskih klijenata. U 2010. godini, također u SAD-u, Peabody Coal je objavio da su se troškovi gradnje termoelektrane Prairie State u Illinoisu udvostručili u odnosu na procjene, na 4,4 milijarde dolara.
spiritwood-1010-exterior.jpg
Ovo su samo neki od slučajeva loših kalkulacija investitora u termoelektrane na ugljen koji su navedeni u ovoga tjedna objavljenom izvještaju Sierra Cluba, jedne od najvećih američkih okolišnih organizacija. Izvještaj pod nazivom "Locked In: The Financial Risks of New Coal-Fired Power Plants in Today's Volatile International Coal Market" ("Zaključani: financijski rizici novih termoelektrana na ugljen na današnjem nestabilnom tržištu ugljena") dovodi u pitanje tradicionalnu tezu da je ugljen jeftin i pouzdan energent te tako dobar izbor za zemlje u svim dijelovima svijeta.
Autor izvještaja Bruce Buckheit, bivši direktor Ureda za kvalitetu zraka američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA), u zaključku ističe da su čimbenici koji čine električnu energiju iz elektrana na ugljen inherentno rizičnom rastući troškove izgradnje elektrana, globalni rast cijena ugljena, te pojava tzv. Organizacije zemalja izvoznica ugljena (OCEC).
"Donositelji političkih odluka i financijske institucije moraju uhvatiti korak s realnošću 21. stoljeća - ugljen više nije isplativ. Upravo posvuda vidimo porast kapaciteta na ugljen koji ne ostvaruju prihode. Ovakve rizične investicije prisiljavaju obične građane da plaćaju cijenu za sve skuplju struju dobivenu iz ugljena", izjavio je Justin Guay, predstavnik Sierra Cluba iz Washingtona.
Istraživači Sierra Cluba alternativu ne vide u plinu kao energentu, već navode kako vjetar i solarni fotonaponski paneli "doživljavaju strmoglav pad cijena i ubrzano postaju konkurentni s energijom dobivenom izgaranjem ugljena". Izvještaj dokumentira da je cijena struje iz fotopanela od 2008. godine pala za više od 60 posto, "dok nove vjetroelektrane sad mogu proizvesti struju za 5-10 centi/kWh, što je konkurentno s ugljenom na bilo kojem tržištu".
Investicije u nove elektrane na ugljen predstavljaju za države i financijske institucije svojevrstan "energetski zatvor", jer se izlažu dugoročnoj ovisnosti o nestabilnom međunarodnom tržištu energenata. Ipak, iz Sierra Cluba navode i mjere koje bi mogle pomoći zaštiti od sve većeg rizika povezanog s ugljenom, a to je da pri proračunu isplativosti treba pretpostaviti da će cijene ugljena rasti, koristiti preciznu diskontnu stopu, te izračunati trošak rizika za svaku predloženu elektranu na ugljen.
Gradnja HE Lešće nije dobra preporuka HEP-u koji nas, podsjetimo, upravo pokušava uvući u gradnju dva velika elektroenergetska projekta, Plomin C i HE Ombla, čiju isplativost mnogi smatraju upitnom
Objava ove studije koju u cijelosti možete pročitati online, poklopila se s raspravama o gradnji novog bloka ili nove termoelektrane i u našoj zemlji, Plomina C. Javnost je tako uzburkao, ali Čačića i HEP-ovce nije pokolebao, Enco Tireli koji je izračunao da će TE Plomin 3 imati gubitak od čak 1,150 milijardi eura. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode napustio je i Davor Škrlec nakon što se njegova ocjena o troškovima i rizicima nisu poklopili s interesom Radimira Čačića i HEP-a koji guraju skupu gradnju Plomina C.
Kada se pak pogledaju troškovi gradnje posljednjeg većeg energetskog objekta u Hrvatskoj, hidroelektrane Lešće na rijeci Dobri, vidi se da je tim građevinskim pothvatom dostignuto prekoračenje planiranih troškova od 40 milijuna eura, a od planiranih 65 trošak se do sada popeo na sto milijuna eura. Iako ovdje nema faktora ugljena koji Sierra Club ocjenjuje nezahvalnim za predviđanje, troškovi i dalje rastu zbog šteta koje su nastale u okolišu. Lokalne vlasti i HEP bile su čak prisiljene početkom godine osnovati "Tim za otklanjanje posljedica rada Hidroelektrane (HE) Lešće" čime su de facto priznali da su procjene utjecaja na okoliš tog objekta od strane HEP-a bile promašene, a o pogreškama u financijskim izračunu dovoljno govore brojke prekoračenja. Posljednja gradnja HEP-a tako nije dobra preporuka ovoj javnoj tvrtki koja nas, podsjetimo, upravo pokušava istovremeno uvući u gradnju dva velika elektroenergetska projekta, Plomin C i HE Ombla, čiju isplativost mnogi smatraju upitnom.
