Prevelika očekivanja od slovenske ljevice

Hrvatska očekuje dvije stvari: nastavak rješavanja graničnih problema prema dogovoru s Bleda i nastavak rada međudržavne komisije koja priprema spor za arbitražu. I drugo, od Pahora očekuje brzu ratifikaciju protokola o ulasku Hrvatske u NATO, kao i neupitnu potporu na putu u EU Očekujemo brzu ratifikaciju protokola o ulasku u NATO - Borut Pahor slavi izbornu pobjedu Slovenija se na prekjučerašnjim parlamentarnim izborima, iako tijesnom većinom, odlučila za promjene: nakon četiri godine vladavine koalicije desnog centra Janeza Janše, Sloveniju će voditi ljevica predvođena Borutom Pahorom. Hoće li Pahorovo preuzimanje slovenske vlade značiti i preokret u slovensko-hrvatskim odnosima? Hoće li se ubrzati rješavanje graničnih i drugih problema što godinama opterećuju odnose dviju zemalja? S obzirom na dosadašnju politiku slovenske vlade, bez obzira bila ona lijeva ili desna, odgovor je uglavnom negativan, jer su i Janša i Drnovšek i Rop, a tako će i Pahor, na sličan način artikulirali slovenske nacionalne interese, barem kada je riječ o hrvatsko-slovenskim razmiricama. Međutim, valja očekivati promjene barem kada je riječ o simboličnoj razini. Okončati sukobe Novi slovenski šef diplomacije - a velika je vjerojatnost da će to biti Ivo Vajgl, bivši Drnovšekov savjetnik, koji se i u predizbornoj kampanji najviše nosio s Rupelom - sigurno će odnosima s Hrvatskom, ako ništa drugo, pristupati trezvenije i umjerenije. Potvrđuju to i prve Vajglove izjave, koje najavljuju promjene slovenske vanjske politike, jer je potrebna izgradnja povjerenja s Hrvatskom. Vrijeme je za okončanje otvorenih pitanja, koja su predugo bila otvorena, rekao je Vajgl austrijskim novinarima, objašnjavajući da granični izgredi ne smiju određivati međusobne odnose i da vlade moraju rješavati probleme, a ne uvjeravati vlastitu javnost u čvrstinu vlastitih stavova. Hrvatska još nije poslala službenu čestitku Pahoru, jer za to mora pričekati službene rezultate izbora, no u hrvatskim diplomatskim krugovima vrlo su precizni u očekivanjima od nove Pahorove vlade. Kako doznajemo, Hrvatska očekuje dvije stvari: nastavak rješavanja graničnih problema prema dogovoru s Bleda i nastavak rada međudržavne komisije koja priprema spor za arbitražu. I drugo, od Pahora očekuje brzu ratifikaciju protokola o ulasku u NATO, kao i neupitnu potporu Hrvatskoj na putu u EU. Izgledna arbitraža Janšina stranka SDS u predizbornom programu uvjetovala je slovensku potporu rješavanjem graničnog spora, dok na Pahorovoj strani tog uvjetovanja nema. Hrvatska očekuje dosljedno ispunjenje tog stava, decidiran je visoki hrvatski diplomatski izvor, inzistirajući da Ljubljana ne opterećuje hrvatsko pristupanje Uniji bilateralnim problemima. Upravo je to - nametanje bilateralnih problema u odnose između Hrvatske i Bruxellesa - i bila glavna potka Rupelove politike prema Zagrebu. I ta je politika uglavnom krahirala i naišla na otpor u Bruxellesu, osim u jednom jedinom slučaju, i to po pitanju nesretnog ZERP-a. Pahor je dosad zastupao tezu da problem granice s Hrvatskom valja riješiti arbitražom, pa i onda kada su se Janša i Rupel tome protivili, iako također uvijek napominje da se mora poštovati stanje na dan osamostaljenja, čime sugerira da je cijeli Piranski zaljev slovenski. Vođa ljevice će na vlasti ima imati priliku provesti stav o arbitraži, iako valja imati na umu da je bilateralno pregovaranje Hrvatske i Slovenije kulminiralo upravo u vrijeme lijeve Drnovšekove vlade, kada je parafiran sporazum Račan-Drnovšek, koji se u Sloveniji i danas kod većine političara, izuzevši radikalne desničare, smatra primjerom konstruktivnog rješavanja međudržavnih problema i dokazom lijeve političke umješnosti, kakve nije bilo na desnici. Janša lošija opcija Je li stoga moguće od nove slovenske vlade očekivati pokušaj reafirmacije sporazuma Račan-Drnovšek? Na hrvatskoj strani to ne isključuju, ali napominju da su takva nastojanja doživjela neuspjeh, da nisu produktivna i da ni Bruxelles više ne podržava takve ideje, vršeći pritisak na Ljubljanu da prihvati međunarodnu arbitražu. Predsjednika SDP-a Zorana Milanovića veseli pobjeda lijevog centra u Sloveniji, no kada se radi o tome kako će se pobjeda ljevice odraziti na hrvatsko-slovenske odnose, napominje da treba pričekati prve poteze nove vlade. Boruta Pahora poznajem kao racionalnog političara i tvrdog borca za slovenske nacionalne interese. Vidjet ćemo, kazao nam je jučer Milanović. I bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić smatra da pobjedu ljevice u Ljubljani valja iskoristiti za ubrzavanje rješenja problema, da bi se uz pomoć EU-a i SAD-a Sloveniju ponukalo da što prije prihvati međunarodnu arbitražu, najbolje na Međunarodnom sudu pravde, koji ima i najveće iskustvo u rješavanju takvih problema. Pobjeda lijeve opozicije zbog toga je bolja nego eventualna Janšina koalicija sa Zmagom Jelinčičem, napominje Granić. Komotna većina Pahorov SD pobijedio je Janšinu stranku, i to samostalno, ne računajući mandate ostalih dviju lijevih stranaka, što je apsolutno iznenađujuće, jer su svi najavljivali relativnu pobjedu Janšinog SDS-a. Čini se da je Pahor u finišu kampanje mudro postupio jer je šutio o aferi Patria, puštajući da se afera potroši, budući da je ionako mobilizacijski djelovala na Janšine birače, a potencirao je zajednički nastup triju stranaka buduće lijeve koalicije, što su birači obilato honorirali. Računa se da ni snažna potpora Milana Kučana i Zorana Jankovića ljevici nije ostala bez efekta. Iako dosadašnji premijer Janez Janša još oklijeva priznati poraz, čekajući službenu potvrdu rezultata, nema previše dvojbe da će Pahor s lakoćom sastaviti vladu. Za parlamentarnu većinu nedostaju mu samo tri glasa, a dobit će ih najvjerojatnije u sedam zastupnika Desusa, stranke umirovljenika koja je najavila da će ići na pobjedničku stranu. U tom slučaju Pahor će imati 50 mandata (četiri više nego što je dovoljno), a ne isključuje se mogućnost da lijevu vladu podrži i Pučka stranka, pa bi Pahor imao komotnu većinu, iako su i pučani i umirovljenici participirali i u Janšinoj vladi. Tvrda ljevica I dok je bio u opoziciji, Pahor je u odnosima s Hrvatskom često bio podjednako tvrd kao i Rupel, a ponekad čak i tvrđi. Kao zastupnik u Europskom parlamentu inzistirao je na tome da ZERP nije bilateralno pitanje, nego problem Hrvatske i EU-a, relativizirajući dogovor o arbitraži postignut na Bledu. Svojim amandmanima na vanjskopolitičkom odboru, čiji je član, često je išao oštro protiv Hrvatske, izazivajući negodovanje drugih zastupnika.